mini|desno|250px|Radovan Ivšić.
Radovan Ivšić (Zagreb, 22. lipnja 1921. – Pariz, 25. prosinca 2009.), hrvatski pjesnik, pisac, dramatik, esejist, prevoditelj, leksikograf i nadrealist svjetskoga glasa, koji je najveću slavu stekao dramom Kralj Gordogan te zbirkom pjesama Crno.
Životopis
Rodio se kao sin Stjepana Ivšića, hrvatskog jezikoslovca, slavista, akcentologa i rektora Sveučilišta u Zagrebu (1940. – 1943.). Nakon što je završio klasičnu srednju školu u Zagrebu, diplomirao je francuski i talijanski jezik na Sveučilištu u Zagrebu.
Kroz svoj otpor ustaškom i komunističkom totalitarizmu pokazao se je kao duhovno i moralno nepotkupljiv umjetnik. Njegova su djela bila zabranjivanja kako tijekom, tako i nakon drugoga svjetskog rata.
Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić osobno je naredio zapljenu Ivšićeve prve knjige Narcis. Njegova drama Kralj Gordogan je bila zabranjena u Hrvatskoj pod fašističkom i komunističkom diktaturom sve do 1979. godine. Kritizirao je jeftinu politiku, komunizam i lažni nadrealizam. Bio je najveći kritičar Miroslava Krleže, smatrajući neoprostivima kako njegovo priklanjanje režimu, tako i njegovu nesklonost i nerazumijevanje koje je pokazivao prema modernoj umjetnosti.
Godine 1954. seli u Pariz, gdje upoznaje Andréa Bretona, nakon čega sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta, privatno i profesionalno surađujući s Bretonom, Péretom, Miróom, Benoîtom, Toyenom i drugim nadrealistima. Bio je u braku sa srpskom nadrealisticom Marijanom Nikolić i francuskom pjesnikinjom Annie Le Brun.
Radovan Ivšić preveo je mnoga klasična i suvremena djela francuske književnosti na hrvatski jezik. Postao je jednom od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske kulture, ravnopravno sudjelujući u nadrealističkom pokretu te prevodeći francuska djela na hrvatski jezik.
Djela
Daha, drama, 1941. Narcis, poema, 1942. Kralj Gordogan, drama, 1943. Vane, igrokaz, 1943. Sunčani grad, korska recitacija, 1944. Kapetan Oliver, drama, 1944. Vodnik pobjednik, drama, 1944. Snjeguljica i medvjedići, dječja drama u stihu, 1948. Tanke, zbirka pjesama, 1954. Akvarij, drama, 1956. Autour ou dedans, zbirka pjesama, 1974. Crno, zbirka pjesama, 1974. Bunar u kuli, poezija, 1974. Aiaxaia ili Moći reći, drama, 1982. U nepovrat, zbirka članaka i intervjua, 1990. Teatar, sabrane drame, 1998. Crno i crno, sabrane pjesme (1940. – 2002.), 2003. Poèmes, Gallimard, 2004. Théâtre, Gallimard, 2005. Cascades, Gallimard, 2006. Nagrade i priznanja
Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca , Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.
Izvori
Vanjske poveznice
Culturenet.hr mvinfo
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Hrvati u Francuskoj