Zoran Mušič (selo Bukovica u Goriškoj, 12. veljače 1909. – Venecija, 25. svibnja 2005.) venecijanski je slikar i grafičar slovenskog podrijetla, đak Zagrebačke likovne akademije.
Životopis Zoran Mušič (kršten kao Anton Zoran Musič, a poslije 1945. zvan i upisivan kao Zoran Music) rođen je u obitelji slovenskih učitelja u selu Bukovica kod Goriških brda u Goriškoj. Otac mu je bio ravnatelj, a majka učiteljica u Bukovici. Kako je taj kraj uskoro postao prva linija bojišnice za vrijeme Prvog svjetskog rata, obitelj je bila prisiljena pobjeći u selo Arnače kod Velenja gdje je Zoran pohađao osnovnu školu.
Pri kraju rata vratili su se u Gorišku, ali su ih ubrzo potjerali Talijani koji su taj kraj pripojili Kraljevini Italiji. Obitelj se preselila u selo Grebinj u Koruškoj, ali ni ondje se nisu uspjeli skrasiti jer su i iz tog sela protjerani nakon provedenog referenduma u listopadu 1920. Obitelj se zatim preselila u blizinu Maribora, dok se Zoran Mušič preselio u sam Maribor, gdje je 1928. završio srednju školu za učitelje.
Između 1930. i 1934. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ljube Babića i Tomislava Krizmana.
Nakon diplome 1934. Mušić se, iako bez novca, otisnuo na putovanja i skitanja. Tri je mjeseca proveo u Španjolskoj (Madrid, Toledo) i vjerno kopirao slike El Greca i Goye te pisao svoje dojmove za novine u Jugoslaviji. Prije razbuktavanja Španjolskog građanskog rata vraća se u Maribor i služi vojni rok u Bileći. Svake godine posjećuje Dalmaciju (poslije mu je Korčula bila drag motiv). U tom razdoblju više puta izlaže s kolegama u Zagrebu, Osijeku i Beogradu. Seli se u Ljubljanu 1940. U tom ratnom razdoblju slika i pejzaže rodne Goričke. Sa svojim prijateljem Avgustom Černigojem 1942. radi freske u Drežnici. U listopadu 1943. seli se u Trst, odakle često pohodi Veneciju u kojoj prodaje gvaševe. Radi ilustracije za časopise u Trstu. Zapravo živi na relaciji Trst – Gorica – Venecija.
Krajem studenoga 1944. uhićen je i poslan u koncentracijski logor Dachau. Mušič i ondje crta; napravio je 200 skiciranih crteža života i patnji iz logora, ali uspio je sačuvati 80 % njih do svibnja 1945. godine, kad su ga oslobodili Amerikanci. Nakon oslobođenja vraća se u Ljubljanu. Život u poslijeratnom siromaštvu novoustanovljene socijalističke Jugoslavije ne sviđa mu se i već krajem lipnja 1945. seli se u talijansku Goricu, a ubrzo nakon toga u listopadu 1945. u Veneciju.
Ondje drugi put naiđe na svoju prijateljicu, poslije životnu partnericu, venecijansku slikaricu Idu Cadorin-Barbarigo, kojom se oženio 1949. godine. U Veneciji radi svašta: akvarelne vedute Venecije, slike dalmatinskih pejzaža, grafičke listove i reklamne prospekte. Intenzivno izlaže u Veneciji, Trstu i Rimu.
Izlaže na Venecijanskom bijenalu 1950. Godine 1956. dobiva i svoj prvi Grand Prix za izložene grafike. Nakon uspjeha na bijenalu dobiva nagradu i u Cortini – Prix de Paris (s talijanskim slikarom Antonijom Corporom) 1951.
U Pariz se seli 1952. i jedno vrijeme živi na relaciji Pariz – Venecija (s tim da ljeta od 1956. provodi u Dalmaciji). U Parizu upoznaje francusku lirsku apstrakciju – informel – koja ga osvaja. Nakon toga ponovno izlaže na Bijenalu 1956. u jugoslavenskom paviljonu s Vojinom Bakićem i ponovno je nagrađen. Na Venecijanskom bijenalu izlaže i 1960. i osvaja UNESCO-ovu nagradu. Veliki uspjeh postigao je svojom serijom iz 1970-ih Noi non siamo gli ultimi (Mi nismo posljednji) u kojoj prikazuje patnje iz logora Dachau, ali taj put nastoji to dovesti do univerzalne tragedije.
U mladosti je volio slikati konje i krajolike, a od 1980-ih pred kraj života venecijanske oronule fasade, bogate bojama i finom teksturom.
Prvi stalni postav njegovih radova od 134 odabrana grafička lista, koje je Mušič darovao Općini Nova Gorica, priredili su 1991. Goriški muzej i kustosica izložbe Nelida Nemec (predsjednik povjerenstva Dušan Šinigoj) u Renesansni ljetnikovac Dobrovo (Galerija Zoran Mušič) u Goriškim Brdih u Sloveniji. Izložbu su posle 20 godina zatvorili.
Narodna galerija u Ljubljani je 2016 otvorila nov stalni postav u Narodnoj galeriji u Ljubljani. Katalog su pripremili Gojko Zupan, Jean Clair i Mateja Krapež. Radovi su donacija porodice Mušič.
Mušič je rijetki slikar s prostora bivše Jugoslavije koji je uživao veliki ugled i bio izuzetno cijenjen u svjetskim krugovima u svijetu likovne umjetnosti; godine 1995. priređena mu je velika retrospektivna izložba u pariškom Grand Palaisu (izložbu su otvorili predsjednici François Mitterrand i Milan Kučan).
U povodu stote obljetnice njegova rođenja u prosincu 2009. u Veneciji priređena mu je manja retrospektivna izložba u Palači Franchetti, sjedištu Instituta za znanost, književnost i umjetnost (otvorena do 3. ožujka 2010.).Venice Pays Homage to Zoran Music with Exhibition at Palazzo Franchetti
Slovenija je također priredila veliku izložbu Mušiču u čast u Modernoj Galeriji Ljubljana (170 slika i crteža); izložba je bila otvorena do 28. ožujka 2010.
Posljednju izvanrednu retrospektivu u Gorici/Gorizii 2025. godine kurirala je Daniela Ferretti. Osim talijanskih autora je za katalog pozvala i renomirane: Jeana Clairea iz Francuske, Michaela Peppiatta iz Engleske i Gojka Zupana iz Slovenije.
Mušič je umro u dubokoj starosti (96. god) u Veneciji 2005. Pokopan je na mjesnom groblju na otoku San Michele.
Mušičeva djela po muzejima i galerijima
Austrija Albertina, Beč Sammlung Essl, Klosterneuburg
Hrvatska Galerija Moderne umjetnosti, Zagreb Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka
Francuska Musée des Beaux-Arts, Caen Musée national d´art moderne, Pariz Musée des Beaux-Arts André Malraux, Le Havre Musée de Valence, Valence, Drôme|Valence
Njemačka Museum Abteiberg, Mönchengladbach Museum Folkwang, Essen
Italija Galleria d´Arte Moderna, Bologna Galleria internazionale d'Arte Moderna Ca' Pesaro, Venecija Galleria Nazionale, Rim GaMeC gallery, Bergamo Musei Provinciali di Gorizia, Gorica Museo Morandi, Bologna Museo Revoltella, Trst
Izrael Yad Vashem (muzej), Jeruzalem
Nizozemska Stedelijk Museum, Amsterdam
Slovenija Belokranjski muzej, Metlika Galerija Vena Pilona, Ajdovščina Goriški muzej Kromberk, Galerija Zorana Mušiča, Dobrovo Koroška galerija likovnih umetnosti, Slovenj Gradec Mestni muzej, Ljubljana Moderna galerija Ljubljana, Ljubljana Muzej novejše zgodovine, Ljubljana Narodna galerija, Ljubljana, stalna izložba Umetnostna galerija, Maribor
Španjolska Museo Thyssen-Bornemisza, Madrid Collecio IVAM, Valencia
Švedska Museum, Stockholm
Švicarska Kunstmuseum, Basel Musée Jenisch, Vevey
Ujedinjeno Kraljevstvo Estorick Collection, London Tate Modern, London
Sjedinjene Američke Države Fine Arts Museum of San Francisco MIT List Visual Arts Center, Cambridge Museum of Modern Art, New York Carnegie Museums of Pittsburgh, Pittsburgh
Izvori
Vanjske poveznice Portal Zorana Mušiča Zoran Mušič na portaluTate Online Djela Zorana Mušiča na portalu Art gallery
Kategorija:Slovenski slikari