Xinjiang

Xinjiang (ujgurski: شىنجاڭ‎, kineski: 新疆; pinyin: Xīnjiāng; transliteracija: Sinkjang) je zapadna pokrajina Kine, u regiji Vanjska Kina, smještena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Džungariju i Tarimsku zavalu.

mini|lijevo|<center>Vrh Pobjede, najviši vrh Tanšana Xinjianga Naziv mini|lijevo|<center>Pustinja Taklamakan u Tarimskoj zavali Xinjiang su Kinezi stoljećima zvali Xiyu („Zapadne teritorije”), a tek od 18. stoljeća i dinastije Qing, kad su stekli kontrolu nad tom regijom zovu je Xinjiang, što na kineskom znači „Nova granica”. Europljani su s druge strane isti taj kraj zvali Kineski Turkestan, kako bi ga razlikovali od Turkestana. Xinjiang je povijesna domovina mnogih turkijskih naroda, od kojih su najbrojniji Ujguri.

Zemljopis mini|lijevo|<center>Jezero Tianchi („Nebesko jezero”) na gorju Bogda mini|lijevo|<center>Ujgurska džamija u Kašgaru Xinjiang graniči s Autonomnom regijom Tibet i Indijom na jugu, Mongolijom na istoku, Rusijom na sjeveru i Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Afganistanom i Pakistanom na zapadu.

Xinjiang je veliko i slabo naseljeno područje, otprilike veličine Irana. Najveća je kineska pokrajina koja svojom površinom od 1.660.001 km² zauzima 1/6 zemlje. God. 2004. gustoća naseljenosti je bila oko 11,8 stanovika/km², a prema popisu iz 2010. god. bila je 13 stanovnika/km², što je čini tek 29. u Kini. Pokrajina je 2004. imala 19.630.000 stanovnika, a najveće gradsko naselje i glavni grad pokrajine je Urumqi (2,68 mil. stanovnika, 2005.).

Od istoka ka zapadu, gorje Tanšan (kineski: 天山, Tiān Shān; kirgijski: Теңир тоо, što znači „Nebeske planine” ili „Božanske planine”) dijeli Džungariju na sjeveru od Tarimske zavale na jugu. Džungarija je suha stepa, dok je Tarimska zavala pustinja okružena oazama. Na istoku pokrajine je Turpanska depresija, a na zapadu Tanšanski prolaz tvori dolinu rijeke Ili.

Povijest

U Xinjiangu su pronađeni deseci dobro očuvanih mumija koje bi mogle biti stare oko 4.000 godina. One su vjerojatno mumificirane na prirodan način, za razliku od mumificiranja u Drevnom Egiptu. One su izložene u Zavičajnom muzeju grada Urumqija, zajedno s arheološkim nalazima koja imaju veze s Putom svile.

Ovo područje je od davnina je odigrao ulogu u razmjeni između srednje i južne Azije i Europe, vjerskoj i kulturnoj (budizam, islam, kršćanstvo i kasnije nestorijanstvo) i komercijalnoj (čuveni Put svile). Ti kontakti su u velikoj mjeri ostvareni kroz niz oaza-država, koje su s vremena na vrijeme nastajale i nestajale.

Južni Xinjiang je bio kineski protektorat za dinastije Han (206. pr. Kr. – 220.), a na kraju dinastije Tang (618. – 907.) nekoliko puta su ga osvojila razna turkijska plemena koja su osnavala samostalne kanate (Orhunski Kanat od 745. – 840.; ujgurski Idikutski Kanat od 850. do 1275. u većini Xinjianga; Kansuanski Kanat od 870. – 1036. (sada u kineskoj pokrajini Gansu); te Karačanski Kanat od 870. do 1212. god.).

U 13. stoljeću ovo područje osvajaju snage mongolskog vođe Džingis-kana, a do 15. stoljeća, islam je postao glavna religija. U 18. stoljeću osvajaju ga Mongoli iz Rusije, Kalmici, ali se polovicom istog stoljeća Xinjiang vratio pod kinesku vlast za vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.). Budući da je područje bilo daleko od glavnog grada Pekinga, uprava je bila ograničena i često je stvarna moć ležala na lokalnim gospodarima rata. Tako su Xinjiangom vladali su Ujguri iz Kašgara i Turpana, Kraljevstvo Kašgarija od 1866. – 1877. god. Od. 1875. – 1880. god. područje je tijekom islamske Durganske pobune privremeno povučeno iz kineske vlasti. Konačno je Xinjiang, u današnjim granicama, postao kineskom pokrajinom 1884. god.

Od 12. studenoga 1933. do 1934. god., zbog narodnog ustanka protiv kineske vlade, na istoku Xinjianga je postojala Prva Istočna Republika Turkestan, a od studenog 1944. do listopada 1949. god. Druga Istočna Republika Turkestan, na sjeveru Xinjianga, koju je podržao Sovjetski Savez.

Dana 20. listopada 1949. Istočni Turkestan je uključen u NR Kinu, opet pod nazivom Xinjiang. Godine 1955., postao je autonomna regija sa statusom pokrajine, a manje upravne jedinice su stvorene za manjinske Kirgize, Kazase, Mongole i druge narode. Od tada dolazi do velike migracija Kineza u Xinjiang. Nastaju sukobi nomadskog načina života graničnog stanovništva i kineskog prisiljavanja na sjedilački život, ali s Rusima s obje strane granice, što je dovelo do oružanih sukoba 1969. god., posebice u području Tacheng. Osim toga tu su bile i redovite pobune protiv kineske vlasti koje su se temeljile na etničkim i vjerskim razlikama. Zbog toga je kineska vlada poticala politiku sinizacije, posebice miješanim brakovima, otežavanjem razvoda i novčanom podrškom doseljenicima s istoka.

Od 2002. god. Ujguri, usprkos ustavnim odredbama, nemaju obrazovanje na svom jeziku,Govt. White Papers - china.org.cn Preuzeto 30. srpnja 2013. a islamske četvrti i vjerski objekti se uklanjaju zbog izgradnje cesta i stanova.China's Ancient Silk Road City Of Kashgar Facing Threat Of Bulldozers , Radio Free Europe, 30. lipnja 2009. Preuzeto 30. srpnja 2013. Pored toga, Ujguri su doživljavali i represiju loših i neredovitih plaća, te prisile rada u udaljenim područjima. Zbog toga su nastali prosvjedi Ujgura u Xinjiangu, što je dovelo do oštrog odgovora kineskih vlasti 2007. god. u kojemu je poginulo 19 osoba,Chinese police destroy terrorist camp in Xinjiang, one policeman killed, CCTV International, 1. listopada 2007. Preuzeto 30. srpnja 2013. te neuspjelog bombaškog napada na letu kineske tvrtke China Southern AirlinesElizabeth Van Wie Davis, China confronts its Uyghur threat , Asia Times Online, 18. travnja 2008. Preuzeto 30. srpnja 2013. i Kašgarskog terorističkog napada 4. kolovoza 2008. god.,Andrew Jacobs, Ambush in China Raises Concerns as Olympics Near, The New York Times. 27. ožujka 2010. Preuzeto 30. srpnja 2013. u kojemu je poginulo 16 osoba.

Zbog glasina o silovanju ujgurske djevojke koje su navodno izveli kineski radnici, ujgurski emigranti su u lipnju 2009. napali tvornicu igračaka u Guangzhou. U masakru koji je uslijedio ubijeno je dvoje, a ranjeno 118 ljudi.Armed Assailants Stormed Dorms, Radio Free Asia, 7. svibnja 2009. Preuzeto 30. srpnja 2013. Uslijedili su petodnevni prosvjedi u Ürümqiju u srpnju 2009., pri čemu je poginulo pet osoba i pretučeno je nekoliko hongkoških novinara, ali i Bombaški napad u Aksuu 19. kolovoza 2010. god., u kojemu je ubijeno 7 ljudi, a za koji je suđeno 376 ljudi.China prosecuted hundreds over Xinjiang unrest, The Guardian (London), 17. siječnja 2011. Preuzeto 30. srpnja 2013.

Znamenitosti mini|<center>Kod autoceste za Karakorum u Xinjiangu mini|<center>Glavni grad i industrijsko središte, Ürümqi mini|<center>Rijeka Irtysh u Burqinu mini|<center>„Plamteće planine” istočno od Turpana mini|<center>Mauzolej Apag Hodže u Kašgaru Tanšan Xinjianga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2013. godine kao „jedinstveno zemljopisno područje slikovite ljepote sa spektakularnim snježnim vrhovima, ledenjacima, nedirnutim šumama i livadama, bistrim rijekama i jezerima, te dubokim klancima”.Xinjiang Tianshan na UNESCO-ovim službenim stranicama Preuzeto 29. lipnja 2013.

Upravna podjela

Xinjiang je podijeljen na dvije gradske prefekture, 7 prefektura i 5 autonomnih prefektura za manjinske narode: Mongoli, Kirgizi, Kazasi i Huej. Prefekture su nadalje podijeljene na 11 distrikta, 21 gradska okruga, 62 okruga i 6 autonomnih okruga. Šest gradskih okruga ne pripada ni jednoj prefekturi i de facto im izravno upravlja Vlada Xinjianga:

Upravna podjela Autonomne ujgurske regije Xinjiang Zemljovid # Naziv (romanizacija) Upravno sjedište UjgurskiUjgurska romanizacija Kinesko pismoPinyin Stanovništvo (2010.)Podpokrajinski grad 11. Ili (za Kazase) Yining ئىلى قازاق ئاپتونوم ئوبلاستىIli Qazaq Aptonom Oblasti 伊犁哈萨克自治州Yīlí Hāsàkè Zìzhìzhōu 2.482.627 Gradske prefekture 4. Karamay Karamay (distrikt) قاراماي شەھرىQaramay Shehri 克拉玛依市Kèlāmǎyī Shì 391.008 8. Ürümqi Tianshan (distrikt) ئۈرۈمچى شەھرىÜrümchi Shehri 乌鲁木齐市Wūlǔmùqí Shì 3.110.280— Prefekture — 1. Altaypodređena Iliju (za Kazase) Altay ئالتاي ۋىلايىتىAltay Wilayiti 阿勒泰地区Ālètài Dìqū 526.980 3. Tachengpodređena Iliju (za Kazase) Qoqek تارباغاتاي ۋىلايىتىTarbaghatay Wilayiti 塔城地区Tǎchéng Dìqū 1.219.212 9. Turpan Turpan تۇرپان ۋىلايىتىTurpan Wilayiti 吐鲁番地区Tǔlǔfān Dìqū 622.67910. Kumul Kumul قۇمۇل ۋىلايىتىQumul Wilayiti 哈密地区Hāmì Dìqū 572.400 13. Kashgar Kaxgar قەشقەر ۋىلايىتىQeshqer Wilayiti 喀什地区Kāshí Dìqū 3.979.362 15. Aksu Aksu ئاقسۇ ۋىلايىتىAqsu Wilayiti 阿克苏地区Ākèsū Dìqū 2.370.887 17. Hotan Hotan خوتەن ۋىلايىتىXoten Wilayiti 和田地区Hétián Dìqū 2.014.365— Autonomne prefekture — 2. Bortala (za Mongole) Bole بۆرتالا موڭغۇل ئاپتونوم ئوبلاستىBörtala Mongghul Aptonom Oblasti 博尔塔拉蒙古自治州Bó'ěrtǎlā Měnggǔ Zìzhìzhōu 443.680 6. Changji (za Hueje) Changji سانجى خۇيزۇ ئاپتونوم ئوبلاستىSanji Xuyzu Aptonom Oblasti 昌吉回族自治州Chāngjí Huízú Zìzhìzhōu 1.428.592 12. Kizilsu (za Kirgize) Artux قىزىلسۇ قىرغىز ئاپتونوم ئوبلاستىQizilsu Qirghiz Aptonom Oblasti 克孜勒苏柯尔克孜自治州Kèzīlèsū Kē'ěrkèzī Zìzhìzhōu 525.599 18. Bayin'gholin (za Mongole) Korla بايىنغولىن موڭغۇل ئاپتونوم ئوبلاستىBayingholin Mongghul Aptonom Oblasti 巴音郭楞蒙古自治州Bāyīnguōlèng Měnggǔ Zìzhìzhōu 1.078.492— Okružni grad — 5. Shihezi Shihezi شىخەنزە شەھرىShixenze Shehri 石河子市Shíhézǐ Shì 635.582 7. Wujiaqu Wujiaqu ئۇجاچۇ شەھرىWujachu Shehri 五家渠市Wǔjiāqú Shì 72.613 14. Tumshuke Tumxuk تۇمشۇق شەھرىTumshuq Shehri 图木舒克市Túmùshūkè Shì 147.465 16. Aral Aral ئارال شەھرىAral Shehri 阿拉尔市Ālā'ěr Shì 166.205 19. Beitun Beitun بەيتۈن شەھىرىBeatün Shehiri 北屯市Běitún Shì 76.300 20. Tiemenguan Tiemenguan باشئەگىم شەھىرىBashegym Shehiri 铁门关市Tiĕménguān Shì 200,.000

Gospodarstvo

Glavna gospodarska djelatnost je nomadskim stočarstvo i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazišta zlata i fosilnih goriva. Najveće gradsko naselje i glavni grad pokrajine, Urumqi, ima razvijenu petrokemijsku industriju i proizvodnju tepiha.

Izvori

Vanjske poveznice

Službene stranice vlade Xinjianga Gospodarski profil Xinjianga na Hong Kong Trade Development Council Opći atlas Xinjianga

Kategorija: Kineske pokrajine

Xinjiang

Źródło i licencja