Jamstveni zakon () je bio zakon kojim su uređene posebne povlastice pape i Svete Stolice te odnosi između države i Crkve u Kraljevini Italiji, a koji je usvojio talijanski parlament 13. svibnja 1871. godine. Radilo se o jednostranom činu Kraljevine Italije, koji je papa Pio IX. odmah odbacio, proglasivši sebe „zatočenikom Vatikana”. I njegova trojica nasljednika, Lav XIII., Pio X. i Benedikt XV., također su odbacili zakon.
Neke od temeljnih odredbi Jamstvenog zakona su: papina osoba je sveta i nepovrediva, a napad na papu smatra se kao napad na kralja, papi se priznaju kraljevske počasti te on ima pravo na osobnu stražu; papa ima pravo na godišnju apanažu u iznosu lira za pokriće potreba djelovanja Svete Stolice (Kardinalski zbor, Rimske kongragacije, veleposlanstva, itd.) te za održavanje zgrada i crkava, Vatikan i Lateranska palača, kao i ljetnikovac Castel Gandolfo priznaju se papinskim posjedima.
Lateranskim sporazumom 1929. riješeno je tzv. Rimsko pitanje.
Izvori Mercier, Jacques. 2001. Povijest Vatikana, Barbat, Zagreb. Benigni, Umberto. 1910. "Law of Guarantees" The Catholic Encyclopedia. Sv. 7. New York: Robert Appleton Company. Lottieri, Carlo. "Vatican City as a Free Society" Sveučilište u Sieni i Institut Bruno Leoni
Kategorija:Povijest Italije Kategorija:Povijest Vatikana Kategorija:Odnosi Italije i Svete Stolice Kategorija:Povijest prava Kategorija:Povijest papinstva