Zlatko Crnković (Kastav, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 14. veljače 2012.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Životopis Zlatko Crnković rodio se u Kastvu 1936. godine. Osnovnu školu završio je u Mrkoplju, a gimnaziju u Delnicama. Glumom se je počeo baviti u gimnaziji, a na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu primljen je 1955. godine. Iste godine postao je i suradnikom Radio Zagreba.

Članom zagrebačkoga HNK bio je više od tri desetljeća (od 1958. do 1989. godine).Umro čuveni glumac Zlatko Crnković, dnevnik.hr, 14. veljače 2012., preuzeto 7. studenoga 2013. 1989. godine potpuno se posvetio profesorskom radu na Akademiji gdje je kao redoviti profesor predavao scenski govor na Odsjeku glume.

Crnković je u kazalištu ostvario više od 150 uloga. Objavio je CD "Zlatko Crnković govori Goloba u izboru Mladena Pavkovića", za koji je glazbu napisao Rajko Dujmić, (2004.), dok je Mladen Pavković objavio i monografiju "Zlatko Crnković" (2005.) te dokumentarni film - "Zlatko Crnković".

Umro je u Zagrebu, 14. veljače 2012. godine.

Filmografija Televizijske uloge "Bitange i princeze" kao sudac (2005.) "Olujne tišine" kao Aleksandar pl. Radočaj (1997.) "Putovanje u Vučjak" kao Šipušić (1986.) "Nikola Tesla" kao Ben Johnson (1977.) "U registraturi" kao župnik (1974.) "Kuda idu divlje svinje" kao Veno (1971.)

Filmske uloge "Mrak" kao djed (2011.) "Tu" kao Josip (2003.) "Duga ponoć" kao župnik (2003.) "Kuća duhova" kao Illustrissimus (1998.) "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" kao pripovjedač (1997.) "Proljeće Ivana B." (1995.) "Gospa" kao Zoran Ranković (1994.) "Kamenita vrata" (1992.) "Luka" (1992.) "Vila Orhideja" kao ujak (1988.) "Olujna noć" (1987.) "Nitko se neće smijati" kao Hofman (1985.) "Horvatov izbor" (1985.) "Heda Gabler" (1985.) "Pod starim krovovima" (1984.) "Ifigenija u Aulidi" (1983.) "Ustrijelite Kastora" (1982.) "Obiteljski album" (1981.) "Poglavlje iz života Augusta Šenoe" (1981.) "Obustava u strojnoj" (1980.) "Dekreti" (1980.) "Ljubica" (1979.) "Istarska rapsodija" (1978.) "Car se zabavlja" (1975.) "Timon" (1973.) "Okreni leđa vjetru" (1972.) "Kainov znak" (1970.) "Ožiljak" (1969.) "Mirotvorci" (1966.) "Mokra koža" (1966.) "Nevesinjska puška" (1963.) "Opasni put" kao Willy (1963.) "Martin u oblacima" kao inspektor (1961.) "Siva bilježnica" (1961.) "Pustolov pred vratima" (1961.) "Kota 905" (1960.) "Vlak bez voznog reda" (1959.) "Naši se putovi razilaze" (1957.)

Sinkronizacija "Legenda o medvjedu" kao Stari Denahi/Pripovjedač (2003.)

Nagrade 2003. – Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu "Tu".50. Pula Film Festival 19.–24. srpnja 2003., preuzeto 7. studenoga 2013. 2011. – Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo.Dvije Nagrade hrvatskog glumišta pripale zadarskim lutkarima:, Zadarski list, 25. studenoga 2011., preuzeto 7. studenoga 2013.

Izvori

Vanjske poveznice Crnković, Zlatko Hrvatska enciklopedija. LZMK Matica.hr / Vijenac 469 – In memoriam Zlatku Crnkoviću: Arhetipski glas, jeka svemira Dalje.com – Hrvatski glumci opraštaju se od doajena hrvatskog glumišta Zlatka Crnkovića Jutarnji.hr – Tomislav Čadež: »Zlatko Crnković: Emotivni glumac osobitog baritona« Večernji.hr – Maja Pejković-Kaćanski: »Zlatko Crnković: Kazalište je najljepša hrana za glumca«

Kategorija:Hrvatski televizijski glumci Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za kazališnu umjetnost Kategorija:Životopisi, Kastav