Opisni termin »staroruski« je pojam kojim se označava kulturno i političko povijesno razdoblje istočnih Slavena prije raspada države Kijevske Rusi u 13. stoljeću.НАШІ НАЗВИ: РУСЬ — УКРАЇНА — МАЛОРОСІЯ Podjednako se odnosi na kulturno-politička dostignuća Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa, koji su tada živjeli u sklopu zajedničke države Kijevske Rusi.
Hrvatski termin »staroruski« u ruskoj povijesti je vezan i odnosi se na zemljopisni i politički termin »Rus'«,Б.А.Рыбаков; Рождение Руси dok je mlađi termin »ruski« vezan za povijest započetu nakon formiranja Velike kneževine Moskve i državnički termin »Rossija«.А. І. ГЕНСЬОРСЬКИЙ; ТЕРМІН «РУСЬ» (ТА ПОХІДНІ) В ДРЕВНІЙ РУСІ І В ПЕРІОД ФОРМУВАННЯ СХІДНОСЛОВ’ЯНСЬКИХ НАРОДНОСТЕЙ І НАЦІЙ 1 Termin »staroruski« u povijesti Ukrajine često zna biti zamijenjen terminom »staroukrajinski«, a ako je riječ isključivo o povijesti vezanoj za grad Kijev, onda se pojam često zamjenjuje i terminom »starokijevski«.З ЕНЦИКЛОПЕДІЇ УКРАЇНОЗНАВСТВА; Назва території і народу Ti termini u hrvatskoj literaturi su rijetki, ali postoje.Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine (Dr. Evgen Paščenko), urednici; Milan Pišković, Branko Mihaljević - Zagreb, Meditor - 1999., ISBN. 953-6300-25-7
Stručna hrvatska literatura do 1997. godine, gotovo da uopće nije bila stručno upućena na razlike između političkih termina »staroruski« i »ruski« ili ih je koristila vrlo rijetko, što je predstavljalo jednu od temeljnih prepreka pri jasnom spoznavanju povijesnih odnosa između Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa. Termin »staroruski« u Hrvatskoj se danas i dalje najčešće koristi za označavanje termina iz srednjovjekovne istočnoslavenske književnosti,Drevnerusskaja literatura - Staroruska književnost (Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) no termin se sve češće koristi i u mlađoj stručnoj povijesnoj literaturi kao povijesno-politički termin.
Izvori
Kategorija:Povijest Rusije Kategorija:Povijest Ukrajine Kategorija:Povijest Bjelorusije Kategorija:Istočnoslavenski jezici