Uncle Tupelo je bio američki alter country sastav iz Bellevillea, država Illinois, aktivan između 1987. i 1994. Jay Farrar, Jeff Tweedy i Mike Heidorn osnovali su sastav nakon što je pjevač njihova bivšeg sastava, The Primitives, otišao na studij. Trio je snimio tri albuma za Rockville Records, nakon čega su potpisali za Sire Records i proširili sastav na pet članova. Ubrzo nakon objavljivanja prvog albuma za veliku etiketu, Anodyne, Farrar je objavio svoju odluku o napuštanju sastava zbog neslaganja s Tweedyjem. Uncle Tupelo se razišao 1. svibnja 1994., po završetku oproštajne turneje. Nakon raspada, Farrar je s Heidornom formirao Son Volt, dok su ostali članovi postali poznati kao Wilco.
Iako se Uncle Tupelo raspao prije postizanja komercijalnog uspjeha, sastav je poznat po svojem utjecaju na glazbenu alter country scenu. Prvi album sastava, No Depression, postao je sinonim za žanr i ostvario veliki utjecaj. Zvuk Uncle Tupela bio je različit od country glazbe svoga vremena, tražeći inspiraciju iz stilova koji variraju od hardcore punka The Minutemena do country instrumentacija i harmonije Carter Family i Hanka Williamsa. Farrar i Tweedy stihovno su se često referirali na Središnju Ameriku i radničku klasu Bellevillea.
Povijest The Plebes i The Primitives Jay Farrar, zajedno sa svojom braćom Wadeom i Dadeom, početkom osamdesetih je svirao u garage sastavu The Plebes. Dolazeći iz Bellevillea, The Plebes su tražili način kako sudjelovati u natjecanju sastava, ali kako bi mogli nastupiti trebali su jednog člana srednjoškolca. Pozvali su Jeffa Tweedyja, srednjoškolskog prijatelja Jaya Farrara, da se pridruži sastavu i svira s njima u showu.Kot 2004. str. 17 Iako se nije najbolje snalazio sa svojim instrumentom, Tweedy je igrao važnu ulogu u sastavu dogovarajući prve nastupe. Iako su The Plebes svirali u rockabilly stilu, Tweedy je htio svirati punk rock jer je tako upoznao sastav. To je izazvalo nesuglasice između Tweedyja i Dadea Farrara, koji je napustio sastav dva mjeseca nakon Tweedyjeva dolaska.Kot 2004. str. 18
Prije napuštanja sastava 1984., Dade Farrar je upoznao članove s Mikeom Heidornom, mlađim bratom svoje djevojke; Heidorn se zatim pridružio sastavu kao njihov bubnjar.Heidorn, Mike (2003.). No Depression re-issue liner notes. Legacy Recordings. The Plebes su zatim odlučili promijeniti ime u The Primitives, aluzija na pjesmu iz 1965. rock sastava The Groupies.Sastav je bio poznat kao "The Primatives" zbog pogrešnog ispisa na svojim poslovnim karticama Zbog nepopularnosti punk rocka u području St. Louisa, The Primitives su počeli svirati garage rock brzog tempa orijentiran na blues. Redovito su nastupali u svadbenoj sali u Millstadtu, gdje je Tweedyjeva majka Jo Ann skupljala honorar.Kot 2004. str. 19 Nastupali su i u B St Baru u Belleville sa sastavima kao što su The Newsboys (kasnije Sammy and the Snowmonkeys), Charlie Langrehr i The Symptoms. Wade Farrar je bio glavni pjevač sastava, ali je zbog studija na Sveučilištu Južnog Illinoisa i pokušaja regrutiranja u američku vojsku vrlo malo vremena mogao posvećivati sastavu. Osim toga, Heidorn je 1986. na koncertu slomio ključnu kost, što je izazvalo stanku u djelovanju sastava. Jay Farrar i Tweedy nastavili su pisati pjesme i svirati u Heidornovoj kući dok se on oporavljao, a 1987. su ponovno pokrenuli sastav.Kot 2004. str. 22 The Primitives su privremeno primili Tonyja Mayra kao basista kako bi Tweedy mogao svirati gitaru, ali je mjesec dana kasnije sastav donio odluku zadržati Tweedyja na basu i ostati trio. Kako bi izbjegli konfuziju s istoimenim uspješnim britanskim sastavom The Primitives, odlučili su ponovno promijeniti ime, u Uncle Tupelo. Dok su kao The Primitives izvodili samo obrade pjesama iz šezdesetih, trojac je napravio glazbeni zaokret i pod novim imenom počeo izvoditi vlastitu glazbu.
Rana karijera
The Primitives su se preimenovali u Uncle Tupelo po liku u crtanom filmu kojeg je nacrtao Chuck Wagner, prijatelj članova sastava. Ime je nastalo kombiniranjem dvije nasumce izabrane riječi iz rječnika; inspiriran imenom, Wagner je nacrtao sliku starog, debelog Elvisa.Kot 2004. str. 23 Trio je snimio demovrpcu s četiri pjesme, kojom su dobili sporedne uloge na koncertima izvođača kao što su Johnny Thunders i Warren Zevon. Tweedy je upoznao Tonyja Margheritu dok je radio kao noćni službenik u St. Louisu. Nakon što je posjetio nekoliko koncerata sastava, Margherita je ponudio da im bude menadžer.Kot 2004. str. 25–26 Uncle Tupelo je počeo redovito svirati u Cicero's Basementu — lokalu blizu kampusa Sveučilišta Washington. Sastavi sličnog stila, među kojima je bio i Chicken Truck Briana Hennemana, često su nastupali na toj lokaciji, koja je krajem 1988. smatrana začetkom nove glazbene scene.Kot 2004. str. 29–30 Sastav se s dodatkom gitarista Alexa Mutruxa privremeno proširio na četiri člana, ali se ubrzo vratio na originalnu postavu.
Uncle Tupelo snimio je svoje prve pjesme u studiju pop-rock pjevača Adama Schmitta u Champaignu. Demoizdanje Not Forever, Just for Now uključuje pjesme "I Got Drunk" i "Screen Door", kao i rane verzije nekoliko pjesama koje će se pojaviti na njihovom prvom studijskom albumu.Kot 2004. str. 38 CMJ New Music Report dao je odličan osvrt te nazvao Uncle Tupelo najboljim nepotpisanim sastavom godine. Priznanje je privuklo pozornost nezavisnih etiketa, a sastav je odlučio potpisati s Jayom Fialkovom i Debbie Southwood-Smith iz Giant Recordsa. Objasnivši odluku, sastav je rekao da je "[naš] originalni cilj ne nasukati se s nezavisnom etiketom." Preuzeto 8. lipnja 2007.
Albumi za Rockville Records
Ubrzo nakon potpisivanja Uncle Tupela, Giant Records je promijenio svoje ime u Rockville Records. Prvi album sastava za Rockville, No Depression, snimljen je u nešto više od deset dana u siječnju 1990., u studiju Fort Apache South u Bostonu. Tematska struktura albuma vrti se oko njihovih adolescentskih života u Bellevilleu; primjeri su pjesme o želji izbjegavanja tvorničkog rada i strahu od potencijalnog regrutiranja za Zaljevski rat. Impresionirani njegovim radom na albumu Dinosaur Jr.-a Bug, sastav je htio da album produciraju Paul Kolderie i Sean Slade. Slade je dao Farraru da svira na istom Gibson Les Paul SG Junioru iz 1961. na kojem je J. Mascis svirao na Bugu.Kot 2004. str. 41–44 Album je objavljen 21. lipnja 1990., a sastav je proslavio svirajući dvije večeri u Cicero'su.
Između turneja, Farrar, Tweedy i Heidorn osnovali su country cover sastav nazvan Coffee Creek, zajedno s Brianom Hennemanom (kasnijim članom The Bottle Rocketsa). Henneman je impresionirao Uncle Tupelo, a bio je pozvan da bude gitarski tehničar i povremeni multiinstrumentalist.Kot 2004. str. 48–49 Dok su Farrar i Heidorn izbjegavali opijanje nakon koncerata, Tweedy bi pio cijelu noć. Iako je Tweedy prestao nakon što je 1991. počeo hodati sa Sue Miller, između Farrara i Tweedeyja već se bila pojavila značajna komunikacijska pukotina.Kot 2004. str. 51–53
Do ožujka 1991., No Depression je prodan u 15.000 primjeraka te naveden u članku Rolling Stonea o zvijezdama u usponu.Kot 2004. str. 52 Međutim, Rockville Records je odbio platiti sastavu tantijeme za album, što će se nastaviti do isteka ugovora sa sastavom. Sastav je u sedamnaest dana u Long View Farmu u ruralnom North Brookfieldu snimio drugi album. I Still Feel Gone, sa slojevitijim zvukom, producirali su Kolderie i Slade, a na njemu su svirali i Slade, Henneman, Rich Gilbert, Chris Bess iz Enormous Richarda te Gary Louris iz The Jayhawksa. Sastav je bio razočaran produkcijom albuma i odlučio prekinuti daljnju suradnju s Kolderiejem i Sladeom.Kot 2004. str. 58 Ubrzo nakon toga, Uncle Tupelo je snimio "Shaking Hands (Soldier's Joy)" na albumu Michelle Shocked Arkansas Traveler i pridružio joj se na pratećoj turneji s Taj Mahalom i The Bandom. Međutim, turneja je trajala samo nekoliko koncerata zbog menadžerskih problema između Shocked i The Banda. Preuzeto 8. lipnja 2007.
Alternativni rock do 1992. je postao mainstream, a od albuma objavljenog u tom stilu očekivalo se da sastavu zaradi ugovor s velikom izdavačkom kućom. Međutim, Uncle Tupelo nije htio pratiti stope sastava kao što su Nirvana, te su odlučili svirati country i folk pjesme "kao veliko 'jebi se' rock sceni".Kot 2004. str. 59–60Kot 2004. str. 66 Peter Buck, gitarist R.E.M.-a, vidio je trojac na nastupu u 40 Watt Clubu u Athensu i potražio ih nakon koncerta. Buck je bio impresioniran obradom "Atomic Power" koju je sastav odsvirao te im ponudio svoje usluge za sljedeći album. U roku od pet dana, Buck je producirao sljedeći album sastava, March 16-20, 1992.Kot 2004. str. 61 Buck im je dopustio da tijekom snimanja ostanu u njegovoj kući, a nije im ništa naplatio za svoje usluge. Uloga Briana Hennemana na ovom je albumu povećana te je on naučio svirati mandolinu i bouzouki.Kot 2004. str. 63 Unatoč okretanju od popularnog alternativnog rocka, velike su izdavačke kuće nakon objavljivanja March 16-20, 1992 počele pokazivati zanimanje za Uncle Tupelo. Album je prodan u više primjeraka nego dva prethodna zajedno, iako je Rockville bio nezadovoljan jer se nije doticao popularnog alternativnog rocka.
Ugovor s velikom etiketom Joe McEwen iz Sire Recordsa 1992. je počeo pratiti sastav. McEwen, koji je u Sire doveo poznata imena kao što su Dinosaur Jr. i Shawn Colvin, bio je zainteresiran za njih još otkad je čuo demoizdanje Not Forever, Just for Now. Na nagovor Garyja Lourisa, McEwen je ponudio ugovor Uncle Tupelu. Menadžer sastava Tony Margherita zatražio je 50.000 dolara izlazne klauzule koju je morao uvrstiti u ugovor s Rockvilleom, oslobodivši tako sastav da potpiše sedmogodišnji ugovor sa Sireom. Ugovor je zahtijevao dva albuma i odredio budžet od 150.000 dolara za prvi.Kot 2004. str. 71–73
U vrijeme snimanja March 16–20, 1992, Mike Heidorn je osigurao stalni posao u novinskoj kompaniji u Bellevilleu te hodao sa ženom koja je iz prethodnog braka imala dvoje djece. Uncle Tupelo je planirao europsku turneju, ali je Heidorn htio ostati u Bellevilleu sa svojom djevojkom, koju je oženio u kolovozu 1992.Kot 2004. str. 69
Sastav je prije promotivne turneje za March 16-20, 1992 održao audicije, a istaknula su se dva kandidata: Bill Belzer i Ken Coomer. Iako su se Farrar i Tweedy složili da je Coomer bolji bubnjar, zastrašila ih je njegova divovska statura i dugi dreadlocksi. Sastav je izabrao Belzera kao Heidornovu zamjenu, ali se on u sastavu zadržao samo šest mjeseci.Kot 2004. str. 73 Tweedy je objasnio Belzerov odlazak:Kot 2004. str. 74
"Šest smo mjeseci imali Belzera u sastavu. Želim vjerovati da je to bio samo mjuzikl, ali iskreno vjerujem da nije funkcioniralo na taj način. Vjerujem i da u toj točki našeg života nismo bili dovoljno emocionalno zreli biti bliski prijatelji s gay osobom ... A Bill je bio i jest vrlo ponosna i pravedna gay osoba, vrlo otvorena po pitanju svoje homoseksualnosti."
Nakon turneje po Europi kao predgrupa sastavu Sugar, Uncle Tupelo je odlučio zamijeniti Belzera Coomerom. Sastav je eksperimentirao i s novim članovima: John Stirratt je zamijenio Briana Hennemana (koji je formirao The Bottle Rockets) dok se Max Johnston, brat Michelle Shocked, pridružio kao koncertni član sastava na mandolini i violini. Stirratt je postao stalni basist, što je dopustilo Tweedyju da izvodi više pjesama s gitarom.Kot 2004. str. 75
Sada kao peteročlani sastav, Uncle Tupelo je početkom 1993. u studiju Cedar Creek u Austinu snimio svoj prvijenac za veliku izdavačku kuću. Anodyne se sastojao od snimki uživo iz studija, a uključivao je i duet Farrara i Douga Sahma iz Sir Douglas Quinteta.Kot 2004. str. 78 Album je prodan u 150.000 primjeraka te postao njihovo jedino izdanje na Billboardovoj ljestvici Heatseekers. Sastav je nastupao do kraja godine, završivši s rasprodanim koncertom u Trampsu u New Yorku. Zbog njihove koncertne privlačnosti, šefovi Sirea počeli su viđati sastav kao potencijalni hit.Kot 2004. str. 79–80
Raspad