Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 25. studenoga 1880. – Zagreb, 7. travnja 1931.) bio je hrvatski književnik (novelist, romanopisac, dramatičar, prevoditelj, publicist, esejist, kritičar), novinar, svestrano obrazovan intelektualac. Napisao brojne studije i oglede o hrvatskim političkim ljudima i istaknutim hrvatskim i ostalim europskim književnicima. Jedan je od prvih hrvatskih kazališnih i glazbenih kritičara.Google knjige Bilješka o autoru. Milutin Cihlar Nehajev: Vuci, Bulaja naklada, 14. ožu 2011., str. 388Google knjige O knjizi . Milutin Cihlar Nehajev: Vuci, Bulaja naklada, 14. ožu 2011., str. 388

Životopis Milutin Cihlar rodio se u Senju 1880. godine u doseljeničkoj češkoj obitelji, od oca Sebalda Cihlara, gorljiva panslavena, tajnika trgovačke i obrtničke komore u Senju, i majke Ludmile Milice rođene Polić. Otac je prijateljevao sa Šenoom u Pragu te je na njegov poticaj 1865. doselio u Kraljevicu.Google knjige Bilješka o autoru. Milutin Cihlar Nehajev: Vuci, Bulaja naklada, 14. ožu 2011., str. 386 Cihlar je bio rođak s Jankom Polićem po ženskoj liniji. Osim što su bili povezani rodbinski, bili su povezani i prijateljstvom, a šira obiteljska atmosfera bila je slična, usporedivši romane Isušena kaljuža i Bijeg.https://books.google.hr/books?id=cJ3Zuvmf_wgC&pg=PA11&lpg=PA11&dq=%22milutin+cihlar%22+%22janko+poli%C4%87%22+rodbina Google Knjige] Mladen Urem, Milan Zagorac: Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije, str.11., Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 2010., (pristupljeno 27. travnja 2020.) Pučku školu i gimnaziju do šestog razreda pohađao je u Senju a završio u Zagrebu.Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925, Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. Emilij Laszowski, Zagreb, 1925., str. 48.-49. Studirao je kemiju u Beču. Doktorirao je filozofiju 1903. godine u Beču. Radio je kao profesor u Zadru, gdje je 1905. godine pokrenuo list Lovor, a zatim u uredništvu časopisa Obzor u Zagrebu (1905.) i Balkan u Trstu (1907.). Kao novinar radio je u Jutarnjem listu, Obzoru i Agramer Tagblattu, a bio je i dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga. Godine 1909. bio je asistent zemaljskog agrikulturnog zavoda u Križevcima. Godine 1912. vjenčao se s Paulom rođenom Vuksan (Zagreb, 1. lipnja 1891. – Zagreb, 13. lipnja 1965.) i imali su troje djece: Nedu, Zvonimira i Milutina.Sonja Nikolić i Nenad Trinajstić: Milutin Cihlar Nehajev – hrvatski književnik i kemičar, preuzeto 14. veljače 2012. Smatrao je da djeca sama trebaju izabrati svoja imena, pa im je dao nadimke po rođenju, a poslije su djeca sama izabrala ime.Google knjige Bilješka o autoru. Milutin Cihlar Nehajev: Vuci, Bulaja naklada, 14. ožu 2011., str. 387 Godine 1926. bio je izabran za predsjednika Društva hrvatskih književnika.Ante Bašić: Pregled novije hrvatske književnosti: Milutin Cihlar Nehajev (1880–1931) , preuzeto 25. prosinca 2011.

Književno stvaralaštvo Jedan je od najznačajnih predstavnika književnosti hrvatske moderne. Pisao je romane, pripovijesti, novele te drame (Život, Spasitelj, Klupa na mjesečini) od kojih su dvije drame, Prielom i Svijećica, izvedene 1898. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu.

U mladosti je pisao pjesme i već sa šesnaest godina napisao je odu Senju gradu završavajući je sa stihovima: "Dok god bude Nehaja i Senja, Vijat će se u njem stieg hrvatski!" Veliki uspjeh postigao je novelama sakupljenim u zbirci Veliki grad u kojima fiksira moderne dekadentne intelektualce koji ne nalaze smisla u životu, nego se pasivno prepuštaju snatrenjima i lamentacijama.

Povijesnoj tematici okrenuo se u romanu Vuci u kojem je interpretirao događaje iz hrvatske prošlosti i dao psihološki portret kneza krčkoga, senjskog i modruškog Krste Frankopana, a napisao ga je u spomen 400. obljetnice njegove smrti. Roman je najzanimljiviji s književnoteorijskoga gledišta jer se upravo u njemu rastače šenoinska struktura povijesnoga romana i nagovještava dvadesetostoljetni tzv. novopovijesni roman.

Njegov roman Bijeg karakterizira izrazita defabularizacija i pripovijedanje u tri tipa narativnog diskurza. Često ga izdvajaju kao najbolji roman hrvatske moderne.

Također pisao je i studije i oglede o hrvatskim političkim ljudima, hrvatskim književnicima i o istaknutim europskim književnicima.

Djela Djela Milutina Nehajeva, Zagreb, 1900. Poraz i slavlje, Über den synthetischen Isopropylacetaldehyd und seine kondensationsprodukte, 1903. Bieg / M. Nehajev, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1909. (2. izd., 1917.) (Bieg: povijest jednog našeg čovjeka) Studija o Hamletu / Milutin Nehajev, Zagreb, 1915. Veliki grad: novele / M. Nehajev, Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1919. Vuci: o četiristotoj obljetnici smrti Krste Frankopana, kneza Krčkog, Senjskog i Modruškog: 27. IX. 1527 – 27. IX. 1927 / M. Nehajev, Matica hrvatska, Zagreb, 1928. Esej o Vladimiru Mažuraniću / napisao M. Cihlar-Nehajev, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1929. (posebni otisak, Hrvatska revija, god. 1928. – 29.) O stogodišnjici hrvatskoga preporoda: (1830-1930), Pramatica nakladno k.d. Petar Kvaternik i drugovi, Zagreb, 1931.

Posmrtno Rakovica: o 60. godišnjici smrti Eugena Kvaternika, Zagreb, 1932. (priredio dr. Blaž Jurišić) Knjiga eseja / Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Zagreb, 1936. Zeleno more ; Kvaternik i Starčević: [ulomak iz "Rakovice"] / Milutin Cihlar Nehajev, Mala knjižnica Biblioteke lijepe knjige, kolo 1, br. 6, Be-l-ka, Zagreb, 1941. Djela Milutina Nehajeva, 1-8, Zagreb, 1944., 9-13, Zagreb, 1945. (urednik Mirko Matijević) Političke silhuete / Milutin Nehajev, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1945. Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 81., 82., Zagreb, 1964. Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Ljubljana, 1974. (priredio i pogovor napisao Krsto Špoljar) Izabrani kazališni spisi, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Teatrologijska biblioteka, knj. 14., Zagreb, 1986. (priredio Nedjeljko Fabrio) Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Eminex, Zagreb, 1993. Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Zagreb, 1995. (priredio Josip Vončina, naslovnu stranicu i crteže izradio Zvonko Grbašić) Bijeg / Milutin Nehajev, Katarina Zrinska, Zagreb, 1996. Rakovica: o 125. godišnjici rakovičke bune i 125. godišnjici smrti Eugena Kvaternika / Milutin Nehajev, Karlovac, 1996., (predgovor Anđelko Mijatović), (Pretisak) Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Vinkovci, 1997. (priredio Krešimir Nemec) Bijeg, Školska knjiga, Zagreb, 2002. (2. izd., 2012.) Izabrana djela I-II, priredio Ivica Matičević, Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 158 i 160, Matica hrvatska, Zagreb 2024. i 2025.

Spomen Grad Senj podigao mu je spomenik u Parku pjesnika i stavio spomen-ploču na rodnoj kući.

Zanimljivosti Često je pisao pod pseudonimom, kao što su: Milutin, M. Borišev, -šev, Hajev, H-v, M.H-v, Alpha, Sincerus, Nehajev (i skraćeno Nv). Pseudonim Nehajev uzeo je prema senjskoj uskočkoj kuli Nehaj.

Izvori

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Intelektualni krug Senja , Gradski muzej Senj, 1999. Pripovijetka Kostrenka Milutina Cihlara Nehajeva , bratovstina-svnikola-svbarbara.hr

Kategorija:Hrvatski novinari Kategorija:Hrvatski romanopisci Kategorija:Hrvatski novelisti Kategorija:Životopisi, Senj Kategorija:Hrvatski kemičari Kategorija:Hrvatski publicisti Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Hrvatski glazbeni kritičari Kategorija:Hrvatski prevoditelji Kategorija:Hrvatski kazališni kritičari Kategorija:Hrvati češkog porijekla Kategorija:Predsjednici Društva hrvatskih književnika