Uliks (eng. Ulysses) je roman Jamesa Joycea. Uliksa je Joyce pisao desetak godina: od 1914. do 1924. godine. U jednom pismu iz 1921. kaže kako je samo dotad na pisanje Uliksa utrošio oko dvadeset tisuća sati. Uliks je roman dug oko osam stotina stranica (ima više od dvije stotine i šezdeset tisuća riječi i vokabular od oko trideset tisuća različitih riječi) čija se cjelokupna radnja zbiva u Dublinu, od osam ujutro 16. lipnja 1904. (koji je te godine pao u četvrtak) do tri sata poslije ponoći sutradan, 17. lipnja. Radnja se koncentrira na tri glavna lika: sredovječni bračni par – Leopolda i Marion (Molly) Bloom, te na mladog pjesnika Stephena Dedalusa, glavnog junaka Joyceovog prethodnog romana Portret umjetnika u mladosti. Važno je ovo spomenuti jer su i neki epizodni likovi iz Portreta i iz Dablinaca prisutni u Uliksu. No zašto se izvanredno istinita i realistična freska Dublina od prije stotinjak godina zove tim homerskim naslovom?
Ovako kaže Joyce: "Lik me Odiseja uvijek opčinjavao, čak i kao dječaka." Mnogi kritičari gledali su na Uliksa kao na novu verziju Odiseje, gdje bi Leopold Bloom tokom svojih svakodnevnih ljetnih gradskih šetnji parodično predstavljao Uliksa, njegova brakolomna žena Molly čednu Penelopu, a Stephan Telemaha. Ovom se snažno suprotstavlja Vladimir Nabokov govoreći da u knjizi postoji tek vrlo mutan i uopćen homerski prizvuk. U prilog mu ide činjenica da se sam Joyce odrekao pseudohomerskih naslova poglavlja koji su postojali u prvoj verziji, dok je roman izlazio časopisno u nastavcima. No mnogi kritičari i danas se služe ovim naslovima u svrhu dokazivanja svojih teza.
Nemoguće je nabrojati sve stilske inovacije i otkrića koje je Joyce predstavio u ovom djelu. I dan se danas pisci širom svijeta napajaju s njegovog izvora. Ipak, Uliks nije dočekan s fanfarama. Knjiga je dva puta bila pred sudom, Joyce je nazivan "prljavim pornografom spram kojega je Rabelais vrlo pristojan pisac", primjerci trećeg izdanja su javno spaljivani. Oni obdareni suptilnijim umjetničkim čulom odmah su, međutim, spoznali istinsku vrijednost djela. Već desetak godina nakon objavljivanja knjiga je bila klasična i kanonska.
Moderna knjižnica ga je proglasila najboljim romanom napisanim na engleskom jeziku u dvadesetom stoljeću dok obožavatelji romana, pogotovo u Irskoj, svake godine 16. lipnja slave kao Bloomsday (Bloomov dan).
Radnja
Prvi dio: Telemahija
1. poglavlje: Telemah
thumb|200 px|desno|Kula Martello, danas muzej Jamesa Joycea
16. lipnja 1904, 8 sati ujutro. Mjesto radnje je kula Martello u Dublinskom Sandymountu. Mladi medicinar Malachi "Buck" Mulligan se brije i oponaša svećenika, rugajući se Stephenu Dedalusu zbog njegova isusovačkog odgoja. Stephen je ljut na nj jer je jednom prilikom uvrijedio njegovu nedavno preminulu majku, a Buck mu podrugljivo govori da ju je ubio. On je, naime, kao agnostik, odbio ispuniti posljednju majčinu želju – pomoliti se za nju. Majka će ga progoniti čitav dan. Njih dvoje poslije doručkuju s engleskim studentom Hainesom kojeg oboje preziru, iako to Buck prikriva. Posjećuje ih priprosta stara mljekarica – prema Stephenu simbol Irske. Odlaze na plažu. Haines se raspituje za Stephenovu teoriju o Hamletu što Mulligan koristi kao predmet daljnjeg zadirkivanja. Na plaži mu Stephen nevoljko predaje ključeve kule i, dok odlazi na posao, naziva ga uzurpatorom.
2. poglavlje: Nestor
Stephen u školi drži sat povijesti i čita Miltonovu pjesmu Lisidas. Učenike pušta ranije osim Sargenta koji ostaje zbog zadaće iz matematike. Promatrajući nesposobnog i neprivlačnog Sargenta misli kako ga samo majka može voljeti. Odlazi u ured ravnatelja g. Deasyja koji mu isplaćuje 4 funte. Razgovaraju o irskoj povijesti. Deasy traži od Stephena da mu objavi članak o bolesti "nogu i žvala". Iznosi mu svoja antisemitska stajališta. Dok Stephen odlazi, dobacuje mu šalu kako Irska nikad nije progonila židove jer ih nikad nije ni pustila da uđu.
3. poglavlje: Protej
Stephen šeta plažom u Sandymountu. Razmišlja o filozofiji, svom boravku u Parizu i poznanstvu sa sinom revolucionara Kevina Egana, lošim odnosima s ocem te majčinoj smrti. Dvoumi se da li da posjeti rođake koji žive u blizini, no odlučuje ne ići. Promatra dvije babice koje ga podsjete na omphalos, pupak svijeta u grčkoj mitologiji. Nailazi na par skupljača školjki i tijelo mrtvog psa. Na kraju poglavlja kopa nos, mokri te promatra brodove u daljini.
Ovo poglavlje napisano je u potpunosti kao struja svijesti glavnog protagonista. Stephenova razmišljanja su vrlo apstraktna te puna aluzija na grčke mitove i citata iz Shakespearea, Blakea, Miltona i drugih pjesnika. "Protej" je stoga jedan od najtežih dijelova u romanu.
Drugi dio: Odiseja
4. poglavlje: Kalipsa
Pripovijedanje se vraća na početak. Ponovno je 8 sati no mjesto radnje sad je Eccles Street 7, na drugom kraju grada. Leopold Bloom u kuhinji priprema doručak, hrani mačku i pristavlja čaj. Donosi doručak u krevet svojoj supruzi Molly. Odlučuje kupiti bubreg za doručak. Dok čeka red u mesnici, promatra ženu iz susjedstva. Vraćajući se kući čita letke o poljoprivredi i misli kako bi bilo dobro imati farmu. Stigavši, na ulaznom pragu nalazi pisma – jedno je za Molly koja je dobila pjevački angažman, a drugo dolazi od njihove kćeri Milly. Odnosi pismo Molly, a ona traži da joj kupi ljubavni roman te ga upita što znači riječ metempsihoza. Zatim doručkuje djelomično zagorjeli bubreg i čita pismo kćeri koja se zaposlila kod jednog fotografa. Potom odlazi na vrtni zahod, a crkvena zvonjava ga podsjeti da u 11 mora biti na sprovodu.
5. poglavlje: Lotofazi
Devet je sati. Bloom se šeta središtem Dublina i promatra izloge. Na pošti preuzima pismo predavši ceduljicu koju je krio u šeširu. Na ulici nailazi na prolaznika M'Coya. Pokušava pogledati ženu koja izlazi iz hotela no zasmeta mu tramvaj. Prisjeća se smrti oca Rudolpha. Čita ljubavno pismo žene koja se zove Martha Clifford, a kojoj se predstavlja kao Henry Flower. Odlazi na misu gdje razmišlja o crkvenim obredima. U ljekarni kupuje sapun koji će čitav dan nositi u džepu zajedno s krumpirom-talismanom za sreću. Po izlasku sretne Bantama Lyonsa i nesvjesno mu daje mig za konjske trke. Potom se uputi prema kupeljima.
6. poglavlje: Had
Bloom se kočijom vozi na sprovod Paddyja Dingama. Tu su i njegov kolega Martin Cunningham, Stephenov otac Simon Dedalus i g. Powers. Na putu prolaze pored Stephena i Vatrenog Boylana, ljubavnika Bloomove žene Molly. Vrijeme krate razgovorom: Dedalus govori o Reubenu Doddu čiji se sin zamalo utopio, a čijem je spasiocu dao samo dva šilinga. Na sprovodu Bloom razmišlja o svom preminulom ocu Rudolphu i sinu Rudyju koji je umro po rođenju te o smrti općenito. Tamo susreće još jednog poznanika Toma Kernana i pogrebnika Cornyja Kellehera. Na pokopu je i nepoznati čovjek u kišnom kaputu Mackintosh koji privlači Bloomovu pozornost.
7. poglavlje: Eol
Radnja se zbiva u novinskoj redakciji dublinskog Freemana. Bloom tamo radi kao akviziter oglasa. Pokušava plasirati oglas za Alexandera Keyesa. Pojavljuje se i Stephen koji objavljuje članak g. Deasyja o goveđoj bolesti. Nakratko razgovara s urednikom Mylesom Crawfordom i šaljivdžijom Lenehanom. Bloom susreće Joea Hynesa i skoro se sudari s J. J. O'Molloyem. Ti će se likovi pojavljivati kasnije toga dana. Bloom razgovara s Keyesom oko oglasa. Stephen s urednikom posjećuje pub i priča anegdotu o "dvije dublinske vestalke". Bloom zaustavlja urednika na izlasku da ga upita za oglas što rezultira neuspjehom – urednik mu poručuje "da ga može poljubiti u guzicu".
Ovo poglavlje je razlomljeno u mnoštvo manjih dijelova koji oponašaju novinske članke. Svakom jer dat karakterističan naslov. Tu se također pojavljuju sve klasične retoričke figure.
8. poglavlje: Lestrigonci
thumb|130 px|desno|Pub Davyja Byrnea
Podne. Bloom je na putu u državnu knjižnicu gdje želi pogledati jedan članak. Neki mladić mu daje letak koji najavljuje dolazak sv. Ilije. Baca ga u rijeku Liffey. Kasnije baca i dva kolača kao hranu za galebove. Susreće poznanicu Josie Breen koja prati poludjelog muža Dennisa. On pokušava naći pošiljatelja dopisnice T.U.P: tup – uvrede koju je shvatio preozbiljno. Gđa Breen ga obavještava o Mini Purefoy koja ima poteškoće pri porodu i u bolnici je već tri dana. Pozdravivši se s njom razmišlja o supruzi Molly i rađanju. Skupina policajaca u prolazu podsjeti ga na studentske nerede – dolazi na zamisao da udari jednog od njih. Na ulici vidi pjesnika Georgea Williama Russella i Johna Parnella, brata slavnog političara Charlesa Stewarta Parnella. Razmišlja o astronomiji. Ulazi u Burtonov restoran gdje se zgrozi nad nepristojnošću gostiju pri jelu. Odlazi u ugodniji restoran Davyja Byrnea gdje naruči sendvič sa sirom i porazgovara s Njuškalom Flynnom. Po njegovu odlasku Byrne i Flynn razgovaraju o njemu smatrajući ga dobrim čovjekom iako ga dovode u vezu s masonima. Bantam Lyons im govori za mig koji mu ju dao (slučajno). Bloom pomaže slijepcu da prijeđe ulicu i misli o osjetilnim sposobnostima slijepih. Ugleda ženinog ljubavnika Boylana i brzo ulazi u knjižnicu.
9. poglavlje: Scila i Haribda
Jedan je sat popodne u Irskoj državnoj knjižnici. Učenjacima Johnu Eglintonu i Bestu, pjesniku A.E. – u i knjižničaru kvekeru Lysteru Stephen raspreda svoju teoriju o Hamletu. Prema njemu Hamlet je sin Shakespearea kojeg je na pisanje potakla nevjera njegove supruge Anne Hathaway. Odbacuje Goetheove ideje i tumačenja 19. stoljeća. U pola predavanja ulazi Buck Mulligan. U knjižnicu nakratko ulazi Bloom.
10. poglavlje: Lutajuće stijene
Ovo poglavlje sastoji se od devetnaest kratkih dijelova koji prate neke dablince u središtu grada za vrijeme najveće vreve. U središtu su redom ovi likovi: egoistični svećenik John Conmee; pogrebnik Corny Kelleher; jednonogi mornar; Stephenove sestre Katey i Boody; Mollyn ljubavnik Vatreni Boylan; Stephen koji susreće svog učitelja pjevanja; Boylanova tajnica gđa Dunne; J.J. O'Molloy i Ned Lambert; Tom Rochford, Njuškalo Flynn, M'Coy i Lenehan; Bloom koji kupuje ljubavni roman "Slasti grijeha" za Molly; Stephenova sestra Dilly koja posuđuje novac od oca; Tom Kernan; Stephen i Dilly; Bob Cowley i Simon Dedalus; Martin Cunningham; Buck Mulligan i Haines; Tisdall Farrell; sin preminulog Paddyja Dingama Patsy; potkralj.
11. poglavlje: Sirene
U baru hotela Ormond dvije konobarice, gđa Douce i gđa Kennedy promatraju kočiju s potkraljem. Bloom se istovremeno šeće gradom i kupuje komad papira. U bar ulazi Simon Dedalus i zajedno s Benom Dollardom i Malcolmom Cowleyem započinje svirku i pjesmu. Stižu Lenehan i Vatreni Boylan. Naposljetku se tu pojavljuje i Bloom te sjeda za stol s Ritchiejem Gouldingom, Stephenovim stricem. Promatra Boylana i očekuje njegov odlazak na randevu s njegovom suprugom Molly. Piše pismo Marthi Clifford. Okupljeni pjevaju odlomke iz raznih opera, između ostalih iz Ruže od Kastilje, Don Giovannija te Flotowljeve Marte. Pjevaju i pjesmu o irskom revolucionaru Robertu Emettu. Na kraju poglavlja izlazi iz bara, izbjegavši neugodan susret s prostitutkom koju poznaje.
Ovim poglavljem dominira glazba. Samo je napisano u obliku glazbenog stavka. Prve dvije stranice predstavljaju uvertiru – sastoje se od glasovnih ulomaka koji se ponavljaju kasnije. Stil ovog dijela oslanja se na zvučni učinak.
12. poglavlje: Kiklop