Pravo prve noći (latinski: Ius primae noctis) ili pravo prve bračne noći bilo je navodno srednjovjekovno pravo europskog feudalca da spava s nevjestama svojih podanika prve noći poslije njihova vjenčanja. Pravo je čest motiv u usmenim predajama i književnosti, no njegovo postojanje nikada nije potvrđeno pouzdanim izvorima. Encyclopædia Britannica navodi da se sličan običaj provodio u »nekim primitivnim društvima«, no da ne postoje izravni dokazi za isto u Europi.
Na području pohoda Osmanskog Carstva prisutne su narodne predaje u kojima je to pravo polagao beg, aga, paša ili neki drugi turski gospodar. Enciklopedije navode da je legenda o ovome pravu vjerojatno »iskrivljena predaja« zasnovana na daćama ili drugim porezima koji su kmetovima nametani u svezi s njihovim brakovima.
U literaturi Engleski pisac George Orwell spomenuo je ovaj, vjerojatno apokrifan, običaj u svojem distopijskom romanu 1984. u dijelu u kojem Winston otvara i čita dječji udžbenik povijesti izdan pod patronatom Partije: »Ali znao je ostatak repertoara napamet. Spominjat će se tu biskupi u izvezenim stolama, suci u hermelinskim haljama, stup sramote, klade za noge, kotač za mučenje, devetokraki bičevi, gradonačelnikova gozba i običaj da se papi ljubi noga. Ima još nešto što se zvalo ius primae noctis, ali što se vjerojatno neće spominjati u dječjem udžbeniku. Bio je to zakon po kojem je svaki kapitalist imao pravo spavati sa svakom ženom koja radi u nekoj od njegovih tvornica.«George Orwell, 1984., Šareni dućan, Koprivnica, 2015., str. 82–83.
Izvori
Kategorija:Srednjovjekovne legende Kategorija:Osmansko Carstvo Kategorija:Feudalizam