Franjo Milićević (Veliki Ograđenik, 10. listopada 1835. – Mostar, 8. veljače 1903.) bio je hrvatski katolički svećenik, pisac i tiskar.
Životopis Pučkoškolsku naobrazbu stekao je kod franjevaca u Mostaru, a filozofiju i teologiju studirao u Perugi, Spoletu, Narmi i Camerunu. Služio je kao kapelan, župnik i gvardijan u Veljacima, Gradnićima, Zavojanima, Sumartinu na Braču, Igranima do 1871. Na inicijativu biskupa Kraljevića dolazi u Mostar 1871. godine.
Utemeljio je prvu hrvatsku tiskaru u BiH pod imenom „Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini”. Također, pokrenuo je nekoliko hrvatskih novina u Bosni i Hercegovini: „Hercegovački bosiljak”, „Novi hercegovački bosiljak”, „Glas Hercegovca” i „Osvit”).
Djela
Perivoj darova nebeskih (1867.) Pravopis za niže učione katoličke u Hercegovini (1873.) Mladi Hercegovac (kalendar, 1873.) Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari (1874.) Nauk katolički za III razred pučkih učionicah u Hercegovini (1874.) Nova slovnica talijanska (1874.) Novi bukvar ili početnica za pučke učionice u Hercegovini (1874.) Kita bogoljubnosti (1876.) Mali stolitnjak ili koledar za sto godinah (1878.) Skladanja (sintassa) ili druga strana slikovnice talijanske (1878.) Hercegovački bosiljak (list, 1883.) Novi hercegovački bosiljak (1884/85.) Glas Hercegovca (1885/86.).
Počasti Međunarodni znanstveni simpozij u organizaciji Hercegovačke franjevačke provincije, Sveučilišta u Mostaru i HAZU BiH (27. studenog 2015., Mostar). „Zbornik Fra (don) Franjo Milićević, hrvatski narodni preporoditelj (u povodu 180. obljetnice njegova rođenja)”, Mostar: Fram-Ziral, 2016.
Izvori
Literatura Članci
Kategorija:Hrvatski pisci iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci