desno|minijatura|190px|Justus D. Barnes u filmu Velika pljačka vlaka Vestern (eng. Western) je žanr stvaralaštva u književnoj, filmskoj, radijskoj televizijskoj, strip i drugim umjetnostima. Vesterni uglavnom tematiziraju događaje koji se uglavnom odvijaju u drugoj polovici 19. stoljeća na Zapadu Sjedinjenih Država (poznat kao Američki Stari Zapad ili Divlji zapad), ali u i Zapadnoj Kanadi i Meksiku. Neki vesterni smješteni su u ranija razdoblja kao što je Bitka za Alamo 1836., no oni se uglavnom odvijaju u vremenu nakon Američkog građanskog rata i prije kraja Indijanskih ratova 1890., iako postoji nekoliko "kasnih vesterna" (npr. Divlja horda), dok su neki smješteni u doba Meksičke revolucije 1920.
Vesterni često prikazuju sukob primitivnog i zastarjelog načina života i moderne tehnologije ili društvenih promjena. Često za takve opise služe prikazivanja sukoba između domorodaca i došljaka ili američke konjice, ili pak opasnost koja prijeti rančerima od Industrijske revolucije. Američki vesterni četredesetih i pedesetih godina naglašavaju vrijednosti časti i poržtvovnosti. Vesterni iz šezdesetih i sedamdesetih su često obojeni pesimističkim tonovima, glorificirajući buntovnog antijunaka i naglašavajući cinizam, brutalnost i nepravednost američkog zapada.
Teme
Žanr vesterna, pogotovo u filmovima, često prikazuje osvajanje divljine i podređivanje prirode u ime civilizacije ili zapljenu teritorijalnih prava od originalnih stanovnika tih područja. Vestern opisuje društvo organizirano oko kodeksa časti, a ne zakona. Popularna percepcija vesterna je priča koja se vrti oko života polunomadskog lutalice, obično kauboja ili revolveraša.
Na neki način, takvi protagonisti mogu se smatrati doslovnim potomcima vitezova lutalica koji su stajali u središtu svakog ranijeg većeg žanra. Kao i kauboj ili revolveraš u vesternu, vitez lutalica iz ranijih europskih priča i poezije je lutao od mjesta do mjesta na svojem konju, boreći se sa zlikovcima raznih boja i ne vežući se za nikakve društvene strukture nego samo za svoj kodeks časti. I kao vitezovi lutalice, heroji vesterna obično spašavaju djeve u nevolji.
Tehnologije epohe – kao što su telegraf, tiskarski stroj i željeznica – obično simboliziraju neminovni kraj divlje prerije. U nekim "kasnim vesternima", kao što je Divlja horda, spominju se automobil pa čak i zrakoplov. Oružje je jedno od glavnih elemenata, a obično se radi o puški Winchester ili pištolju Colt. Često se koristi i dinamit, nekad kao sredstvo razaranja, a ponekad i kao oružje. Ponekad se, doduše u manjoj mjeri, može vidjeti i Getlingov top.
Vestern uzima ove elemente i koristi ih kako bi ispričao jednostavne priče o moralnosti, obično uz spektakularne prikaze američkog Zapada. Vesterni često izobličuju nesmiljenost divljine te često smještaju radnju u pustinjske predjele. Specifična okruženja uključuju izolirane utvrde, rančeve i seoske kuće; indijansko selo; ili manji grad sa saloonom, trgovinom mješovitom robom, stajom i zatvorom. Osim divljine, obično salooni naglašavaju da je to "Divlji zapad": to je mjesto gdje se ide radi glazbe (razuzdano sviranje klavira), djevojaka (često prostitutki), kockanja (obično poker), pića (pivo ili viski), tučnjave i obračuna. U nekim vesternima, gdje je došla "civilizacija", grad ima crkvu i školu; u drugima, gdje vlada zakon divljine, to je mjesto, kao što je rekao Sergio Leone, "gdje život nema vrijednosti".
Film
Karakteristike
Većina karakteristika vesterna je dio popularne vestern književnosti 19. stoljeća koje su već postojale prije nego što je film postao popularna umjetnička forma. Za vestern filmove karakteristični su protagonisti kao što su kauboji, revolveraši ili lovci na nagrade, često prikazani kao polunomadski lutalice koji nose Stetson šešire, šarene svilene rupce, mamuze i hlače od jelenje kože, koriste revolvere ili puške kao svakodnevno sredstvo za preživljavanje te jašu između prašnjavih gradova i stočnih rančeva na vjernim konjima.
Filmovi često opisuju sukobe s Indijancima. Iako su ih rani etnocentrični vesterni često prikazivali kao nečasne zlikovce, njihov opis u kasnijim kulturno neutralnijim vesternima je puno blaži. Od ostalih čestih tema vesterna, treba izdvojiti putovanja i skupine bandita koji teroriziraju male gradove kao u Sedmorici veličanstvenih. mini|250px|desno|Vestern set u studiju Universal u Hollywoodu Rani vesterni uglavnom su bili snimani u studijima, baš kao i stari holivudski filmovi, ali kad je u tridesetima postalo uobičajeno snimanje na lokaciji, producenti vesterna koristili su zabačena mjesta Novog Meksika, Kalifornije, Arizone, Utaha, Nevade, Kansasa, Teksasa, Colorada i Wyominga. Iako su mnogi vesterni snimljeni u Kaliforniji i Arizoni, većina je radnjom bila smještena u Teksas. Produkcije su snimane i na lokacijama na filmskim rančevima.
Često krajolik postaje nešto više od puke živopisne pozadine: postaje lik u filmu. Početkom pedesetih, mnogi su koristili široke formate ekrana kao što su cinemascope (1953.) i VistaVision kako bi dočarali spektakularne vestern krajolike. Prikaz Monument Valleyja Johna Forda bio je ekspresivni krajolik u njegovim filmovima od Poštanske kočije (1939.) do Jeseni Čejena (1965.).
Podžanrovi
Sam žanr vesterna ima svoje podžanrove, kao što su epski vestern, raspjevani kauboj vesterni, i humoristični vesterni. U šezdesetima i sedamdesetima pojavio se novi tip, revizionistički vestern.
Klasični vesterni Prvi vestern film bio je Velika pljačka vlaka iz 1903., nijemi film redatelja Edwina S. Portera s Broncho Billyjem Andersonom u glavnoj ulozi. Popularnost filma otvorila je vrata Andersonu da postane prva filmska kaubojska zvijezda; snimio je nekoliko stotina kratkih vestern filmova. Žanr je bio toliko popularan da je uskoro dobio konkurenciju u obliku Williama S. Harta. Zlatno doba vestern filmova određuje rad dvojice redatelja: Johna Forda (u čijim je filmovima u glavnoj ulozi često nastupao John Wayne) i Howarda Hawksa.
Špageti-vesterni Tijekom šezdesetih i sedamdesetih u Italiji se dogodio preporod vesterna sa "špageti-vesternima" ili "italo-vesternima". Zajednička obilježja špageti vesterna su: niski proračun, talijanski jezik, talijanski redatelji, nepoznati glumci, snimanje u talijanskim filmskim studijima Cinecitta, na Sardiniji i na lokacijama u Španjolskoj, u pustinji u pokrajini Almería (zbog jeftine ekipe i troškova produkcije kao i zbog sličnosti s krajolicima jugozapadnog SAD-a), te su prepoznatljiva po prenaglašavanju općih mjesta, mitskih odrednica i žanrovskih konvencija vesterna, nerijetko minimalističkom redateljskom prosedeu i čestim posezanjima za hipertrofiranim nasiljem, kojeg kao i akcije ima mnogo više nego u klasičnom vesternu. Demitologizacija i dekonstrukcija izvorno američkog filmskog žanra pritom su dijelom provođene namjerno, a dijelom su se javile kao posljedica rada u europskim (neameričkim) kulturama i uz skromne proračune.
Filmovi Sergia Leonea imaju parodijsku dimenziju (čudna uvodna scena u filmu Bilo jednom na Divljem zapadu je preinačenje uvodne scene vesterna Freda Zinnemanna Točno u podne) koja im daje drugačiji ton od holivudskih vesterna. Charles Bronson, Lee Van Cleef i Clint Eastwood postali su slavni zahvaljujući nastupima u špageti-vesternima, iako su oni služili i kao izleti za poznate glumce kao što su Jason Robards, James Coburn, Klaus Kinski i Henry Fonda.
Osterni Vesterni istočno-europske produkcije bili su popularni u istočno-europskim komunističkim zemljama, a bili su i omiljeni Staljinovi filmovi. "Crveni vesterni" ili "ostern" filmovi obično sa simpatijama prikazuju američke Indijance, kao ljude koji se bore za svoja prava, što je bilo u suprotnosti s američkim vesternima tog vremena, koji su Indijance često prikazivali kao zlikovce. U nedostatku autentičnih Indijanaca, u ulogama Indijanaca često su nastupali ljudi s područja bivše Jugoslavije i Turske.
Gojko Mitić igrao je pravedne, dobrodušne i šarmantne indijanske poglavice. Postao je počasni poglavica plemena Siusa kad je posjetio Sjedinjene Američke Države u devedesetima, a televizijska ekipa koja ga je pratila prikazala je plemenu jedan od njegovih filmova. Američki glumac i pjevač Dean Reed, prognanik koji je živio u Istočnoj Njemačkoj, također je nastupio u nekoliko filmova.
Žanr osterna razvio se u Sovjetskom Savezu kao domaća protuteža američkom vesternu. Osterni su smješteni u Srednju Aziju ili ruske stepe tijekom post-revolucionarnog Ruskog građanskog rata. Povijesno okruženje Ruskog građanskog rata dijelilo je mnoge legendarne sastavnice Divljeg zapada: romantični sukob dobra i zla, sukob kultura s povremeno neprijateljski raspoloženim domorocima, jahanje, vlakove, obračune i beskrajne krajolike. Ogledni primjer osterna je kultni film White Sun of the Desert.
Revizionistički vesterni U studijama žanra, filmovi koji mijenjaju tradicionalne elemente žanra nazivaju se "revizionistički". Nakon početka šezdesetih, mnogi američki redatelji počeli su dovoditi u pitanje i mijenjati mnoge tradicionalne elemente vesterna. Jedna od većih promjena bio je puno pozitivniji prikaz Indijanaca koji su u prijašnjim filmovima tretirani kao "primitivni". Publika je bila ohrabrena dovoditi u pitanje junak vs. zlikovac dualizam i moralnost korištenja nasilja u svrhu testiranja jednog junaka ili kako bi dokazali pravo jednoga od njih. Možda je najbolji primjer revizionističkog vesterna Odmetnik Josey Wales (1976.) u kojem je glavni junak južnjački gerilac koji se bori kako bi osvetio svoju obitelj pobijenu od strane regularne vojske SAD-a.
Neki suvremeni vesterni daju ženama snažnije uloge. Jedan od ranijih filmova koji obuhvaćaju sve ove elemente bio je pustolovni film iz 1956., Posljednji vagon u kojem Richard Widmark igra bijelca kojeg su odgojili Komanči, a kojeg progone bijelci, s Felicijom Farr i Susan Kohner u ulogama mladih žena prisiljenih preuzeti liderske uloge.
Acid vesterni Filmski kritičar Jonathan Rosenbaum govori o promjeni žanra u šezdesetima i sedamdesetima kao o acid vesternima, koji su povezani s Dennisom Hopperom, Jimom McBrideom i Rudyjem Wurlitzerom, kao i filmove Pucanje Montea Hellmana, bizarni eksperimentalni film Krtica Alejandra Jodorowskog i Greaser Palace Roberta Downeyja Sr. El Topo iz 1970. je alegorijski, kultni vestern i underground film o eponimskom junaku - nasilnom, u crno obučeno revolverašu - i njegovom misijom prosvjećivanja. Film je pun bizarnih likova i događanja, osakaćenih i patuljastih performera i jakih doza kršćanskog simbolizma i istočnjačke filozofije. I neki špageti-vesterni su prekoračili granicu acid žanra, kao što je mistični Keoma Enza G. Castellanija iz 1976., vestern koji obrađuje metafizički Sedmi pečat Ingmara Bergmana.
Od novijih filmova, izdvajaju se Walker Alexa Coxa i Mrtav čovjek Jima Jarmuscha. Rosenbaum opisuje "acid vesterne" kao "formuliranje hladne, primitivne poezije koja opravdava njezin halucinirajući sadržaj." Konačno, "acid vestern" izražava senzibilitet kontrakulture da kritizira i zamijeni kapitalizam sa svojim aletrantivnim verzijama promjene.
Suvremeni vesterni Iako se ovi filmovi odvijaju u suvremenom američkom okruženju, oni koriste teme i motive Starog Zapada (buntovnički antijunak, otvorena prostranstva i pustinjski krajolici te obračuni). Većim dijelom se odvijaju na američkom Zapadu te otkrivaju razvoj mentaliteta Starog Zapada u kasnom dvadesetom stoljeću. Ovaj podžanr obično uključuje likove karakteristične za Stari Zapad koji se bore sa "suvišnošću" u "civiliziranom" svijetu koji odbija njihovo zastarjelo shvaćanje pravde.
Primjeri su Tri sprovoda u Meksiku Tommyja Lee Jonesa, Donesite mi glavu Alfreda Garcije (1974.) Sama Peckinpaha, Usamljena zvijezda (1996.) Johna Saylesa, Bilo jednom u Meksiku (2003.) Roberta Rodrigueza, kontroverzni film o homoseksualnim kaubojima Anga Leeja, Planina Brokeback (2005.) i Don't Come Knocking (2005.) Wima Wendersa.
SF vesterni