Fojnica je općina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Poznata je po glasovitom Franjevačkom samostanu Duha Svetoga, s bogatom knjižnicom i zbirkom.
Zemljopis Fojnica se nalazi u njedrima planine Vranice. Gotovo je utisnuta u njene strme obronke. Okružena je Matorcem, Zahorom i Jasikovicom. Kroz Fojnicu teče rječica Željeznica (Gvožđanka).Svjetlo riječi Domagoj Šimić: Fojnica – Prošlost koja obvezuje, 30. siječnja 2014. (pristupljeno 28. listopada 2016.)
Stanovništvo
Turski popis stanovništva 1468./1469. Stanovništvo Fojnice 1468./1469. godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika 1468./1469. / 323 / / oko 1665
Hrvati katolici u Fojnici 1743.Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962. Hrvati katolici u Fojnici 1743. godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika 1743. 3 115 436 135 571
Popisi 1971. – 1991. Stanovništvo općine Fojnica godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971.Muslimani8024 (49,23 %)7637 (50,76 %)6473 (50,45 %)Hrvati6623 (40,64 %)6432 (42,75 %)5948 (46,36 %)Srbi157 (0,96 %)422 (2,80 %)223 (1,73 %)Jugoslaveni407 (2,49 %)392 (2,60 %)85 (0,66 %)ostali i nepoznato1085 (6,65 %)162 (1,07 %)100 (0,77 %)ukupno16.29615.04512.829
Fojnica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Fojnica godina popisa 1991. 1981. 1971.Muslimani2095 (49,58 %)1722 (50,48 %)1262 (55,98 %)Hrvati1563 (36,99 %)1158 (33,94 %)745 (33,05 %)Srbi130 (3,07 %)158 (4,63 %)134 (5,94 %)Jugoslaveni297 (7,02 %)322 (9,44 %)76 (3,37 %)ostali i nepoznato140 (3,31 %)51 (1,49 %)37 (1,64 %)ukupno422534112254
Popis 2013. Stanovništvo općine Fojnica godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 17. svibnja 2020.Bošnjaci7592 (61,44 %)Hrvati3664 (29,65 %) Srbi48 (0,39 %)ostali i nepoznato1052 (8,51 %)ukupno12.356 Fojnica – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Bošnjaci2417 (67,70 %)Hrvati935 (26,19 %) Srbi33 (0,92 %)ostali i nepoznato185 (5,18 %)ukupno3570
Naseljena mjesta Općinu Fojnica sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta :
Bakovići, Bakovićka Citonja, Banja, Bistrica, Botun, Božići, Carev Do, Čemernica, Djedov Do, Dragačići, Dusina, Fojnica, Gojevići, Grabovik, Gradina, Klisura, Kozica, Kujušići, Lopar, Lučice, Lužine, Majdan, Marinići, Merdžanići, Mujakovići, Nadbare, Obojak, Oglavak, Ormanov Potok, Ostruška Citonja, Otigošće, Paljike, Pločari, Pločari Polje, Podcitonja, Podgora, Polje Ostružnica, Polje Šćitovo, Ponjušina, Poraće, Ragale, Rajetići, Rizvići, Selakovići, Selište, Sitišće, Smajlovići, Šavnik, Tješilo, Tovarište, Turkovići, Vladići, Voljevac, Vukeljići i Živčići.
Povijest Prapovijest Iznad naselja Otigošće je lokalitet Zvonigrad. Ovdje je bilo prapovijesno naselje gradinskog tipa. I danas su prepoznatljive umjetne terase, tragovi naselja i zidovi bez vapna. Po gradini su nađeni ulomci prapovijesne keramike.Hotel Stari grad Fojnica Tvrđave (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
Stari vijek U rimskoj državi bio u provinciji Iliriku, poslije Dalmaciji. Blizu prometnice koja je vodila od Sirmiuma u Panoniji, preko Ad Salinesa, Bistue Nove, Ad Matricema, Bistue Vetus na Delminium i Salonu odnosno Novae i Naronu.
Srednji vijek Fojnički kraj dio je hrvatske države u Trpimirovo, Tomislavovo i Krešimirovo doba. Oko 950. privremeno je u raškoj državi, blizu granice Hrvatskog Kraljevstva, Zahumlja i Bosone u raškoj državi. Zbog unutarnjim problemima oslabljene Hrvatske, 1097. godine fojnički kraj dolazi pod Duklju. Početkom 13. stoljeća tijekom vladavine hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II., kraj je u bosanskoj državi. Širenja srpske države cara Dušana nisu obuhvatile ovaj kraj. U bosanskoj državi trgovačka i rudarska varoš Hvojnica ili Fojnica (Ouovniza, Chovnica) pripadala je oblasti Gornje Bosne, a unutar nje Lepeničkoj župi (supa Lepenicha) u kojoj se kasnije spominju kraljevski gradovi („stolna mista") Kozao ili Kozo Kreševo (Cresseuo) i varoš pod njim (pod Kreševom, Sotto Cresceuo), zatim glasovita trgovačka i rudarska varoš, napokon rudarska mjesta Deževice i Dusina.Klaić, Vjekoslav: "Poviest Bosne do propasti kraljevstva". 1. Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine, str. 18, Zagreb, 1882.
Zabilježeno je da u desetom stoljeću ovdje dolaze radnici iz raznih europskih zemalja koji su se bavili iskopavanjem ruda. U Fojnici su obavljali grubu preradu i prečišćavanje rude te taj poluproizvod odvozili u svoje krajeve na konačnu obradu. Radnici su dolazili su iz katoličkih zemalja. Od crkvenih su vlasti tražili da im pošalju u Fojnicu katoličke svećenike. Prvi su došli iz Dubrovnika i to svjetovni svećenici. Oni su se kratko zadržali, potom dolaze dominikanci koji također kratko borave, a početkom 14. stoljeća došli su franjevci koji su ovdje trajno ostali, a vjerojatno su došli iz Srebrenice.Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici fra Janko Ljubos, kustos: Blago samostana u Fojnici (pristupljeno 2. studenoga 2016.) Fra Mijo Batinić sabrao je vrela koja su pokazala neraskidivu vjekovnu povezanost dijelova hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini s hrvatskim narodom u susjedstvu. Dubrovačka Republika je još za Kulina zakupila rudnike u Olovu, a kod Fojnice su bile dubrovačke naseobine već od 1312. i 1313. godine.Hrvatski fokus Ivan Ohmučević: Bosanski fratri šurovali s ustašama. Ne vjerujem da su prilike u Bosni danas teže nego 1803., niti da je Bog digao ruke od hrvatskoga naroda 27. lipnja 2014. (preuzeto 21. listopada 2017.) fra Mijo Batinić: „Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća 14. – 20.“, Zagreb 1913. pretisak Fojnica 1988.
Ime grada, u pisanim dokumentima, prvi put se spominje 18. ožujka 1365. godine povodom prodaje polovine rudarskih jama, vlasništvo Hansa i Nikla Sasinovića u Fojnici i Ostružnici, nekim Dubrovčanima.
Kroz Fojnicu je vodio trgovački Bosansko-makedonski put, preko Jajca, Fojnice, Kreševa, Vrhbosne, Višegrada i dalje na Priboj ka jugoistoku i Carigradu.
Fojnica je prije dolaska Osmanlija bila drugi po veličini grad u srednjovjekovnoj Bosni. Razlog su bila prirodna bogatstva. Očituju se prije svega u rudnicima željeza, zlata i srebra. Uz to bogatstva čine plodne njive, bogate šume, obilje vode (kako pitke i ljekovite, tako čak i zlatonosne), željezna ruda, bakar, kvarc, živa, jezera i plodna ispaša za stoku.
Valja spomenuti da se u ranim spisima spominje kao Hvojnica (stari hrvatski nije poznavao glas f, nego ga se izgovaralo kao hv, odnosno u narječjima kao v).
Inače, braća Sasinovići se vrlo često spominju, u sačuvanoj povijesnoj građi, po različitim osnovama: kupoprodajni ugovori, sudski sporovi, obiteljske nesuglasice. Vjerojatno zbog bogatih nalazišta srebra i zlata, banovi Bosne veoma rano Fojnicu proglašavaju svojim posjedom, kojim je upravljao knez, imenovan od strane vladara i obično iz reda trgovaca. O sigurnosti grada i rudokopa brinule su se posade utvrđenja razmještene po kotama s kojih su imale dobru preglednost fojničke doline (Kozovgrad/Kozograd, Zvonigrad, Lagumi). Sasi su svojom stručnošću osuvremenili rudarske tehnike proizvodnje srebra i zlata, a Dubrovčani je povezali trgovačkim putovima koji su pogodovali razvoju cehova i obrta, te je tako Fojnica postala privredno najznačajnije mjesto srednjovjekovne Bosne.
Prva polovica 15. stoljeća je razdoblje kada privredno i demografsko širenje Fojnice doseže vrhunac; urbani dio grada prelazi brojku od 2000 stanovnika s izrazito jakim naseljem Dubrovčana, te se otvaraju novi rudnici u Deževicama (1403. godine) i Dusini (1413. godine), franjevci grade samostan na Pazarnicama (lokalitet također zvan Pazarišće), u sjevernom dijelu Fojnice.Franjevačka provincija Bosna Srebrena Fojnica – samostan i župa Svetoga Duha (pristupljeno 28. listopada 2016.) Na mjestu starog samostana danas je muslimansko groblje. Cvjeta trgovina obrtničkim proizvodima izrađenim od plemenitih metala, kožom,svilom, vinom, oružjem, kućnim potrepštinama, skupocjenim talijanskim tkaninama. Rudarstvo, posebno proizvodnja srebra, bilo je najvažnija privredna grana srednjovjekovne banovine i kasnijeg kraljevstva, a imalo je i nesumnjivog značaja za privredu Europe onoga vremena. Uz osnutak samostana zabilježeno je da je 1435. godine neki fra Ivan, pridjevkom Proboz, a po tom Hrvat, isposlovavši od generala redaa fra Vilima de Casalisa, da bude gvardijanom samostana u Deževicam i Fojnici (Howoitza) te isprosio još neke povlastice. Samostan i crkva sagrađeni su uz brdo Križ, obraslo gustom brijestovom šumom. Lokacija je izabrana jer guste krošnje su zaklanjale poglede poturica.
15. stoljeće je vrijeme kad se razvijaju mnoge zanatske radionice u Fojnici. Ističe se zlatarska zanatska škola. Primjeraka njenih radova ima u današnjem samostanskom muzeju. Zbog njih je Fojnica nosila naslov "grada fratara i zlatara".
Pozivajući se na dubrovačke izvore o izvozu i podatke o kupljenom godišnjem ušuru (350 kg srebra), može se sa sigurnošću zaključiti da proizvodnja u fojničkim rudnicima skoro nikada nije bila ispod 3 tone godišnje. Uzimajući u obzir bogatstvo rudnika kao i stalnu nazočnost dubrovačkih zlatara (oko 1430. godine, ukupno 12 ) koji su se između ostalog bavili i kovanjem novca, najvjerojatnije da je u Fojnici dugo vremena postojala kovnica novca bosanskih vladara. Novac označen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis Bossine itd.) često se spominje u izvorima i to obično u vezi s Fojnicom.
Osmansko doba Dolazak Osmanskog Carstva kao nove imperijalne sile na Balkanu, vjerojatno je utjecao, iz straha i opće nesigurnosti, na smanjeni obujam trgovačkih veza, a time i proizvodnje u fojničkim rudnicima. Sigurno bi se to još drastičnije odrazilo na demografsku i privrednu sliku ondašnje Fojnice, da nije bilo političke pronicljivosti fojničkog gvardijana fra Anđela Zvizdovića koji je izjavom o lojalnosti novom osvajaču dobio od Mehmeda II Fatiha na Milodraškom polju, znamenitom Ahdnamom, jamstva slobode kretanja, imovinskog posjedovanja i vjeroispovijedanja za Crkvu i kršćanske podanike sve dok budu vjerni novoj vlasti.
Nema pouzdanih vijesti o rušenju franjevačkog samostana i crkve prilikom turskog osvojenja Bosne 1463. godine.
Tijekom stoljeća turske nazočnosti na ovim prostorima Ahdnama je predstavljala pravu povelju slobode kršćanskog stanovništva u Bosni, osnovni dokument kojim je reguliran položaj kršćana u Osmanskom Carstvu i utvrđivani odnosi osmanskih vlasti prema kršćanskoj religiji u cijelosti. Prema najranijem popisu Bosne iz 1468./1469. godine, najveće varoško naselje na prostoru srednje Bosne i nekih dijelova Hercegovine, i dalje je Fojnica s 329 kuća poreznih obveznika(eng.) BH Tourism Fojnica (pristupljeno 3. studenoga 2016.) uz 20 neoženjenih sinova, s tim da je opadanje brojke stanovnika u nekim kasnijim periodima bilo još osjetnije.
Za dva desetljeća broj kuća se smanjio za 104, jer novim popisom domaćinstava iz 1489. godine, Fojnica ima 219 kršćanskih i 6 muslimanskih kuća. Na osnovu navedenog, može se zaključiti da je proces islamizacije, u naseljima koja su imala jaku ekonomsku bazu (rudnici) i moćne vjerske institucije (samostan), tekao veoma sporo.
Međutim, promjena vlasti, i pored izraženih potreba za plemenitim metalima, ipak je bitno utjecala na izvjesno zamiranje privredne aktivnosti na području Fojnice. Fojnica je izgubila na važnosti u ekonomskom smislu i to se nije promijenilo do kraja 19. stoljeća. Možda je na ovu stagnaciju uticala zabrana izvoza plemenitih metala i obveza prodaje cjelokupne proizvodnje državnoj kovnici po utvrđenim cijenama. Isto tako, umjesto do tada važeće zakonske odredbe o podjeli prihoda između korisnika rudnika i države od 1/10, uvedena je odredba od 1/5 odnosno 1/8 ovisno o uvjetima proizvodnje i rentabilnosti.