Enver Mehmedagić (Zagreb, 29. listopada 1929.) je hrvatski, talijanski i španjolski književnik.

Životopis Otac Junus Mehmedagić mu je bio dužnosnik u NDH, guverner Hrvatske Državne Banke. U Zagrebu je pohađao pučku školu i gimnaziju do 5. razreda. Nakon što je NDH pala 1945. godine odnosno dolaskom komunista na vlast zabranjeno mu je daljnje školovanje. Godine 1945., Mehmedagić s majkom pokušava prijeći granicu i pridružiti se ocu u progonstvu ali im ne uspijeva, te provode nekoliko mjeseci u zatvorima u Ljubljani i Zagrebu.fra Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca: Enver Mehmedagić Preuzeto 20. prosinca 2011. Godine 1947. bijeg im uspijeva i jer je Jugoslavija tražila izručenje dužnosnika NDH po Italiji, otišao je u Argentinu, gdje je nastavio školovanje. Gimnaziju je završio u Buenos Airesu, zatim je upisao pravni fakultet i doktorirao 1964. godine.

U jednom je razdoblju obnašao dužnost u Izvršnom Vijeću Središnjeg Odbora bosansko-hercegovačkih i sandžačkih Hrvata muslimana u emigraciji. Član je Društva argentinskih književnika. Član je Društva hrvatskih književnika.Društvo hrvatskih književnika: Članovi društva: Enver Mehmedagić, dhk.hr, pristupljeno 24. ožujka 2023.

Godine 1969., doselio je u Italiju, u Milano, gdje je zatim radio u farmaceutskoj djelatnosti.

Književno stvaralaštvo Pisao je pjesme, političke članke i eseje. Surađivao je u svim hrvatskim emigrantskim i iseljeničkim časopisima i publikacijama. U njima je objavljivao svoje pjesme, članke i eseje. Ističe se časopis Republika Hrvatska, te u listovima: Glas sv. Antuna (uređivao ga je pjesnik Ivo Lendić)Prof. dr. sc. vladimir Lončarević (Ured Predsjednika Republike) Književni prilozi u Glasu Sv. Antuna, u: Hrvatska književnost kršćanskoga nadahnuća – prešućene stranice književnosti u komunističko doba (II): Program znanstvenoga skupa i sažetci izlaganja, Križevci, 2022., ISBN 978-953-241-693-0, str. 16., pristupljeno 6. lipnja 2025. i Hrvatska, a poslije surađuje i objavljuje u Danici, Hrvatskom glasu, Drini i Obrani.

Godine 1954. godine počinje njegov književni rad. U Buenos Airesu je objavio zbirku pjesama na španjolskom jeziku Reflejos. Već 1957. godine Vinko Nikolić uvrstio ga je u svoju antologiju hrvatskog iseljeničkog pjesništva.

Godine 1967. je u Madridu objavio višejezičnu zbirku pjesama Svjetla i sjene, na hrvatskom, talijanskom i španjolskom jeziku.

Djela Reflejos, zbirka pjesama na španjolskom, Buenos Aires, 1954. Svjetla i sjene, zbirka pjesama na hrvatskom, talijanskom i španjolskom, Madrid, 1967. En pos de si, (pjesme na španjolskom) Madrid 1970.

Nagrade 2012.: 2. nagrada Dubravko Horvatić, za poeziju,Dodijeljene književne nagrade povodom 18. obljetnice 'Hrvatskoga slova', dnevno.hr, 21. svibnja 2013. za ciklus Kosti mrtvih temelj su grada koji je objavljen u Hrvatskome slovu 7. rujna 2012. godine.Mijo Tokić dobitnik Književne nagrade“ Dubravko Horvatić“, čestitamo!, tomislavnews.com, 15. Svibnja 2013., pristupljeno 24. ožujka 2023.

Izvori

Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Talijanski književnici Kategorija:Talijanski pjesnici Kategorija:Španjolski književnici Kategorija:Španjolski pjesnici Kategorija:Hrvati u Argentini Kategorija:Hrvatski pravnici Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1945. – 1989.) Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Hrvati u Italiji