Stehiometrija (grč. "stoicheion" element i "metrija" mjerenje) je primijenjena matematika u kemiji kojom računamo omjere brojeva atoma pojedinih elemenata u kemijskom spoju odnosno omjere množine spojeva u jednadžbi kemijske reakcije. Institut za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, Struna: Stehiometrija
Stehiometrija je primjena matematike u kemiji kojom možemo određivati molekularne formule kemijskih spojeva na temelju njihove kvantitativne analize, postavljati jednadžbi kemijskih reakcija i izračunavati količine tvari koje sudjeluju, odnosno nastaju u kemijskim reakcijama.
Stehiometrija (grč.), grana kemija koja proučava kvantitativne odnose kem. spojeva (mase, volumene, množine) u procesima u kojima reaktanti prelaze u produkte. U stehiometrijske zakone mogu se ubrojiti i plinski zakoni, kao i zakoni elektrokemije i termodinamike.Stehiometrija LZMK: Proleksis enciklopedija
Temelji stehiometrije
Stehiometrija se temelji na prirodnim zakonima kemije i fizike:Sikirica, Korpar, Čolig: Kemija s vježbama 1, Školska knjiga, Zagreb, 2000., , str. 47-50 zakon očuvanja masa (1785., Antoine Lavoisier) zakon stalnih omjera masa, (1799., Joseph Proust) zakon umnoženih omjera masa (1802., John Dalton) zakon stalnih volumnih omjera (1805., Louis Gay-Lussac) plinski zakoni zakoni elektrokemije zakoni termodinamike
Najčešće fizikalne veličine (bez osnovnih), mjerne jedinice i matematički izrazi u stehiometrijiHabuš, Tomašić, Liber: Opća kemija 1: Udžbenik kemije za prvi razred gimnazije, 1. izd., Profil, Zagreb, 2014., , str. 44-45, 132-142
{| class="wikitable" |Fizikalna veličina||simbol||mjerna jedinica|- |relativna atomska masa|| ||bez jedinice |- |relativna molekulska masa|| ||bez jedinice |- |masa atoma |||| |- |masa molekule|| || |- |množina |||| |- |množinska koncentracija|||| |- |molna masa|| || |- |molni volumen|| || |- |brojnost|| ||bez jedinice |- |Avogadrova konstanta|| || |- |atomska jedinica mase |||| |- |plinska konstanta ||||
Primjena stehiometrije - sastav smjesa tvari Pod smjese tvari najčešće podrazumijevamo otopine koje su smjese otopljene tvari i otapala. Sastav smjesa možemo izražavati (definirati) omjerima, udjelima i koncentracijama. Omjer dviju vrijednosti neke veličine (mase, volumena ili množine) dviju sastojaka neke smjese (A i B) pokazuje koliko puta jedna vrijednost sadrži drugu. Omjer vrijednosti A i B piše se kao A : B. Omjer nema mjernu jedinicu. Udio jedne vrijednosti neke veličine (mase, volumena ili množine) u zbroju svih vrijednosti te veličine u smjesi (smjesa=100%) je omjer vrijednosti te veličine i zbroja svih vrijednosti veličina cjelokupne smjese. Udio vrijednosti A u vrijednosti smjese AB pišemo:
Udio vrijednosti A u smjesi AB nema mjernu jedinicu, to je broj < 1 i izražava se kao postotak (%). Koncentraciju neke tvari dobivamo dijeleći njezinu količinu (masu m, volumen V ili množinu n''') s ukupnim volumenom u kojem se ta tvar nalazi:
Povijesna crtica
Jeremias Benjamin Richter (1762-1807) prvi je postavio načela stehiometrije. 1792. on je napisao:
Stehiometrija je znanost o mjerenju kvantitativnih masenih ili volumnih omjera kemijskih elemenata u spojevima i kemijskim reakcijama. Chemteam: Stoichiometry
Izvori