Sarajevo, staroga hrvatskog naziva Vrhbosna,Nikić, Andrija. 2002. Katolici u Sarajevu do 1918., Franjevačka knjižnica i arhiv, Mostar, , str. 9. Vego, Marko. 1982. Postanak srednjovjekovne bosanske države, Svjetlost, OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, str. 72. glavni je i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u gradu Sarajevu je živjelo stanovnika, a prema procjeni iz lipnja 2019., taj broj smanjen je na stanovnika. Šire područje grada okuplja više od pola milijuna stanovnika.
Grad je poznat po kulturnoj i vjerskoj raznolikosti, koja uključuju pripadnike Katoličke Crkve, islama, pravoslavlja i judaizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva »Jeruzalem Europe«.
Iako postoje dokazi o postojanju ljudskog naselja na tom području još od prapovijesti, moderni grad nastao je u 15. stoljeću kao osmansko uporište, kada se carstvo proširilo Europom. Godine 1895., to je bio prvi grad u Europi i drugi grad u svijetu koji je imao mrežu električnog tramvaja koja prolazi kroz grad, nakon San Francisca. Grad je 1914. bio mjesto atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda koji je izvršio lokalni aktivist Mlade Bosne, Gavrilo Princip, ubojstvo koje je izazvalo Prvi svjetski rat. To je rezultiralo krajem austro-ugarske vladavine u Bosni i stvaranjem Kraljevine Jugoslavije.
Kasnije, nakon Drugoga svjetskog rata, područje je došlo pod kontrolu komunističke Jugoslavije. Kako je Sarajevo proglašeno glavnim gradom SR Bosne i Hercegovine, njegovo stanovništvo i poduzeća brzo su se širili, uz izgradnju i gospodarski razvoj.
Godine 1984. grad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Izbijanjem rata u BiH, grad je pretrpio opsadu dugu 1425 dana, od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996., koliko su srpske snage grad držale pod opsadom uz počinjenje niza ratnih zločina nad sarajevskim civilima.
Uz nastavak poslijeratne obnove, Sarajevo je najbrže rastući grad u Bosni i Hercegovini. U prosincu 2009. Lonely Planet preporučio je Sarajevo kao jedan od deset najboljih gradova koje treba posjetiti u 2010.Lonely Planet's Top 10 Cities 2010 news.com.au Sarajevo je 2011. godine bilo nominirano za Europsku prijestolnicu kulture 2014. godine. Odabran je za domaćina Olimpijskoga festivala europske mladeži. Osim toga, u listopadu 2019. Sarajevo je proglašeno UNESCO-vim kreativnim gradom te kao jedan od osamnaest svjetskih gradova filma.
Porijeko imena Ime Sarajevo potječe od turske imenice saray, što znači 'palača' ili 'kuća' (od perzijskog sarāy, سرای, istog značenja). U slavenskim jezicima, dodatak -evo može označavati posvojnu imenicu, čime ime Sarajevo postaje 'grad palače'.
Prvi put se ime Sarajevo spominje u pismu Firuz-bega iz 1507. godine. Službeno ime tijekom 400 godina osmanske vladavine bilo je Saraybosna ('Palača Bosne'), što je ostalo ime grada na turskom jeziku.
Sarajevo ima mnogo nadimaka. Najraniji je Šeher, izraz koji je Isa-beg Ishaković koristio za opis grada koji je namjeravao sagraditi, što je turski za 'grad' (şehir), a dolazi od perzijskog shahr (شهر, što znači 'grad'). Kako se Sarajevo razvijalo, brojni nadimci dolazili su iz usporedbi s drugim gradovima u islamskom svijetu, tj. »Damask sjevera« i »europski Jeruzalem«.
Zemljopis
lijevo|mini|Topografska karta Sarajeva i okolice lijevo|mini|Satelitska snimka Sarajeva i okolice Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotoci u Sarajevu su: Miljacka, Bosna, Željeznica i Zujevina.Vodotokovi
Klima Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je kolovoz, a najhladniji siječanj. Najviše oborina je rujnu, dok je najmanje u siječnju i ožujku.
Najniža zabilježena temperatura je –26,4 °C (24. siječnja 1942.), a najviša 40 °C (19. kolovoza 1946.)
Povijest
Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.
Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdoArheološki lokalitet Debelo brdo i Butmir.
U srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.
Biskup Ponza je 1238. godine sagradio u mjestu Brdu kod Vrhbosne katedralu sv. Petra i Pavla i uz katedralu kaptol. Time je naselje na mjestu današnjeg Sarajeva tri stoljeća prije osmanlijske okupacije dobio ime Vrhbosanje. Iz tih vremena datira kamen s ugraviranim natpisom: 'Beati Petri in Verb(osna)".HKD Napredak Mostar fra Andrija Nikić: Predsjednica RH i hrvatskog naroda!, Mostar, 11. rujna 2015. (pristupljeno 19. studenoga 2015.) Utvrda Vrhbosna spominje se 1379. godine. Župa istog imena spominje se 1415. godine.Svjetlo riječi Dubravko Lovrenović: Od Vrhbosne do Vranduka – „Vrata Bosne“, 29. srpnja 2014. (pristupljeno 19. studenoga 2015.)
Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne (Vrhbosanja) i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.
U Sarajevu se spominje franjevačka župa još u 16. stoljeću, kad su zabilježeni progoni između 1521. i 1524. god. u kojima su ubijeni franjevci. Župom su upravljali iz visočkog samostana sve dok nije napušten koncem 17. stoljeća. Od tada brigu o župi vode kreševski franjevci. Sredinom ovog stoljeća ovdašnji su katolici mahom hrvatski kolonisti iz Dubrovnika, naseljeni u latinskoj mahali (četvrti).Franjevačka provincija Bosna Srebrena Sarajevo / Bistrik – samostan sv. Ante (pristupljeno 23. srpnja 2016.) Većinom su to bili trgovci, a i ostali stanovnici ove mahale bili su uglavnom katolici.Večernji list Zlatko Tulić: U telefonskom imeniku prezime Hrvat u većini je bošnjačko, dok je Bošnjak hrvatsko, 2. veljače 2014. (pristupljeno 23. srpnja 2016.) Imali su crkvu Bezgrješnog začeća. Prodor Eugena Savojskog do Sarajeva 1697. godine bio je koban. Crkva je izgorjela, a katolici su većinom napustili grad. Broj katolika polako raste tijekom 18. stoljeća, ali početkom 19. stoljeća broj opet opada. Porast bilježe nakon austro-ugarskog zaposjedanja. Latinska je četvrt ostavila trag u imenu mosta Latinske ćuprije, jednog od najstarijih sarajevskih mostova.(boš.) Dnevni avaz A. Nalo: Most nazvan po obližnjoj katoličkoj mahali Latinluk , 9. studenoga 2014. (pristupljeno 23. srpnja 2016.)
Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Austro-Ugarska zauzela je Sarajevo 19. kolovoza 1878. Austro-Ugarska formirala je upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.
Veliki požar zahvatio je Sarajevo 1879. godine. U Sarajevu je 1914. ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie što je uzrokovalo Prvi svjetski rat.
U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Sarajevo je bilo upravo sjedište Velike župe Vrhbosne.
Dana 24. siječnja 1942. izmjerena je najniža temperatura u Sarajevu ikad: –26,4 Celzijeva stupnja.Livno Online Županija. U Livnu najhladnije bilo 1967.godine. Izmjereno čak minus 29,6 stupnjeva, 5. siječnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.) Dana 28. lipnja 1941. donesena je Naredba o nazivu sjedišta Velike župe Vrhbosna, po kojoj se ime grada iz Sarajevo mijenja u Sarajvo. Hrvatski državni ured za jezik kasnije se negativno izrazio o ovoj promjeni te se sam naziv i nije toliko ustalio.
Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru. U Sarajevu su 1984. održane 14. Zimske olimpijske igre
Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti suvremenog ratovanja, za vrijeme koje je uslijed srpskih ratnih djelovanja, terora i ratnih zločina oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.
Koncert U2 u Sarajevu dogodio se 23. rujna 1997., kada je irski rock sastav U2 nastupio na stadionu Koševo, u sklopu PopMart turneje. Oni su bili prvi veliki glazbenici, koji su održali koncert u gradu nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini 1995. Otprilike 45,000 ljudi nazočilo je koncertu.Mueller, Andrew (26. rujna 1997).. "U2 in Sarajevo: Part 1 – The Stage is Set". The Independent.
Poznate osobe
Jala Brat, bosanskohercegovački pjevač Goran Bregović, bosanskohercegovački glazbenik Branko Crvenkovski, makedonski predsjednik Nedeljko Čabrinović, sudionik Sarajevskog atentata Saša Čađo, srpska košarkašica Zdravko Čolić, bosanskohercegovački pjevač Predrag Danilović, srpski košarkaš Deen, bosanskohercegovački pjevač Dragan Đokanović, bosanskohercegovački političar Edin Džeko, bosanskohercegovački nogometaš Damir Džumhur, bosanskohercegovački tenisač David Elazar, izraelski general i načelnik generalštaba Izraelskih obrambenih snaga Bekim Fehmiu, albanski glumac Zlata Filipović, hrvatska spisateljica Faruk Hadžibegić, bosanskohercegovački nogometaš i trener Aleksandar Hemon, američko-bosanskohercegovački pisac Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miljenko Jergović, hrvatski pisac Josip Katalinski, bosanskohercegovački nogometaš Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Momčilo Krajišnik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Emir Kusturica, srpski filmski redatelj Dalal Midhat-Talakić, bosanskohercegovačka pjevačica Haris Medunjanin, bosanskohercegovački nogometaš Dino Merlin, bosanskohercegovački pjevač Ivana Miličević, američko-hrvatska glumica Tomo Miličević, američko-hrvatski glazbenik Kemal Monteno, bosanskohercegovački pjevač Ivica Osim, bosanskohercegovački nogometaš i trener Vladimir Petković, hrvatsko-švicarski nogometaš i trener Vladimir Prelog, hrvatsko-švicarski kemičar i nobelovac Haris Silajdžić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ivan Sokolov, bosanskohercegovački-nizozemski šahist Mario Stanić, hrvatski nogometaš Jadranka Stojaković, srpska pjevačica Vojislav Šešelj, srpski političar i ratni zločinac Boris Tadić, srpski predsjednik Zlatko Vujović, hrvatski nogometaš Ervin Zukanović, bosanskohercegovački nogometaš Denis Zvizdić, bosanskohercegovački političar Jasmila Žbanić, bosanskohercegovačka redateljica
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva 2013. godine, Grad Sarajevo ima 275.524 stanovnika, od toga 271.194 stanovnika u naseljenom mjestu Sarajevo.
Stanovništvo Grada Sarajeva godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani259.470 (49,23%) 189.139 (42,16%)161.088 (44,81%)Srbi157.143 (29,81%) 132.646 (29,57%)130.138 (36,20%)Hrvati34.873 (6,61%)36.714 (8,18%)41.354 (11,50%)Jugoslaveni56.470 (10,71%)75.563 (16,84%)13.551 (3,76%)ostali i nepoznato19.093 (3,62%)14.457 (3,22%)13.321 (3,70%)ukupno527.049448.519359.452
Sarajevo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Sarajevo godina popisa 1991. 1981. 1971.