Zemljopisno Hrvatska obuhvaća prostor koji se proteže od prostrane Panonske nizine preko uskog područja Dinarskog gorja do obale Jadranskog mora, jedne od najrazvedenijih na svijetu. Unutrašnjost stoga ima odlike umjerene kontinentske klime, dok na jadranskoj obali prevladava sredozemna klima. Hrvatska se polovicom svoga teritorija nalazi u panonsko-peripanonskom prostoru, trećinom u primorskom ili jadranskom dijelu, dok ostatak čini gorski ili dinarski prostor. Obalu dužine 5.835 km sačinjava 1246 otoka, otočića, hridi i grebena, kao i brojne uvale, prevlake, zaljevi i poluotoci od kojih su najveći Istra i Pelješac.
Plodna Panonska nizina pruža bogatstvo i mogućnosti za razvoj poljoprivrede, dok jadranska obala omogućuje razvitak ribarstva, brodogradnje, a posebice turizma. Gorska Hrvatska nema tako brojne razvojne mogućnosti poput nizinske ili primorske Hrvatske, ali se uz tradicionalne djelatnosti vezane uz tu regiju, poput šumarstva i stočarstva, u zadnje se vrijeme razvija zimski i seoski turizam. Najviša planina Hrvatske koja dijelom čini prirodnu granicu s Bosnom i Hercegovinom jest Dinara s vrhom Sinjal (ili vrh Dinara) od 1831 m.
Hrvatska graniči s Bosnom i Hercegovinom, Mađarskom, Slovenijom, Srbijom, Crnom Gorom i preko mora graniči s Italijom. Hrvatska je teritorijalno-upravno podijeljena na 21 županiju, uključujući Grad Zagreb sa statusom županije. Povijesnih regija, koje čine Hrvatsku, ima nekoliko, ali se značenjem ističu Slavonija, središnja Hrvatska, Istra i Dalmacija.
mini|500px|center|Sjeverni dio Dinare u blizini izvora rijeke Cetine.
Položaj Hrvatska se nalazi na sjevernoj zemljinoj polutki između 42° 23′ i 46° 33′ sjeverne zemljopisne širine, te 13° 30′ i 19° 27′ istočne zemljopisne dužine. Hrvatska s površinom od 56.594 km² pripada donjem dijelu ljestvice srednje velikih država Europe, tj. u svijetu se nalazi na 124. mjestu. Udaljenost od Štrigove (krajnje sjeverne točke) do rta Oštro (krajnje južne točke na kopnu) iznosi 490 kilometara, a od Savudrije (krajnje zapadne točke) do Iloka (krajnje istočne točke) iznosi 464 kilometara. Krajnja južna točka Hrvatske je otok Galijula u Palagruškom arhipelagu.
Ukupna duljina kopnenih granica je 2028 km, a morske obalne crte 5835,3 km. Udaljenost od Savudrije do rta Oštro iznosi 527 km, pa stoga koeficijent razvedenosti hrvatskog dijela jadranske obale iznosi 11,1, što svrstava hrvatsku obalu među najrazvedenije na svijetu. Od 1246 jadranskih otoka, otočića, hridi i grebena njih 1185 nalazi se u Hrvatskoj. Od tolikog broja njih 718 su otoci od kojih je 66 naseljeno. Najveći otok je Cres s površinom od 405,8 km², nakon kojeg slijedi Krk s površinom od 405,78 km².
Više informacija: Krajnje zemljopisne točke Republike Hrvatske
Politički zemljopis Raspadom socijalističkih sustava u Europi, bivša Jugoslavija raspala se na nekoliko samostalnih država tijekom 1991. i 1992. godine. Hrvatska je proglasila neovisnost 25. lipnja 1991. istog dana kad i Slovenija, dok je međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine. Hrvatski Sabor je "Božićnim ustavom" iz 1990. godine ustrojio Republiku Hrvatsku u 21 teritorijalno-upravnu jedinicu nazvanu županija. Novim Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH (od 30. siječnja 1997.) status grada dobilo je 47 općina, 63 naselja status općine, a 13 općina postalo je naseljima. Tako danas Hrvatska ima 122 grada i 416 općina. Grad Zagreb, kojemu se ustroj uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu, postao je posebna jedinstvena teritorijalna i upravna jedinica, odvojena od "zagrebačkog prstena" koji je postao zasebna Zagrebačka županija.
mini|500px|Hrvatske županije
Županije: Brojna karti Županija Sjedište Površina (km2) Stanovništvo(Popis 2011.) 7 border|23px Bjelovarsko-bilogorska Bjelovar 2.652119.743 12 border|23px Brodsko-posavska Slavonski Brod 2.043158.559 19 border|23px Dubrovačko-neretvanska Dubrovnik 1.783122.783 18 border|23px Istarska Pazin 2.820208.440 4 border|23px Karlovačka Karlovac 3.622128.749 6 border|23px Koprivničko-križevačka Koprivnica 1.746115.582 2 border|23px Krapinsko-zagorska Krapina 1.224133.064 9 border|23px Ličko-senjska Gospić 5.35051.022 20 border|23px Međimurska Čakovec 730114.414 14 border|23px Osječko-baranjska Osijek 4.152304.899 11 border|23px Požeško-slavonska Požega 1.84578.031 8 border|23px Primorsko-goranska Rijeka 3.582310.195 3 border|23px Sisačko-moslavačka Sisak 4.463172.977 17 border|23px Splitsko-dalmatinska Split 4.534455.242 15 border|23px Šibensko-kninska Šibenik 2.939109.320 5 border|23px Varaždinska Varaždin 1.261176.046 10 border|23px Virovitičko-podravska Virovitica 2.06884.586 16 border|23px Vukovarsko-srijemska Vukovar 2.448180.117 13 border|23px Zadarska Zadar 3.642170.398 1 border|23px Zagrebačka Zagreb 3.078317.642 21 border|23px Grad Zagreb Zagreb 641792.875
Od stjecanja neovisnosti i međunarodnog priznanja u granicama nekadašnje jugoslavenske republike, Hrvatskoj je preostalo dogovoriti neke manje granične sporove sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom.
Geopolitički i geostrateški položaj Hrvatske vrlo je složen, pogotovo nakon raspada bivše Jugoslavije i nestanka bipolarnog geopolitičkog sustava između kapitalističkog Zapada pod vodstvom SAD-a i komunističkog Istoka pod vodstvom bivšeg SSSR-a koji su u Europi bili podijeljeni "željeznom zavjesom". Od kraja 1990-ih Hrvatska prolazi kroz proces tranzicije i približava se novom monocentričnom svjetskom geopolitičkom sustavu. Ubrzano prestrukturiranje iz zatvorenog socijalističkog u otvoreno kapitalističko tržište zahtijeva integriranost Hrvatske u svjetskom tržištu.
Najbliže je središte svjetske gospodarske moći, kojem Hrvatska teži, Europska unija, koja sudjeluje s 29% u ukupnom svjetskom BDP-u. Hrvatska slijedi procese globalizacije i stvaranja globalnog sela. Hrvatska je članica brojnih međunarodnih organizacija poput Ujedinjenih naroda, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije itd. Politički prioritet Republike Hrvatske je ulazak u euroatlantske integracije. Hrvatska je već članica CEFTA-e. 2004. godine Hrvatska je službeno postala kandidat za ulazak u Europsku uniju, a od 2009. godine punopravni je član NATO saveza.
Regionalizacija Hrvatske
Hrvatsku čine tri osnovne prirodne cjeline koje se međusobno nadopunjuju, tj. čine komplementarnost prostora: Nizinska ili panonska prirodna regija (obuhvaća 55 % teritorija i 66 % stanovništva) Primorska ili jadranska prirodna regija (obuhvaća 31 % teritorija i 31 % stanovništva) Gorska ili dinarska prirodna regija (obuhvaća 14 % teritorija i 3 % stanovništva)
Nizinska ili panonsko-peripanonska regija čini Kontinentalnu Hrvatsku. Primorska i Gorska regija čine Jadransku Hrvatsku.
Također, različita prirodna, društveno - geografska i druga obilježja pojedinih njezinih dijelova, razlog su stare raščlambe Hrvatske na nekoliko manjih regionalnih cjelina:Josip Roglić: Geografske regije Hrvatske i susjednih zemalja, 2006., s. 5 i 6 Središnja Hrvatska Istočna Hrvatska (Slavonija i Baranja) Sjeverno hrvatsko primorje (Istra i Kvarner s otocima) Gorska Hrvatska (Gorski Kotar i Lika) Južna Hrvatska (Dalmacija) thumb|300px|right|Hrvatska statistička područja (NUTS-2) Novija raščlamba Hrvatske je na četiri europska statistička područja druge razine (NUTS-2, veličina između 0,8 i 3,0 milijuna stanovnika): Zagreb, Sjeverna Hrvatska (uključuje i Zagrebačku županiju), Istočna i središnja Hrvatska, Jadranska Hrvatska. Te izmjene u veličini i značenju pojedinih središta, ukazuju da se uz starija velika središta, Zagreb, Split, Rijeku i Osijek, danas u regionalnom razvoju ističu još Zadar, Varaždin i Slavonski Brod.
Makroregije gradova i pripadajuća gravitirajuća područja.
Zagrebačka makroregija - 19 403 km2 i 2 066 956 stanovnika Grad Zagreb i županije Zagrebačka, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska i Koprivničko-križevačka Splitska makroregija - 12 951 km2 i 856 758 stanovnika Županije Splitsko-dalmatinska, Dubrovačka, Zadarska, Šibensko-kninska i Ličko-senjska Osječka makroregija - 12 486 km2 i 805 998 stanovnika Županije Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska Riječka makroregija - 11 754 km2 i 555 177 stanovnika Županije Primorsko-goranska i Istarska
Reljef
Geologija i geomorfologija Građa i sastav reljefa Hrvatske određeni su dugom geološkom prošlošću. Od najranijeg prekambrija do sadašnjeg kenozoika (tj. holocena) na reljef Hrvatske utjecale su endogene sile i egzogeni procesi u prostoru trokuta Azija - Europa - Afrika.
U reljefu Hrvatske zastupljene su sve tri osnovne skupine stijena: taložne ili sedimentne stijene (čine 95% reljefa Hrvatske), preobrazne ili metamorfne stijene (čine 2-4% reljefa Hrvatske) i magmatske stijene (čine oko 1% reljefa Hrvatske).
Od sedimentnih stijena najzastupljenije su klastične (pješčenjaci, konglomerati, lapori, breče) i organogene stijene (vapnenci i dolomiti). Od metamorfnih stijena najčešći su mramori, škriljavci, gnajsovi, dok su to kod magmatskih andenziti i graniti.
Prema rasprostranjenosti i starosti stijena, najstarije stijene nalaze se u jezgrama "otočnih" planina Papuka, Psunja i Moslavačke gore. Iz mezozoika prevladavaju karbonatne stijene (dolomiti i vapnenci) u kršu i to najviše na Banovini, Kordunu, Gorskom kotaru, Velebitu, Lici i Dalmaciji. Najmlađe stijene su kenozojske starosti (klastični sedimenti) na području panonskog i peripanonskog prostora.
Od krških fenomena značajne su špilje i jame. U Hrvatskoj je do sada istraženo 49 jama dubljih od 250 m, od kojih je 14 dublje od 500 m, a tri su dublje od 1000 m (Jamski sustav Lukina jama-Trojama, Slovačka jama i Jamski sustav Velebita). Najdublje hrvatske jame nalaze se većinom na planinama Velebit i Biokovo.
Planine mini|200px|Sinjal – najviši planinski vrh Hrvatske. mini|200px|Najduža hrvatska planina – Velebit. Gorska Hrvatska je relativno visoka krška regija građena pretežno od vapnenaca i izrazito odvojena od mediteranskog i peripanonskog područja. Najviša je na rubovima (Risnjak, Velebit, Plješevica, Mala i Velika Kapela), dok u većem dijelu unutrašnjosti, posebno u Lici, prevladavaju niže zavale u Poljima u kršu međusobno odvojenim sredogorjem. Veliki planinski lanci Hrvatske izdigli su se pod utjecajem konvergencije (podvlačenja) afričke litosferne ploče pod euroazijsku litosfernu ploču. Tercijarnom ili alpskom orogenezom izdignuti su Dinaridi, najznačajniji planinski lanac u Hrvatskoj. Prostori iznad 1500 metara čine tek 0,11 posto ukupnog hrvatskog teritorija. Među dinarskim planinama nalaze se:
Dinara (Sinjal 1831 m) Kamešnica (Kamešnica 1810 m) Dinara (Lišanjski vrh 1794 m) Biokovo (Sv. Jure 1762 m) Velebit (Vaganski vrh 1758 m) Plješivica (Ozeblin 1657 m) Bjelolasica u masivu Velike Kapele (Kula 1533 m) Risnjak (Veliki Risnjak 1528 m) Svilaja (Bat 1508 m) Snježnik (Snježnik 1505 m) Viševica (Viševica 1428 m) Učka (Vojak 1396 m)
Nizine Hrvatska je uglavnom nizinski prostor (do 200 m nalazi se 54% ukupnog teritorija). Najveći dio niske Hrvatske nalazi se u ravničarskom panonskom i brežuljkastom peripanonskom prostoru. Ostatak niske Hrvatske čine krške zaravni i flišne doline u Istri, Ravnim kotarima i na nekim otocima.
Jadransko more i obala mini|200px|Paški most i planina Velebit u daljini. Obala Jadranskog mora nastala je transgresijom (izdizanjem) morske razine za gotovo 100 metara. Tako su sinklinale (udubljenja) postale morski kanali, a antiklinale (uzvišenja) otoci. Jedinstvenost oblika tako nastale obalne crte u kojom su otočne reljefne strukture paralelne s obalom, naziva se stručnom terminologijom, dalmatinski tip obale.