Ovo je članak o britanskom prekooceanskom brodu. Za druga značenja vidi Luzitanija

RMS Lusitania bio je britanski prekooceanski brod izgrađen 1907. godine. Zajedno sa svojim blizancem RMS Mauretania, tada najveći i najbrži brod na svijetu. Torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-20. kraj irske obale 7. svibnja 1915., što je bio jedan od povoda za ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat.

Izgradnja Izgrađen je u brodogradilištu John Brown & Co. Ltd, u Clydebanku, Škotska, za kompaniju Cunard Line, u doba velikog međunarodnog natjecanja velikih pomorskih kompanija iz Velike Britanije i Njemačke za osvanjem Plave vrpce, priznanja za najbrži putnički brod. Nazvan je po rimskoj provinciji Luzitaniji, koja se nalazila u današnjem Portugalu. Početkom 20. stoljeća najbrži prekooceanski brodovi bili su njemački, te se Velika Britanija nastojala vratiti u utrku. Istovremeno američki financijer J. P. Morgan planirao je kupiti sve sjevernoatlantske brodarske kompanije, ukljućujući i britansku White Star Line. 1903. predsjednik Cunard Linea Lord Inverclyde iskoristio je te prijetnje da bi kod britanske vlade isposlovao subvencije za izgradnju novih brodova. lijevo|170px|mini|Porinuće Lusitanije. Vlada je također pristala isplaćivati godišnje subvencije za održavanje brodova u stanju ratne spreme te za održavanje poštanske službe. Već na pokusnim vožnjama, Lusitania obara sve dotadašnje rekorde postavljene u pomorskoj industriji, te je otkriveno da velika brzina stvara snažne vibracije na krmi. Nakon potrebnih modifikacija brod je isporučen 26. kolovoza 1907.

Rana karijera Do uvođenja u promet blizanca RSM Mauretania kasnije iste godine, najveći je i najbrži brod na svijetu. Već na svom prvom putovanju iz Liverpoola za New York preotima Plavu vrpcu za zapadni prelazak njemačkom transatlantiku Detschland, a u listopadu iste godine i za istočni od broda Kaiser Wilhelm II. lijevo|230px|mini|Lusitania u plovidbi. Nakon dvogodišnjeg nadmetanja sa svojim blizancem za naslov najbžeg broda, Mauretania trajno osvaja naslov 1909. Za osmogodišnje službe obavio je 202 prelazaka Atlantika. 1909. sudjeluje u New Yorku na Hudson-Fulton Celebration, proslavi povodom 300 godina Henry Hudsonovog putovanja po rijeci koja nosi njegovo ime, i 100 godina prvog parobroda Clermont, Roberta Fultona.

Rat i potapanje Iako je 1913. prilagođen za tu namjenu, po izbijanju Prvog svjetskog rata, brod nije zapljenjen za prijevoz trupa, radi velike potrošnje goriva i prevelikih dimenzija, te nastavlja redovnu linijsku plovidbu između Europe i Sjeverne Amerike. Za vrijeme rata radi štednje goriva, broj putovanja je smanjen na jedno mjesečno i brzina je smanjena na 21 čvor. lijevo|230px|mini|Potapanje Lusitanije (crtež). Iako je i pri toj brzini to bio najbrži brod na svijetu, čak 10 čvorova brži od podmornica, poduzeta je serija mjera predostrožnosti: ime je izbrisano, tradicionalno crveni dimnjaci su ofarbani u crno, nije nosio zastave, i dr. 4. veljače 1915. Njemačka proglašava područje oko britanskih otoka ratnom zonom, i da će nakon 18. veljače biti potopljeni svi saveznički brodovi bez upozorenja. Unatoč tome i upozorenju koje je njemačko veleposlanstvo u Washigtonu objavila 22. travnja , Lusitania nastavlja s redovnom plovidbom, te posljednji put isplovljava iz New Yorka 1. svibnja 1915. Torpediran je i potopljen od njemačke podmornice U-20. 7. svibnja, 11 do 15 km južno od rta Old Head of Kinsale. Potapanje broda 1915., okrenulo je javno mišljenje protiv Njemačke, te je bilo jedan od glavnih razloga kasnijem ulasku SAD-a u rat. Recentno otkriće municije u olupini otvara mogućnost da je brod bio legitimni ratni cilj. Potapanje Lusitanije smatra se drugom najpoznatijom pomorskom katastrofom nakon potonuća Titanica''.

Izvori

Vanjske poveznice

theblueriband.com/ maritimequest.com lusitania.net atlanticliners.com ocean-liners.com/ rmslusitania.info/

Kategorija:Prekooceanski brodovi Kategorija:Brodovi Cunard Linea Kategorija:Brodovi izgrađeni u Škotskoj