Sandra Elkasević (djevojački: Perković; Zagreb, 21. lipnja 1990.) hrvatska je atletičarka, hrvatska rekorderka u bacanju diskaHrvatski atletski savez Aktualni hrvatski atletski rekordi, www.has.hr (pristupljeno 17. kolovoza 2014.) i bivša državna rekorderka u bacanju kugle,AK Dinamo Zrinjevac Hrvatski rekord Sandre Perković u bacanju kugle, www.ak-dinamo.hr, 27. veljače 2011. (pristupljeno 17. kolovoza 2014.) dvostruka olimpijska, dvostruka svjetska te sedmerostruka europska prvakinja u bacanju diska.
Sa šest uzastopnih osvojenih naslova Dijamantne lige postala je najuspješnija atletičarka toga atletskoga natjecanja. Prva je hrvatska bacačica diska koja je disk bacila preko 65 m (2010.)https://worldathletics.org/athletes/croatia/sandra-elkasevic-14263753https://www.has.hr/images/stories/HAS/alltime/allTime.html i prvi je hrvatski bacač diska koji je disk bacio preko 70 metara (2014. godine; to je bio prvi hitac u ženskom disku preko 70 m od 1999.), a njezin najbolji rezultat je 71,41 metara iz 2017. godine (tada najbolji hitac u svijetu od 1992.). To je bio 16. najbolji rezultat u povijesti i najbolji nakon 1992. godine.Najbolji rezulttai u ženskom disku iaaf.org Osvojivši peto europsko zlato 2018. godine, Sandra je postala prva atletičarka u povijesti koja je osvojila peterostruki naslov prvakinje Europe u nekoj pojedinačnoj atletskoj disciplini i tako ušla u povijest kao najuspješnija europska atletičarka svih vremena u svojoj disciplini. Godine 2022. obranila je naslov europske prvakinje u Münchenu učvrstivši svoj povijesni uspjeh. Isto tako, Elkasević je 2022. godine postala prva diskašica koja je osvojila pet odličja na svjetskim prvenstvima sa svojim srebrnim odličjem u Eugeneu.
Rani život Rođena je 21. lipnja 1990. u zagrebačkoj Dubravi u obitelji majke Vesne i oca Damira Perkovića. Otac ju je napustio kad je imala pet godina i prekinuo svaki kontakt iako je s novom obitelji živio u istom naselju. Večernji list Bacačica diska i kugle - Sandra Perković, www.vecernji.hr (pristupljeno 2. rujna 2017.) S tri godine na staklu je ozljedila lijevu ruku, a kirurzima je trebalo sedam i pol sati da joj spase ruku, jer su joj bili razrezani svi prsti. Sportske novosti Kristina Dominković: ŽIVOTNA PRIČA ČUDESNE SANDRE Liječnici su joj jedva spasili ruke kojima danas osvaja svijet, sportske.jutarnji.hr, 17. kolovoza 2016. (pristupljeno 2. rujna 2017.)
Svoj snažni karakter pokazivala je već u vrtiću, gdje je imala dovoljno autoriteta čuvati ostalu djecu i bez pomoći odgojiteljice. Napuštanje oca ostavilo je velikog traga u njezinu odrastanju. Kako bi olakšala život svojoj samohranoj majci, rano je ustajala i svaki dan sama iz Dubrave autobusom i tramvajem išla na treninge košarke i atletike. Majka ju je podržavala i uvijek isticala svoje pravilo »možeš birati čime ćeš se baviti, ali kad kreneš, moraš i završiti«.
Nakon osvajanja prvog olimpijskog zlata u Londonu, na dočeku u rodnoj Trnovčici pjevač Prljavog kazališta Mladen Bodalec otpjevao je svoju uspješnicu Mojoj majci (Ruža Hrvatska) u čast Sandrine bake Ruže. Tom prilikom je susjed Josip Sesvečan za Večernji list ispričao anegdotu prema kojoj je Sandra pomaknula deset vreća cementa da ih voda ne smoči i da ne otvrdu nakon što je u garaži prsnulo crijevo za polijevanje vrta. Tportal V.R.: Sandra je imala pet godina kada je pomakla 10 vreća cementa, www.tportal.hr, 9. kolovoza 2012. (pristupljeno 2. rujna 2017.)
Majka Vesna radila je kao referentica u računovodstvu tvrtke Forever Living Products. Nakon razvoda upoznala je Sandrinog očuha Dragana Nikolića, mehaničara u Zagrebačkim cestama. S njima, bakom Ružom i pet godina starijim bratom Markom, diplomiranim inženjerom strojarstva, odrastala je u kući u Trnovčici. U svom razgovoru za časopis Gloriju priznala je kako je »majka Vesna najvažnija osoba u njezinu životu« te da joj se otac, otkad ih je napustio i ostavio, nikad nije javio, čak niti nakon postizanja međunarodnih uspjeha. Gloria Jagoda Zamoda: Sandra Perković: Tatu nisam vidjela 15 godina (skraćeno izdanje razgovora iz br. 813), www.gloria.hr, 5. kolovoza 2010. (pristupljeno 2. rujna 2017.)
Sportski počeci Sandra je atletiku trenirala od drugog razreda osnovne škole, a bavila se i košarkom i odbojkom. U šestom razredu odlučila se posvetiti isključivo atletici, točnije bacanju diska i kugle. Stoga se 2001. upisala u Atletski klub Dinamo Zrinjevac. Jutarnji list Sanja Mikolčević: Dobro da nemam dečka, nemam vremena za vezu..., www.jutarnji.hr, 18. svibnja 2010. (pristupljeno 2. rujna 2017.)
Godine 2004. na jednom od treninga opazio ju trener Ivan Ivančić. Ispočetka ga je izbjegavala i odbijala doći k njemu na trening, a Ivančić je tom prilikom rekao »uh, dugo sam je molio da dođe na trening, trudila se svim silama da me odbije, ali nije ona tvrdoglavija od mene«. Na prvom treningu kod Ivančića bacila je 32 metra, na što joj je on odgovorio da će sljedeće godine bacati 50. Njegove su se riječi ostvarile, jer je sljedeće godine na otvaranju sezone bacila 50,11 metara.
Prvi značajni uspjeh ostvarila je 2006. godine. Na svom prvom velikom međunarodnom natjecanju, Svjetskom juniorskom prvenstvu u Pekingu, nije se uspjela plasirati u završnicu bacanja kugle. U svojoj skupini A završila je na 10. mjestu s hitcem od 44,11 metara, a sveukupno je bila 19. Tada je u njezinoj skupini pobijedila Australka Dani Samuels, koja je od Sandre bacila 13 metara dalje (57,67 metara) a u završnici je osvojila zlato s hicem preko 60 metara. PDF dokument Zbornik IAAF-a za Svjetsko juniorsko prvenstvo 2014., odijeljak Pregled prošlih izdanja natjecanja, str. 14, 15. srpnja 2014. (pristupljeno 2. rujna 2017.) Unatoč neuspjehu na svetskoj juniorskoj smotri, sljedeće godine osvojila je srebrna odličja na Svjetskom mlađejuniorskom prvenstvu (do 18 godina) u češkoj Ostravi i Europskom juniorskom prvenstvu u mjestu Hengelo na sjeveru Nizozemske.
Svjetsko mlađejuniorsko prvenstvo održano je od 11. do 15. srpnja, te je na njemu Sandra bila srebrna s 51,25 metara, svega 14 centimetara slabije od Njemice Julije Fischer, svoje buduće protivnice u seniorskoj konkurenciji. Osim njezinog srebra, Marin Premeru osvojio je srebrna odličja u bacanju kugle i diska (1,5 kilograma).IAAF Službeni rezultati 5. Svjetskog mlađejuniorskog prvenstva - Ostrava, 11.-15. rpnja 2007., www.iaaf.org (pristupljeno 2. rujna 2017.) Samo tjedan dana kasnije, od 19. do 22. srpnja održavalo se Europsko juniorsko prvenstvo. Ponovno je osvojila srebro, ali s četiri metra daljim hicem (55,42 metra) i sedamdesetak centimetara slabijim od Ruskinje Karmišine. Kamišina se nakon uspjeha u juniorskoj konkurenciji nije snašla kao seniorka, a najveći joj je uspjeh ostalo osvajanje zlata na Ljetnoj univerzijadi 2013. u Kazanju.
Nakon osvajanja srebra na Europskom ljetnom olimpijskom festivalu mladih u Beogradu, potvrdila je godinu 2007. kao svoju najsupješniju sezonu u juniorskoj karijeri s tri osvojena srebra. Na festivalu su odličja osvojili i Marin Premeru (zlato u kugli, srebro u disku), Stipe Žunić (koplje), Dino Pervan (skok u dalj) i Ivana Lončarek (110 m s preponama), čime se hrvatska juniorska momčad ubrojila među najuspješnije na natjecanju. GBR Athletics Europski ljetni olimpijski festival mladih - rezultati (preuzeto iz časopisa Athletics Weekly), www.gbrathletichs.com (pristupljeno 3. rujna 2017.)
Juniorska postignuća mini|desno|Sandra Elkasević na Hanžeku u Zagrebu 2010. godine Nakon mlađejuniorskog i europskog juniorskog srebra, u srpnju 2008. nastupila je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u poljskom Bydgoszczu. Nakon što je prvoga dana prvenstva u skupini B zauzela 3. mjesto i plasirala se u završnicu, u završnici je dva dana kasnije osvojila brončano odličje (54,24 m), ponovno iza Njemice Fischer (54,69 m), koja je u prednatjecanju bila jedno mjesto lošija od nje. Zanimljivo da je na 4. mjestu završila još jedna Njemica, Anna Katarina Weller. Uz Sandru, na istom prvenstvu Premeru je osvojio broncu u kugli i srebro u disku. Time su Sandra i Marin postali hrvatska konstanta na juniorskim smotrama. Na završnom svjetskom popisu najboljih diskašica krajem godine završila je na 5. mjestu.
Na božićnim praznicima 2008. dobila je visoku temperaturu (42 stupnja) te joj je broj leukocita pao na 18 000. Doktor Lacković zadržao ju je u bolnici i operirao. Ipak, niti nakon operacije bolovi nisu prestajali. Nakon gotovo tjedan dana bolova, došlo je do upale te je operirana po drugi put. Liječnici su ustanovili da ima sepsu. Unatoč vrlo maloj šanši preživljavanja (10%), uspjela je preživjeti i oporaviti se. Kasnije je Sandra te dane prozvala svojim najgorima u životu, ali je i zaključila »da nije bilo najgorih, ne bismo znali cijeniti sve ove lijepe«. Tijekom oporavka izgubila je 15 kilograma, a treninzima se uspjela vratiti tek tri mjeseca kasnije. Večernji list Srđan Hrebar, Damir Mrvec: Sandra je već dva puta bila na rubu smrti, a danas živi san, www.vecernji.hr, 29. srpnja 2010. (pristupljeno 2. rujna 2017.)
Nakon dugotrajnog i teškog oporavka, koji je bio prijelomnica njezine karijere, u atletiku se vratila osvajanjem europskog juniorskog zlata u Novom Sadu. Njezin hitac od 62,44 metra postao je novi hrvatski državni rekord, te je njime ostvarila plasman na nadolazećem Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Drugoplasiranu rivalku Fischer ostavila je na drugom mjestu sa 7 metara i 33 centimetra razlike, što je najveća razlika u bacanju diska u povijesti europskih juniorskih prvenstava.eZadar Sandra Perković zlatna na juniorskom EP u Novom Sadu, www.ezadar.rtl.hr, 26. srpnja 2009. (pristupljeno 2. rujna 2017.) Osim razlike između pobjednice i drugoplasirane, Sandra je ostvarila najveći razvoj rezultata na Europskim juniorskim prvenstvima u posljednjih 20 godina. Phil Minshull: Europsko juniorsko prvenstvo: završni dan , IAAF, 26. srpnja 2009.
Seniorski prvonastupi Svega mjesec dana nakon osvajanja juniorskog zlata u Novom Sadu, Elkasević je nastupila i na svom prvom međunarodnom seniorskom natjecanju. Kao najmlađa diskašica na natjecanju, u prednatjeanju je osvojila visoko šesto mjeto, ispred poznatijih imena poput Nadine Müller, Nicolete Grasu i Stephanie Brown-Trafton, pobjednice Olimpijskih igara 2008. u Londonu i tadašnjeg svjetskog broja 1 (držala je najbolji rezultat sezone), i u završnicu se plasirala izravno. Bob Ramsak: Izvještaj - rezultati kvalifikacija ženskog bacanja diska , IAAF, 19. kolovoza 2009. U završnici je osvojila deveto mjesto (60,77 metara), ostavivši iza sebe i aktualnu olimpijsku pobjednicu Brown-Trafton koja je završila na posljednjem dvanaestom mjestu. Zlato je pripalo negdašnjoj juniorskoj rivalki Dani Samuels, koja je tom prilikom bacila i osobni rekord (65,44 metra) te s 19 godina postala najmlađa svjetska prvakinja.Inside Athletics Dani Samuels - In a Spin, 21. listopada 2009. (pristupljeno 2. rujna 2017.)
Krajem godine poboljšala je državni rekord bacivši disk 62,79 metara.SPIKES Magazine Ten rising stars to watch in 2010, www.spikesmag.com, arhivirano preko Wayback Machine s izvorne stranice 14. siječnja 2010. (pristupljeno 2. rujna 2017.) Osvajanjem juniorskog zlata, ulaskom u završnicu svog prvog velikog seniorskog natjecanja i obaranjem državnog rekorda dva puta, uvrštena je popis Deset najvećih nada svjetske atletike u 2009. godini prema izboru časopisa SPIKES. Večernji list Totalsport: Sandra Perković među deset najvećih nada svjetske atletike, www.vecernji.hr, 7. siječnja 2010. (pristupljeno 2. rujna 2017.) Iste godine dobila je i Nagradu Dražen Petrović koju Hrvatski olimpijski odbor perspektivnim mladim športašima. HOO Pregled dobitnika nagrade Dražen Petrović od 2007. do 2010. godine, www.hoo.hr, arhivirano preko Wayback Machine s izvorne stranice 18. srpnja 2012. (pristupljeno 2. rujna 2017.)