mini|Grb Slavonije, nalazi se i u štitu na kruni grba Republike Hrvatske mini|327x327px|Karta Slavonije i Hrvatske 1463. godine mini|330px|Kuna – simbol Slavonije, nalazi sa na njenom grbu Slavonija je povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH), planine Papuk na zapadu i Dunava na istoku (granica s Srbijom), s izuzetkom Srijema (granica između Slavonije i Srijema nije precizno određena). Slavonija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Povijest Regija je prvotno bila dio rimske pokrajine Panonije, a nakon propasti Rimskog Carstva, naseljavaju je Slaveni. Lokalna plemena ovdje stvaraju svoju prvu državu, koja će stupiti u savez s Avarima. Prije dolaska Mađara u Panoniju, Slaveni formiraju relativno usko povezanu zajednicu sve od zapadnih Karpata do Sjevernog Balkana, te čine većinu stanovništva na zapadnoj obali Dunava sve do Alpa. Ime "Slavonija" u to doba označava vrlo široko područje od današnje zapadne Vojvodine do Istočnih Alpa. Stanovnici regije sebe identificiraju jednostavno kao "slaveni", odnosno "sloven(c)i/slavon(c)i", tako ih identificiraju i njihovi jugo-zapadni susjedi latini kao Sclaveni, dok ih susjedi Bavarci identificiraju kao Vendi sve od njihove najzapadnije inačice oko izvora rijeke Drave do Dunava. Tomislav I. osvaja dio panonskih kneževina pa 925. godine one postaju dio Hrvatske Kraljevine. 1091. godine regiju - koja je veća od današnje Slavonije, te obuhvaća i cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku, uključivo područje Zagreba - osvajaju Mađari, 11 godina prije ostatka tadašnje hrvatske države. Tada postaje administrativna jedinica nezavisna od Hrvatske.
Slavoniju u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu od preostalih hrvatskih područja dijeli planina tadašnjeg imena Gvozd (Gábor Szeberényi 2017. godine nalazi dovoljno argumenata da tu planinu - do koje se prostirala Slavonija kao državna pokrajina u Ugarskoj i Zagrebačka biskupija kao crkvena jedinica„Granice” Slavonije u 13.-14. stoljeću: napomene za prosudbu granične uloge Drave i Gvozda", Gábor Szeberényi, "Scrinia Slavonica", Vol. 17 No. 1, 2017., str. 421, 428, 429 identificira s Malom Kapelom), te dalje u međurječju Save, Drave i Dunava. Obično su i posavski krajevi sa južne strane Save smatrani dijelom Slavonije. Plemići s toga područja nije sudjelovalo u saborima Hrvatske (Dalmacije); ali je plemstvo toga područja na kojem se nije govorilo mađarski imalo unutar Ugarskog kraljevstva zasebni status. Slavonija nije nikada do kraja bila ustrojeno po ugarskim pravnim obrascima, a jedino se u toj pokrajini ubirala kunovina - porez u kunovim kožicama."Illa ego Sclavonia, ac unita Croatia tellus – složenost pojma „Slavonija“ u srednjem i ranome novom vijeku", Filip Šimunjak, "Pro Tempore" 15 (2020.), str. 44, 45, 46. Pristupljeno 4. kolovoza 2025. Ugarski kraljevi upravu Slavonije povjeravaju banovima - koji se hrvatski državni naziv nije koristio u drugim dijelovima Ugarske; a obično bi ugarski prijestolonasljednik s titulom hercega upravlja kako Slavonijom (koja je imala bana), tako i Hrvatskom i Dalmacijom (na kojem području bi bio jedan ili više banova)."Ugarsko Kraljevstvo i Hrvatska u srednjem vijeku", Márta Font, "Povijesni prilozi", 28 (2025.), str. 11, 12 Na cijelom području Slavonije bila je za crkvene poslove (i ubiranje crkvenog poreza) nadležna Zagrebačke biskupija, osnovana u 11. stoljeću."Hrvatska i Slavonija u kraljevstvu Arpadovića", Attila Zsoldos, Historical contributions = Historische Beiträge, Vol. 17 No. 17, 1998.
U godinama nakon poraza hrvatsko-mađarske vojske u bitci na Mohačkom polju 1526. istočni dio regije prelazi u vlast Osmanskog Carstva. Tijekom Velikog turskog rata ("Rat Svete lige", 1683.-1699.), 12. ožujka godine 1689. na brdu Sokolovcu kod Požege, fra Luka Ibrišimović je s narodnom vojskom razbio Turke, te je tom prigodom dobio nadimak Sokol. Fra Luka i njegova narodna vojska odigrali su veliku ulogu u oslobođenju Slavonije. Mirovnim sporazumom u Srijemskim Karlovcima 1699., dolazi pod Habsburšku krunu zajedno s ostatkom Hrvatske, ali postaje drugačija geografska i administrativna jedinica od one prijašnje srednjovjekovne. Dok je ranija Slavonija bila čitava regija između rijeke Drave i Kupe, Habsburška Slavonija je bila rijetko naseljeno područje oslobođeno od Turaka, između Drave i Save. Stanovništvo se postupno jača doseljavanjem katolika iz Bosne, a dijelom i iz područja Hrvatske pod habsburškom vlašću, te potom pravoslavaca iz Srbije, osobito nakon pada kratkotrajne habsburške Kraljevine Srbije (1718. – 1739.) natrag u osmanske ruke. Doseljava se i stanovništvo iz Srednje Europe, prvenstveno Nijemci, ali i Mađari i Romi; svi oni zajedno čine krajem 18. stoljeća oko jedne desetine stanovništva. Prema popisu 1773. godine ima pokrajina 210.492 stanovnika."Srednjoeuropska kolonizacija Slavonije i Srijema tijekom 18. stoljeća", Jan Tomek, "Pro Tempore" 17, 2022.
U prvo vrijeme Habsburške vladavine bila je autonomno kraljevstvo, dok su južni dijelovi bili dio Vojne krajine, pod upravom Ratnog vijeća u Beču. 1745. godine, carica Marija Terezija donosi odluku da se vojna uprava nad glavninom Slavonije zamjenjuje civilnom - te se uspostavlja tri županije koje se pripajaju Hrvatskoj."Pisani izvori i arhivsko gradivo starih slavonskih županija", "Hrvatska kulturna baština". Pristupljeno 4. kolovoza 2025.
Nakon revolucije 1848. Hrvatska i Slavonija čine autonomnu Hrvatsko-Slavonsku regiju, koja 1867. dolazi u ugarski dio monarhije. 1881. Vojna krajina se konačno sjedinjuje s civilnom Hrvatskom, čime se cijela regija opet nalazi pod hrvatskom vlašću.
Nakon raspada Austro-Ugarske, Slavonija postaje dio Kraljevine Jugoslavije, gdje je od 1929. dio Savske banovine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata spada u njemačku okupacijsku zonu Nezavisne Države Hrvatske, a nakon rata postaje dio Socijalističke Republike Hrvatske, unutar SFRJ.
Za vrijeme demokratskih promjena i raspada Jugoslavije 1990., hrvatski su Srbi preuzeli kontrolu nad područjima sa srpskim stanovništvom u dijelovima istočne i zapadne Slavonije. Na tim je područjima tijekom »Balvan-revolucije« uspostavljena autonomna jedinica koja je 1991. naknadno preuređena u međunarodno nepriznatu paradržavu pod nazivom »Republika Srpska Krajina« (RSK), sa ciljem da se odcijepi od Hrvatske i pripoji Srbiji. Istočni dio je nazvan Autonomna srpska regija Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a sadržavala je područja istočno od Osijeka, Vinkovaca i sjeveroistočno od Županje (cijela Baranja, gradovi Vukovar i Ilok). Zapadni dio sadržavao je područje oko sela Okučani i veći dio planine Psunj. U svibnju 1995. Zapadna regija je vraćena Hrvatskoj nakon vojne operacije Bljesak. Istočna regija je predana mirovnoj misiji Ujedinjenih Naroda (UNTAES) 1996., a 1998. vraćena je Hrvatskoj.
Gospodarstvo mini|desno|400px|Jutro u Slavoniji Na poljoprivrednim površinama uzgajaju se većinom žitarice (pšenica i kukuruz), industrijsko bilje (šećerna repa, uljarice, krmno bilje i duhan), te u nešto manjoj mjeri voće (jabuke, kruške, šljive). U istočnom dijelu razvijeno je i vinogradarstvo. U stočarskoj proizvodnji prevladava govedarstvo i svinjogojstvo. Razvijeno je i ribnjačarstvo.
Slavonske šume pružaju važan izvor drvne građe (posebno visokokvalitetni hrast lužnjak). Iskorištavanje šuma, koje je započelo još sredinom 19. stoljeća, i danas je vrlo aktivno, ali zbog nerazvijenosti procesa obrade, ne predstavlja posebno profitabilnu gospodarsku granu.
Najpoznatije tvrtke iz Slavonije su: Belje Žito Osijek-Koteks Saponia Zvečevo Đuro Đaković Holding d.d. Kandit Tvornica šećera Osijek Borovo Osječka pivovara Nexe grupa Viro
Turizam Zahvaljujući brojnim rječicama i potocima, očuvanim šumama, sačuvan je tradicionalni lovni i ribolovni turizam, te seoski turizam. Slavonija i Baranja su idealne destinacije za turiste koji žele provesti odmor u miru i tišini, daleko od gradskih gužvi. Slavoniju okružuju tri rijeke: Sava, Drava i Dunav tvoreći prostor iznimne ljepote s bogatim šumama, pašnjacima i brežuljcima. U Slavoniji su brojni dvorci i ljetnikovci koji su nekad pripadali bogatim obiteljima, te daju posebnu draž ovom dijelu Hrvatske. Najveći grad u Slavoniji je Osijek, smješten na rijeci Dravi, predstavlja zanimljivu turističku destinaciju s brojnim parkovima, kulturnim spomenicima i brojnim zabavnim sadržajima.
Baranja je prirodno najbolje izdvojena cjelina. Prostire se između Drave, Dunava i granice s Mađarskom. Na mjestu gdje se spajaju rijeke Dunav i Drava, priroda je napravila osobit fenomen Park prirode Kopački rit. Kopački rit bogat je životinjskim i biljnim svijetom. 1967. god. proglašen je parkom prirode, a uže područje zoološkim rezervatom. Veća mjesta na području Slavonije i Baranje su: Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski brod, Požega, Daruvar, Nova Gradiška, Kutjevo, Županja, Đakovo, Našice, Virovitica. Većina smještaja su pansioni s apartmanima i sobama ili hoteli. Glavna turistička ponuda Slavonije i Baranje bazirana je na lovnom turizmu, ribolovu, te seoskom turizmu, tj. agroturizmu.
Stanovništvo Većina stanovništva su Hrvati, dok su Srbi i Bošnjaci najveće nacionalne manjine.
Etnički sastav po županijama Virovitičko-podravska: 89,47% Hrvati, 6,08% Srbi, 0,27% Mađari, 0,25% Albanci, 0,10% Česi Osječko-baranjska: 83,89% Hrvati, 6,73% Srbi, 2,96% Mađari, 0,65% Slovaci, 0,30% Romi, 0,29% Nijemci, 0,26% Albanci, 0,15% Slovenci, 0,12% Bošnjaci, 0,11% Crnogorci Požeško-slavonska: 88,68% Hrvati, 5,54% Srbi, 0,92% Talijani, 0,90% Česi, 0,26% Mađari, 0,17% Albanci, 0,14% Slovaci Brodsko-posavska: 93,98% Hrvati, 3,02% Srbi, 0,33% Romi, 0,21% Bošnjaci, 0,18% Ukrajinci, 0,16% Albanci Vukovarsko-srijemska: 78,27% Hrvati, 15,45% Srbi, 1,00% Mađari, 0,88% Rusini, 0,65% Slovaci, 0,56% Bošnjaci, 0,24% Albanci, 0,23% Ukrajinci
U Istočnoj je Hrvatskoj prema rezultatima posljednjega popisa stanovništva iz 2011. godine živjelo ukupno 806.192 stanovnika, ili 19.8% ukupnog stanovništva Hrvatske. U odnosu na 1991. godinu (977.391 stanovnik) zabilježena je ukupna depopulacija ili pad ukupnoga broja stanovnika od 13.5% (apsolutno za 171 199 osobe). Demografski ratni gubici kao determinanta razvoja stanovništva Istočne Hrvatske u razdoblju 1991.–2001.
Gradovi Grb Grad Županija Površina (km2) Stanovništvo(Popis 2021.) 23px Osijek 171 96.848 23px Slavonski Brod 50,27 50.039 23px Vinkovci 94,21 31.057 23px Đakovo 170 23.687 23px Vukovar 100,26 23.536 23px Požega 133,91 22.364 23px Virovitica 178,49 19.366 23px Našice 205,54 14.336 23px Nova Gradiška 49,58 11.719 23px Slatina 156 11.524 23px Novska (mali dio županije) 317 11.234 23px Daruvar (mali dio županije) 64 10.159 23px Valpovo 141,67 9.783 23px Županja 88,94 9.246 23px Pleternica 198,13 9.243 23px Belišće 69 8.884 23px Donji Miholjac 134,6 8.063 23px Beli Manastir 55 8.053 23px Pakrac 358,82 7.095 23px Ilok 129,46 5.147 23px Lipik 212 5.126 23px Otok 136,15 4.902 23px Kutjevo 173,61 4.886 23px Orahovica 123,9 4.552
Izvori
* Kategorija:Baranja Kategorija:Valpovački leksikon