Ne smije se zamjenjivati s kroničnim umorom, simptomom koji se javlja kod mnogih kroničnih bolesti, uključujući idiopatski kronični umor. mini|307x307px|Osoba s ME/SKU-om. Fotografija: Lea Aring i Deutsche Gesellschaft für ME/CFS Mialgični encefalomijelitis/sindrom kroničnog umora (ME/SKU) kronična je, multisistemska, često nedijagnosticirana i onesposobljavajuća bolest. Drugi nazivi su: sindrom iscrpljenosti nakon virusne infekcije, sindrom postvirusnog umora (PVFS), benigni mialgični encefalomijelitis, sistemska bolest intolerancije na napor (SEID). Osobe s ME/SKU-om osjećaju tešku mentalnu i fizičku iscrpljenost koja ne nestaje s odmorom, imaju probleme sa spavanjem i probleme s pamćenjem ili koncentracijom. Daljnji uobičajeni simptomi uključuju vrtoglavicu, mučninu, bolove u mišićima i zglobovima po cijelom tijelu i glavobolje. Glavni simptom je pogoršanje simptoma (PEM) koje može početi od nekoliko sati do nekoliko dana nakon manje tjelesne ili mentalne aktivnosti. Ovaj "krah" može trajati od nekoliko sati ili dana do nekoliko mjeseci. Pacijenti koji boluju od ME/SKU-a mogu se žaliti i na druge simptome, kao što su mišićna slabost, osjetljivi limfni čvorovi na vratu ili pazusima, česte upale grla, probavne smetnje, srčane i respiratorne smetnje, zimica i noćno znojenje, ortostatska intolerancija (poremećaj autonomnog živčanog sustava koji se javlja kad je osoba uspravna), alergije ili osjetljivost na hranu, mirise, kemikalije, svjetlost i buku.
Uzrok bolesti je nepoznat. ME/SKU često počinje nakon infekcije, kao što je mononukleoza. Može se javljati u obiteljima, ali nisu potvrđeni geni koji pridonose ME/SKU-u. ME/SKU je povezan s promjenama u živčanom i imunološkom sustavu, kao i u proizvodnji energije. Dijagnoza se temelji na simptomima i diferencijalnoj dijagnozi jer nije dostupan nijedan dijagnostički test.
Simptomi ME/SKU-a ponekad se mogu tretirati i stanje se može poboljšati ili pogoršati tijekom vremena, ali potpuni oporavak nije uobičajen. Nisu odobrene nikakve terapije ili lijekovi za liječenje stanja, a liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma. Tempiranje i ograničavanje aktivnosti može pomoći u izbjegavanju pogoršanja simptoma, a savjetovanje može pomoći u suočavanju s bolešću. Prije pandemije COVID-19, ME/SKU je pogađao od 2 do 9 ljudi na svakih 1000 ljudi, ovisno o definiciji. Međutim, mnogi ljudi zadovoljavaju dijagnostičke kriterije ME/SKU-a nakon što su razvili dugi COVID. ME/SKU se češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Najčešće pogađa odrasle osobe u srednjoj dobi, ali se može pojaviti i u drugoj dobi, uključujući djetinjstvo.
ME/SKU ima veliki društveni i ekonomski utjecaj, a bolest može biti društveno izoliravajuća. Otprilike četvrtina oboljelih je vezana za krevet ili kuću. Osobe s ME/SKU-om često se suočavaju sa stigmom u zdravstvenim ustanovama, a skrb je otežana kontroverzama oko uzroka i liječenja bolesti. Liječnici možda nisu upoznati s ME/SKU-om jer često nije u potpunosti pokriven na medicinskom fakultetu. Povijesno gledano, financiranje istraživanja za ME/SKU bilo je daleko ispod onoga za bolesti s usporedivim utjecajem.
Klasifikacija i terminologija Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1969. klasificirala ME/SKU kao neurološku bolest, u početku pod nazivom benigni mialgični encefalomijelitis. Klasifikacija ME/SKU-a kao neurološke bolesti temelji se na simptomima koji ukazuju na središnju ulogu živčanog sustava. Alternativno, na temelju abnormalnosti u imunološkim stanicama, ME/SKU se ponekad označava kao neuroimuno stanje. Bolest se nadalje može smatrati sindromom postakutne infekcije (PAIS) ili kroničnom bolešću povezanom s infekcijom. Sindromi postakutne infekcije kao što su dugi COVID i sindrom lajmske bolesti nakon liječenja imaju mnoge zajedničke simptome s ME/SKU-om i sumnja se da imaju sličan uzrok.
Za bolest su predlagani mnogi nazivi. Najčešće se koriste sindrom kroničnog umora, mialgični encefalomijelitis i krovni pojam mialgični encefalomijelitis/sindrom kroničnog umora (ME/SKU). Postizanje konsenzusa o nazivu bilo je izazovno jer uzrok i patologija ostaju nepoznati. U najnovijoj klasifikaciji SZO-a, ICD-11, sindrom kroničnog umora i mialgični encefalomijelitis navedeni su pod sindromom postvirusnog umora, pod šifrom 8E49. Izraz sindrom postinfektivnog umora prvobitno je predložen kao podskup "sindroma kroničnog umora" s dokumentiranom infekcijom koja ga je pokrenula, ali se također može koristiti kao sinonim za ME/SKU ili kao širi skup stanja iscrpljenosti nakon infekcije.
U Hrvatskoj se koristi 10. revizija Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10) u kojoj je ME/SKU klasificiran u skupini Bolesti živčanog sustava, pod šifrom G93.3 Sindrom iscrpljenosti nakon virusne infekcije.
Mnogi znanstvenici i pacijenti protive se izrazu sindrom kroničnog umora. Smatraju izraz pojednostavljenim i trivijalizirajućim, što zauzvrat sprječava da se bolest shvati ozbiljno. U isto vrijeme, postoje i problemi s upotrebom naziva mialgični encefalomijelitis (mialgija znači bol u mišićima, a encefalomijelitis znači upala mozga i leđne moždine) budući da postoje samo ograničeni dokazi o upali mozga na koju implicira ime. Krovni pojam ME/SKU zadržao bi poznatiju frazu SKU bez trivijalizacije bolesti, ali neki također imaju prigovor na ovaj naziv, jer vide SKU i ME kao dvije različite bolesti.
U izvješću Američkog Instituta za medicinu iz 2015. godine preporučeno je da se bolest preimenuje u sistemska bolest intolerancije na napor (SEID) i predloženi su novi dijagnostički kriteriji. Iako novi naziv nije široko prihvaćen, dijagnostičke kriterije preuzeo je američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). Kao i SKU, naziv SEID fokusira se samo na jedan simptom, a mišljenje oboljelih o tom nazivu općenito je negativno.
Znakovi i simptomi ME/SKU uzrokuje iscrpljujući umor, probleme sa spavanjem i slabost nakon napora (PEM, opći simptomi se pogoršavaju nakon aktivnosti). Osim toga, mogu biti prisutni kognitivni problemi, ortostatska intolerancija (poremećaj autonomnog živčanog sustava koji se javlja kad je osoba uspravna), mišićna slabost, osjetljivi limfni čvorovi na vratu ili pazusima, česte upale grla, probavne smetnje, srčane i respiratorne smetnje, zimica i noćno znojenje, alergije ili osjetljivost na hranu, mirise, kemikalije, svjetlost i buku. Simptomi značajno smanjuju sposobnost funkcioniranja i obično traju tri do šest mjeseci prije nego što se dijagnoza može potvrditi. ME/SKU obično počinje nakon infekcije. Početak može biti iznenadan ili postupniji tijekom tjedana ili mjeseci.
Osnovni simptomi Osobe s ME/SKU-om osjećaju neprestan iscrpljujući umor koji se pogoršava normalnom fizičkom, mentalnom, emocionalnom i društvenom aktivnošću i nije rezultat stalnog prenaprezanja. Odmor pruža ograničeno olakšanje od umora. Osobito u početnom razdoblju bolesti ovaj se umor opisuje kao "sličan gripi". Pojedinci se mogu osjećati nemirno i opisati svoje iskustvo kao "napeto, ali umorno". Prilikom započinjanja aktivnosti, snaga mišića može brzo pasti, što može dovesti do poteškoća s koordinacijom, nespretnosti ili iznenadne slabosti. Mentalni umor može također otežati kognitivne napore. Umor koji se javlja kod ME/SKU-a duljeg je trajanja i jači je nego kod drugih stanja karakteriziranih umorom.
Glavna značajka ME/SKU-a je pogoršanje simptoma nakon napora, poznato kao slabost nakon napora ili pogoršanje simptoma nakon napora (PEM). PEM uključuje povećani umor i onesposobljava. Također može uključivati simptome slične gripi, bol, kognitivne poteškoće, gastrointestinalne probleme, mučninu, vrtoglavicu, depresiju, anksioznost, senzorne poremećaje i probleme sa spavanjem. U nekim slučajevima, pacijenti doživljavaju nove simptome u sklopu epizode PEM-a.
Sve vrste aktivnosti koje zahtijevaju energiju, bilo fizičke, kognitivne, društvene ili emocionalne, mogu potaknuti PEM. Primjeri uključuju pohađanje školske priredbe, kupnju hrane ili čak tuširanje. Za neke, boravak u stimulativnom okruženju može biti dovoljan za pokretanje PEM-a. PEM može trajati satima, danima, tjednima ili mjesecima. Produljena razdoblja PEM-a, koja pacijenti s tom bolešću obično nazivaju "krahovima" ili "zapaljenjima", mogu dovesti do produljenog recidiva.
San koji ne donosi odmor daljnji je osnovni simptom. Pacijenti se probude iscrpljeniji i ukočeniji nego prije što su zaspali umjesto odmoreni i oporavljeni nakon prospavane noći. To može biti uzrokovano obrascem spavanja tijekom dana i budnosti noću, plitkim snom ili isprekidanim snom. Međutim, čak i cjelonoćni san obično ne oporavlja. Neki pojedinci doživljavaju nesanicu, hipersomniju (pretjeranu pospanost) ili živopisne noćne more.
Kognitivna disfunkcija kod ME/SKU-a može biti onesposobljavajuća koliko i fizički simptomi, što dovodi do poteškoća na poslu ili u školi, kao i u društvenim interakcijama. Osobe s ME/SKU-om ponekad to opisuju kao "moždanu maglu" i prijavljuju usporavanje u obradi informacija. Pojedinci mogu imati poteškoća u govoru, teško pronalazeći riječi i imena. Također mogu imati problema s koncentracijom ili obavljanjem više zadataka istovremeno, ili mogu imati poteškoća s kratkoročnim pamćenjem. Testovi često pokazuju probleme s kratkotrajnim vizualnim pamćenjem, vremenom reakcije i brzinom čitanja. Mogu postojati i problemi s pažnjom i verbalnim pamćenjem.
Osobe s ME/SKU-om često imaju ortostatsku intoleranciju, simptome koji počinju ili se pogoršavaju stajanjem ili sjedenjem. Simptomi, koji uključuju mučninu, vrtoglavicu i kognitivne poremećaje, često se ponovno popravljaju nakon ležanja. Slabost i promjene vida također mogu biti potaknuti uspravnim položajem. Neki pacijenti imaju sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS), pretjerano povećanje broja otkucaja srca nakon ustajanja, što može rezultirati nesvjesticom. Dodatno, pojedinci mogu doživjeti ortostatsku hipotenziju, pad krvnog tlaka nakon stajanja.
Ostali uobičajeni simptomi Bol i hiperalgezija (abnormalno povećana osjetljivost na bol) česti su kod ME/SKU-a. Bol nije praćena otokom ili crvenilom. Bol može biti prisutna u mišićima (mialgija) i zglobovima. Osobe s ME/SKU-om mogu imati kroničnu bol iza očiju i u vratu, kao i neuropatsku bol (povezanu s poremećajima živčanog sustava). Mogu se javiti i glavobolje i migrene koje nisu bile prisutne prije bolesti. Međutim, kronične svakodnevne glavobolje mogu ukazivati na alternativnu dijagnozu.
Dodatni uobičajeni simptomi uključuju sindrom iritabilnog crijeva ili druge probleme s probavom, zimicu i noćno znojenje, otežano disanje ili nepravilan rad srca. Neki imaju bolove u limfnim čvorovima i grlobolju. Pacijenti također mogu razviti alergije ili postati osjetljivi na hranu, mirise, kemikalije, svjetlost i buku.
Težina bolesti ME/SKU često dovodi do ozbiljnog invaliditeta, ali stupanj znatno varira. ME/SKU se općenito klasificira u četiri kategorije težine bolesti:mini|Osoba s vrlo teškim oblikom ME/SKU-a. Fotografija: Whitney Dafoe|246x246px
Osobe s blagim oblikom ME/SKU-a obično još uvijek mogu raditi i brinuti se za sebe, ali će im trebati slobodno vrijeme da se oporave od ovih aktivnosti umjesto da se uključe u društvene i slobodne aktivnosti. Umjereni oblik ometa dnevne aktivnosti (aktivnosti brige o sebi, kao što je pripremanje obroka). Pacijenti s ovim oblikom obično nisu sposobni za rad i treba im čest odmor. Osobe s teškim oblikom ME/SKU-a vezane su za kuću i mogu obavljati samo ograničene dnevne aktivnosti, na primjer pranje zubi. Mogu biti ovisni o invalidskim kolicima i većinu vremena provode u krevetu. Osobe s vrlo teškim oblikom ME/SKU-a uglavnom su vezane za krevet i ne mogu se brinuti same za sebe. Trebaju pomoć s osobnom higijenom i hranjenjem te su vrlo osjetljivi na senzorne podražaje. Neki pacijenti možda ne mogu gutati i potrebno ih je hraniti putem sonde.