Bombardier CRJ100 i CRJ200 spada u seriju regionalnih linijskih putničkih zrakoplova. Proizvodi ga Bombardier Aerospace a nastao je na osnovi aviona Bombardier Challenger 600.
Razvoj mini|desno|200px|CRJ100, Lufthansa mini|desno|200px|CRJ pilotska kabina mini|desno|200px|CRJ440, North West Airlink Zrakoplov je dizajniran na temelju Canadair Challengera koji je u 1976. godini od Learjeta otkupio Canadair.
Širok trup Challengera dužnosnicima Canadaira ukazivao je na mogućnost produživanja zrakoplova radi smještaja više sjedišta te je izrađen plan za Challenger 610E koji bi mogao primiti 24 putnika. Plan je 1981. godine otkazan, ali je ideja i dalje bila prisutna.
U 1987. godine započet je još više ambiciozan dizajn s produženom konfiguracijom koji je u proljeće 1989. doveo do pokretanja Canadair Regional Jet programa. Ime "Canadair" je zadržano, unatoč činjenici da Bombardier preuzeo kompaniju. Prvi od tri CRJ100 razvojna aviona imao je svoj prvi let 10. svibnja 1991., a certifikat je dobiven krajem 1992. godine kada je i započela njegova isporuka.
CRJ100 CRJ100 je produžen za 5,92 metara, s dodatnim okvirima trupa ispred i iza krila. Na trupu su ugrađena još dvoja vrata za izlaz u slučaju opasnosti a krilo je redizajnirano (produženi raspon) i ojačano. Uobičajena postava putničke kabine može primiti 50 putnika. U CRJ100 ugrađena je Collins ProLine 4 avioelektronika, Collins meteorološki radar, GE CF34-3A1 turbofen motori s 41,0 kN, povećan je kapacitet goriva a radi veće težine samog zrakoplova ojačano je podvozje. Uslijedila je CRJ100 ER podinačica s 20% većim doletom i CRJ100 LR podinačica s 40% većim doletom.
CRJ200 CRJ200, kao i CRJ100, ima 50 putničkih sjedala, dva pilotska sjedala i jedno dodatno preklopivo sjedište (eng.: jumpseat) za pilota kontrolora ili nekog od članova posade. Uobičajena konfiguracija putničkih sjedišta je 2+2 u redovima 1 do 12 i 2+0 u redu 13 jer je na desnoj strani trinaestog reda toalet. Moguće je i dodavanje drugog preklopnog sjedišta u stražnjem dijelu putničke kabine za još jednog člana posade.
Radi strogih američkih propisa i pravila kompanija Pinnacle Airlines leti s nekoliko aviona CRJ200 s 44 sjedala. U prednjem dijelu putničke kabine nalaze se prostori za teret ili za stvari putnika i posade. Kabina se i kod ovih aviona lako može prilagoditi za primanje 50 putnika. Model s 40 sjedišta ponuđen je i po nešto manjoj cijeni kako bi se kupci odvratili od manjeg i jeftinijeg Embraera 135.
U kolovozu 2006. u zračnom prometu je ukupno 938 CRJ100 i CRJ200 (sve inačice) a 8 zrakoplova je naručeno.
Inačice Izrađeno je nekoliko CRJ modela. Regional Jet je marketinška oznaka dok je službena oznaka zrakoplova CL-600 2B19.
CRJ100 – je originalna inačica s 50-sjedišta. Opremljena je s General Electric CF34-3A1 motorima. Veći korisnici su Air Canada Jazz i Comair. CRJ200 – je identičan s CRJ100, osim što njegovi CF34-3B1 motori daju poboljšanu učinkovitost. CRJ440 – je sličan s CRJ200, ali ima manji MTOW i kapacitet za samo 40 do 44 putnika. Ekskluzivni kupac sa 69 zrakoplova je Pinnacle Airlines. Challenger 800/850 – je poslovna inačica CRJ200.
Usporedba Inačica CRJ100 ER/LR CRJ200 ER/LR Posada 3 (2 pilota + pratnja) Sjedišta 50 DužinaRasponVisina 27,77 m 21,21 m 6,22 m Motori (2x) GE CF34-3A1 GE CF34-3B1 Maksimalna težina bez goriva 19.958 kg Maksimalni korisni teret 6.124 kg Maksimalna težina uzlijetanja 24.091 kg Dolet ER: 3.000 kmLR: 3.710 km ER: 3.045 km LR: 3.713 Putna brzina0.78 M Visina leta 12.496 m Broj narudžbi 1054 Certifikat nepoznat srpanj 1992.
Vanjske poveznice
CRJ-series crj.bombardier.com CRJ-100 & 200 Detailed Systems smartcockpit.com
Kategorija:Regionalni putnički zrakoplovi CRJ200 Kategorija:Zrakoplovi iz 1991.