Ovo je članak o enciklopediji. Za rock album iz 2000. vidi Geographica (album). Za časopis na francuskom jeziku vidi Géographica. thumb|200px|Stranica iz Geographike u izdanju Isaaca Casaubona iz 1620. godine. Brojevi stranica s prefiksom C trenutačno se koriste kao standardne tekstualne referencije. Ukupno postoji 840 stranica. Geographica ili Geografija (starogrčki Γεωγραφικά, Geōgraphiká), enciklopedija geografskog znanja u 17 svezaka koju je na grčkom napisao Strabon, obrazovani građanin Rimskog Carstva grčko-gruzijskog podrijetla. Započeo je raditi na njoj ne prije 20. pr. Kr. Prvo izdanje objavljeno je 7. pr. Kr. nakon čega je uslijedio prekid, a nastavak rada i konačno izdanje objavljeni su najkasnije 23. po. Kr. u posljednjoj godini Strabonova života. Strabon je vjerojatno radio na svojoj Geografiji zanemarujući istovremeno Historiju, pa stoga Geografija sadrži značajnu količinu povijesnih podataka. S izuzetkom dijelova Knjige 7 dospjela je do nas u čitavom obliku.
Naziv Strabon govori o svojoj Geografiji unutar nje same koristeći nekoliko naziva:
Strabo refers to his Geography within it by several names: geōgraphia, "opisivanje zemlje"Knjiga 3 poglavlje 1 odlomak 1 1. rečenica, stranica C136. chōrographia, "opisivanje kopna" periēgēsis, "obris, skica"Knjiga 3 poglavlje 4 odlomak 5 posljednja rečenica, stranica C158. periodos gēs, "krug zemlje"Knjiga 6 poglavlje 1 odlomak 2, stranica C253. periodeia tēs chōrās, "krug kopna"Knjiga 9 poglavlje 5 odlomak 14, stranica C435.
Izuzevši "obris", dvije se riječi pojavljuju, "zemlja" i "kopno". Strabon, koji je bio kakav-takav teoretičar, objašnjava ono što misli pod geografijom i horografijom sljedećim riječimaKnjiga 2 poglavlje 5 odlomak 17, stranica C120, Jonesov prijevod.: Upravo je more više od svega ono što definira konture kopna (geōgraphei) te mu daje njegov oblik formirajući zaljeve, duboka mora, prolaze i na isti način prevlake, poluotoke i rtove; no morima u tome asistiraju i rijeke i planine. Upravo kroz takva prirodna obilježja dobivamo jasnu koncepciju kontinenata, nacija, povoljnih pozicija gradova i svih ostalih raznolikih detalja kojima su naše geografske karte (chorographikos pinax) ispunjene.
Iz ovog opisa jasno je da pod geografijom Strabon misli antičku fizičku geografiju, a pod horografijom političku geografiju. Obje su kombinirane u njegovu djelu što skupa daje "krug zemaljski" koji detaljno prikazuje fizička i politička obilježja. Strabon često koristi pridjev geōgraphika s referencijom na tuđa djela i na geografiju općenito, ali ne i na svoje vlastito djelo. U srednjem vijeku taj je naziv postao standardno ime koje se koristilo za njegovo djelo.
Vrijeme nastanka Vrijeme u kojem je Geographica nastajala velika je tema, možda zbog toga što je Strabon radio na njoj istovremeno kad i na svojoj Historiji tijekom većine svog odraslog života. Mnogo je putovao, nesumnjivo prikupljajući bilješke, te je napravio opsežna putovanja u Rim i Aleksandriju gdje je sigurno proveo određeno vrijeme u slavnoj knjižnici uzimajući bilješke iz svojih izvora.
Strabon je posjetio Rim 44. pr. Kr. u dobi od 19 ili 20 godina očigledno u svrhu edukacije. Studirao je kod raznih osoba, uključujući Tiraniona, zarobljenog obrazovanog grčkog i privatnog tutora, koji je poučavao Ciceronova dva sina. Sterrett kažeLoebovo izdanje, stranica xvii.: Tiranion je također bio istaknuti geograf, pa je vjerojatno uputio Strabona na putove geografskog istraživanja.
Ako se pretpostavi da je Strabon steknuo motivaciju za pisanje geografije tijekom svoje edukacije, onda se ona morala dovršiti do vremena njegova sljedeća posjeta Rimu 35. pr. Kr. u dobi od 29 godina. Strabon je možda prikupljao bilješke i prije toga, no najraniji pokazatelj toga bio je njegov opsežan posjet Aleksandriji 25. – 20. pr. Kr. a na kraju tog posjeta bio je star 44 godina. Njegovi "brojni izvatci" iz "djela njegovih prethodnika" najvjerojatnije su zabilježeni upravo u tamošnjoj knjižnici.Sterrett, Loebovo izdanje, stranice xxii-xxiii. Jesu li njegove hipotetske bilješke pronašle svoj put u njegovoj historiji, a zatim i u njegovoj geografiji ili su jednostavno prikupljene usput ostaje nepoznato. 150px|thumb|right|Crtež Augusta iz 20. stoljeća.
Većina događaja u Augustovu životu, koje spominje Strabon, zbila se između 31. – 7. pr. Kr. s prekidom od 6. pr. Kr. - 14. po. Kr. što se može interpretirati kao interval nakon njegove prve publikacije u 7. godini pr. Kr.Sterrett, Loebovo izdanje, stranica xxvii. Zatim u 19. godini po. Kr. specifična referencija spominje datum posjeta: on spominje kako su Karni i Norici bili u miru otkad su "zaustavljeni … u svojim pobunjeničkim provalama …" što je učinio Druz 33 godina prije, što je odgovaralo 15. pr. Kr. pa je posjet datiran na 19. po. Kr.Dueck stranica 146 u Strabonovoj Knjizi 4, Poglavlju 6, Odlomku 9, stranici C206. Posljednji spomenuti događaj bila je smrt Jube ne kasnije od 23. po. Kr. kada je Strabon bio u 80-ima. Ti se događaji mogu interpretirati kao drugo izdanje osim ako nije sačuvao sve svoje bilješke i napisao knjigu u potpunosti u dobi od 80 godina.
Kompozicija Strabon je sam za sebe najbolji izlagatelj vlastitih principa kompozicijeKnjiga I odlomci 22-23.: Ukratko ova moja knjiga trebala bi biti … korisna jednako državniku kao i široj javnosti - kao što je bilo moje djelo o Historiji. … I tako, nakon što sam napisao svoje Povijesne skice … odlučio sam napisati također traktat o sadašnjosti; jer ovo je djelo zasnovano na istom planu, te adresirano na istu klasu čitatelja, a posebice na ljude uzvišenih stanja u životu. … u ovom djelu također moram ostaviti nedirnutim ono što je beznačajno i neprimjetno, te posvetiti moju pažnju onome što je plemenito i veliko, te onome što sadrži posebice korisno, ili pamtljivo, ili zabavno. … Zbog toga, također, djelo je kolosalno po tome što se bavi činjenicama samo o velikim stvarima, i cijelostima ….
Djelo Slijedi skica enciklopedije s poveznicama na odgovarajuće wikipedijine članke.
Knjiga I – definicija i povijest geografije Stranice C1 do C67, Loebov Svezak I stranice 3-249. Poglavlje 1 – opis geografije i ove enciklopedije Knjiga Dio Opis I.1 1 Geografija je grana filozofije. 2 Homer je osnivač geografije. 3 Ocean. 4 Elizijske poljane. 5 Otoci blaženih. 6 Etiopljani, Definicija Arktičkog kruga 7-9 Mijene Oceana. Zemlja je otok. 10 Mediteran, zemlja Kimerijaca, Ister. 11 Anaksimandar i Hekatej. 12 Hiparh i klime. 13 Antipodi. 14-19 Ekumena. Geografija zahtijeva enciklopedijsko znanje celestijalnih, terestričkih i maritimnih obilježja jednako kao prirodna povijest i matematika i od strateškog je interesa. 20 Zemlja je sfera s površinom zakrivljenom zbog djelovanja zakona gravitacije prema kojem sva tijela teže centru. 21 Znanje geometrije potrebno je za razumijevanje geografije. 22-23 Svrha i plan enciklopedije.
Poglavlje 2 – doprinositelji geografiji Knjiga Dio Opis I.2 1 Doprinosi Rimljana i Partana geografiji 2–3 Kritika Eratostena 4–40 Kritika Homerove geografije i geografije drugih pjesnika, te pogleda različitih pisaca na nju, posebice Eratostenova.
Poglavlje 3 – fizička geografija Knjiga Dio Opis I.3 1-2 Kritika Eratostenovih izvora: Damast, Euhemer. 3 Kritika Eratostenove geologije, oblika Zemlje. 4-7 Fosili, formiranje mora. 8-9 Stvaranje silta. 10 Vulkanska akcija. 11-12 Struje. 13-15 Više o formiranju mora. 16-20 Stvaranje otoka, potresi 21 Migracije ljudi. 22-23 Hiperborejci, Hipernotijci
Poglavlje 4 – politička geografija Knjiga Dio Opis I.4 1 Nebo je sferično u skladu sa Zemljinim sfericitetom. 2-6 Udaljenosti uzduž geografske širine i geografske dužine do različitih naroda i mjesta. 7-8 Tri kontinenta: Europa, Azija, Libija. 9 Preporuke Aleksandrove podjele naroda na dobre i zle umjesto tradicionalne grčke podjele na barbare i Grke.
Knjiga II – matematika geografije Stranice C67 do C136, Loebov Svezak I stranice 252-521. Poglavlje 1 – udaljenosti između paralela i meridijana Knjiga Dio Opis II.1 1-3 Govori o Eratostenovu opisu Rakove obratnice koji se temeljio na Patroklu. 4-5 Kritika Hiparhova kriticizma Patrokla, koji se temeljio na Deimahu i Megastenu. Ističe kako je Eratosten koristio izvore iz Aleksandrijske knjižnice. 6-8 Kritika Patrokla. 9 Fabrikacije geografa o Indiji. 10-41 Izračuni udaljenosti paralela i meridijana koji prolaze kroz različita mjesta naseljenog svijeta prema različitim geografima: Hiparh, Eratosten, Piteja, Deimah.
Poglavlje 2 – pet zona Knjiga Dio Opis II.2 1 Uvod u Posejdonijevo djelo Oceani. 2-3 Kritike Posejdonija koji je kritizirao Parmenida i Aristotela o širinama i lokacijama pet zona.
Poglavlje 3 – distribucija biljaka, životinja, civilizacija Knjiga Dio Opis II.3 1-3 Kritika Polibijevih šest zona. 4 Opisuje putovanja po Africi: cirkumnavigaciju Eudoksa iz Kizika do Indije, ekspediciju koju je pokrenuo Neho II., te još jednom Magus. 5 Avanture i neavanture Eudoksa. Napada vjerodostojnost Piteje, Euhemera, Antifana. 6 Posejdonijeva teorija Atlantide; migraciju Cimbra pripisuje inundaciji. 7 Distribuciju biljaka, životinja i civilizacija pripisuje slučaju (suntuchia) radije nego zonama (što je bila Posejdonijeva teorija). 8 Primjer nasumične rasne distribucije: Etiopljani su se nalazili u Aziji (Indiji) i Libiji (Africi). Strabon govori kako njegova škola izbjegava takve uzročne veze.
Poglavlje 4 – kriticizam Polibijevih i Eratostenovih karata Knjiga Dio Opis II.4 1-2 Polibijeva kritika Piteje. 3 Strabonovi kriticizmi Polibijevih europskih udaljenosti. 4 Strabonovi kriticizmi Polibijeve kritike udaljenosti Eratostena. 5-6 Strabonove korekcije opisa različitih geografa o lokacijama Tanaïsa, Tirasa, Boristena i Hipanisa. 7 Strabon kritizira Polibijevu dužinu naseljenog svijeta. 8 Strabon kritizira Polibijevu i Eratostenovu fizičku podjelu Europe.
Poglavlje 5 – Strabon pogled na ekumenu Knjiga Dio Opis II.5 1 Reprezentacija sferične površine kao ravnine zahtijeva od geografa da bude matematičar. 2 Nebeska sfera, gravitacija, Zemljina os i polovi, zvjezdane staze, ekvator, obratnice, arktički krugovi, ekliptika, zodijak. 3 Pet zona, terestrička i celestijalna, hemisfere, ocean. 4 Gnomon, latituda, longituda, opseg Zemlje. 5-6 Naseljeni svijet je otok oblikovan poput krnjeg stošca, u sferičnom četverokutu oblikovanom između ekvatora, arktičkog kruga i velikog kruga koji prolazi kroz polove. Otok je dug 70.000 stadija i širok 30.000 stadija. 7 Hiparh kaže kako je ekvator dug 252.000 stadija; duljina velikog kruga od ekvatora do pola iznosi 63.000 stadija. 8 Strabon ne vjeruje Piteji da je Thule najsjevernije mjesto na arktičkom krugu. Misli kako nema ništa sjevernije od Ierne. Vjeruje kako su Rimljani omalovažili invaziju Britanije kao beznačajnu. 9 Dužina i širina naseljenog svijeta iznosi 70000 odnosno 30000 stadija. 10 Strabon preporuča prikazivanje Zemlje na globusu čiji promjer neće biti manji od 10 stopa ili na karti čija će najmanja duljina biti 7 stopa. 11-12 Strabon govori kako je osobno putovao iz Armenije u Tireniju te od Euksina mora do granica Etiopije. On i svi ostali geografi dobili su informacije većinom prepričavanjem. Krenuo je uz rijeku Nil sa svojim prijateljem Elijem Galom, prefektom egipatskim, do ruba Etiopije i Siene. 13-16 Poznate granice Zemlje čine Meroe na rijeci Nilu, Ierne, Sveti promontorij iza Heraklovih stupova i istočno od Baktrijane. 17-18 More determinira konture kopna. Četiri najveća unutarnja mora jesu Kaspijsko more, Perzijski zaljev, Crveno more i Sredozemno more. 19-25 Sredozemno more. 26 Kontinenti su Europa, Libija, Azija. Europa razvija izvrsnost kod ljudi i vlasti, te je najviše pridonijela svima. 27-33 Govori o lokacijama zemalja na trima kontinentima. 34 Podjela opsega Zemlje koji iznosi 252000 stadija na 360 dijelova što daje 700 stadija po odsječku. 35-43 Ekvator, tropski krug, arktički krug, geografska širina određena sjenom gnomona i dužinom najduljeg dana.
Knjiga III – Iberski poluotok Poglavlje 1