Socijalni anksiozni poremećaj (zastarjeli naziv: socijalna fobija) mentalni je poremećaj obilježen ustrajnim i iracionalnim strahom od nazočnosti drugih ljudi i mogućnosti njihove procjene ili osude. Osoba s ovim poremećajem obično nastoji izbjeći određenu situaciju u kojoj bi mogla postati predmetom procjenjivanja i vrednovanja ili pokazati znakove anksioznosti. Dijeli se na tzv. diskretni (situacijski) i generalizirani (sveobuhvatni) tip.
Često se javlja skupa s generaliziranim anksioznim poremećajem, specifičnim fobijama, paničnim poremećajem, PTSP-om i izbjegavajućim poremećajem osobnosti (AvPD). U znanstvenoj zajednici postoji određena razina nesuglasja oko toga jesu li socijalni anksiozni poremećaj i AvPD drukčija konceptualizacija istoga poremećaja (tzv. hipoteza kontinuuma) ili se radi o etiološki i klinički različitim poremećajima. Socijalni anksiozni poremećaj približno je jednako učestao kod oba spola i obično se javlja tijekom adolescencije, a vrlo često već u djetinjstvu, odnosno ubrzo nakon stjecanja sposobnosti djeteta da prepozna potrebe i nakane drugih ljudi (sposobnost koja se naziva teorijom uma).
Terapija Prva i druga linija liječenja Socijalni anksiozni poremećaj liječi se psihoterapijom (KBT-om i drugim vrstama psihoterapije), antidepresivima druge i treće generacije (poglavito antidepresivima iz skupine SSRI i SNRI), a u teškim slučajevima, fenelzinom. Kada se uzimaju dugoročno, ovi lijekovi mijenjaju moždane strukture odgovorne za registriranje i obradu socijalne prijetnje. U specifičnim situacijama poput javnog nastupa, socijalna anksioznost liječi se beta-blokatorima i benzodiazepinima.
Liječenje rezistentnih ili rezidualnih oblika
U kliničkoj praksi, posebice u slučaju nepotpunog odgovora na antidepresive iz SSRI i SNRI skupine ili pak kada su njihove nuspojave nepodnošljive (seksualna disfunkcija, emocionalna obamrlost i slično), rabe se još atipički tetraciklički antidepresiv mirtazapin, serotonergički anksiolitik buspiron, agonist sigma receptora opipramol, i reverzibilni MAO inhibitor moklobemid, kao adjuvanti ili kao monoterapija. Ti su lijekovi pokazali učinkovitost u nekim studijama i mogu se rabiti kao terapija održavanja. Također, učinkovitost u nekim istraživanjima pokazao je i pregabalin pri visokim dozama. U liječenju generalizirane socijalne fobije rabe se i benzodiazepini akutno, a u teškim slučajevima, i kao zadnja linija liječenja, opravdana je njihova dugoročna upotreba.
Izvori
Povezano Efekt reflektora
Kategorija:Fobije