Prozor-Rama je općina u sjevernoj Hercegovini. Sjedište općine je u gradu Prozoru, a općina pripada Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
Zemljopis desno|mini|250px|Panorama Ramskog jezera Općina Prozor-Rama prostire se na visoravni i dolinama pritoka rijeke Rame: Crime, Ljubunčice ili Dušćice i Volujaka. Tradicijski naginje Bosni, a danas je bilježe još kao sjeverni dio Hercegovine. Crkveno, Rama pripada Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrnoj. Ramski kraj okružen je planinama: obroncima Bitovnje, na sjeveru Radušom, Vranicom i Zecom, s istoka Studenom planinom i Bokševicom, a s juga obroncima Čvrsnice i Vrana, na zapadu Ljubušom.Ramska zajednica Zagreb Matej Škarica: O Rami i Ramskom kraju, 4. veljače 2013. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
Gornji tok rijeke Rame prekrilo je Ramsko jezero, a donji tok i ušće Jablaničko jezero. Područje današnje općine Prozor-Rama uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica). Posebno je nepristupačan vrletni masiv planine Čvrsnice, koji ovaj kraj okružuje s njegove južne strane. Nešto prohodnije i niže planine su prema zapadu i sjeveru, pa su se tuda protezali glavni putevi koji su ovaj kraj povezali s drugim mjestima. Uz vodene tokove, pogotovo rijeke Rame, bile su smještene, ne baš brojne i prostrane, ali vrlo plodne doline, od kojih je najveća i najplodnija bila ona u gornjem toku Rame. Danas gotovo cijelu dolinu prekriva Ramsko jezero. Konfiguracija tla općine uvjetovala je da se neka njegova sela nalaze se na svega 300 metara, pa i manje, a neka iznad 900 metara nadmorske visine. Klimatski uvjeti nisu surovi zahvaljujući utjecaju mediteranske klime, koja prodire dolinama Neretve i Rame. Zbog toga je cijeli ovaj kraj vrlo ugodan i pitom.
Povijest Prapovijest: paleolitik, neolitik Arheološki nalazi svjedoče da se u Rami život odvijao još u prapovijesti. Milenko S. Filipović istraživao je Ramu od 1932. do 1935. i rezultate objavio u svojoj knjizi „Rama u Bosni“ 1955. godine. Filipović navodi da su u Varvari, na Velikoj gradini obavljena temeljita istraživanja 1905. i 1912. godine. Iskapanja je vodio bečki arheolog Carl Patsch. Otkriven je klin iz paleolitika, oruđe iz neolitika; dvije sjekire, nož ili strugača od jaspisa i kalupi za lijevanje bronce te različiti predmeti i posuđe od keramike s ručicom rađenom ručno. Pavao Crnjac, ILIRI U RAMI (II): Srpski etnolog Miljenko Filipović i etnografska studija „Rama u Bosni“, Ramski vjesnik, objavljeno 11. listopada 2020., pristupljeno 12. rujna 2022. thumb|lijevo|250px|Pogled iz Gornje Rame na Ramsko jezero Na području Prozora i doline Rame nalaze se mnoga arheološka nalazišta: na Velikoj Gradini na vrelu Rame nađen je čitav komplet modela kućnog namještaja izrađenog od gline, koji je vjerojatno služio kao dječje igračke, a vjerno reproducira peć, stol, stolce i dr.
Stari vijek: Iliri, Grci, Rimljani Brojne gradine i gomile u Rami svjedoče život Ilira u Rami. Iliri su živjeli u gradinama, a pokapali se tako što bi na pokojnika u obliku stoga stavljali kamenje koje se s vremenom urušilo i ostale su samo gomile (gromile). Milenko S. Filipović točno je etnografski popisao sve gradine i gromile na području Rame. Filipović navodi da se sjeverozapadno od Varvare nalazi „Bila gromila“ koja potječe iz starijeg željeznog doba, negdje oko 800 g. pr. Kr.Milenko S. Filipović, Rama u Bosni. Beograd, 1955. 4–7. Iliri su se u brončanom dobu uglavnom bavili lončarstvom, a što dokazuju pronađeni predmeti od bronce koja se pravila od bakra i kositra. Vjerojatno je sirovina dovožena preko Salone iz Male Azije ili iz Europe. Kalupi su rađeni u Gradini iznad Podbora. Pri istraživanjima iz 1912. nađeni su neki predmeti iz brončanog doba. Nađene ogrlice, fibule i dugmad, iz latenske su kulture koju su donijeli Kelti oko 450 godina prije Krista. U Rami se nalaze brojna grčka groblja.
Za vrijeme Rimljana, Gradac u Ljubuncima kod Uzdola nalazio se na važnoj prometnici od Salone, preko Ravnog, Rame do Fojnice i Visokoga. O Gradcu kod Uzdola narod pripovijeda više predaja koje su se pokazale istinitim arheološkim istraživanjima koja su počela 2017. godine. Na brdu Gradac četiri metra ispod zemlje otkriveno je naselje starih Rimljana. Pronađen je vodospremnik (čatrnja) star oko 19 stoljeća. Vodospremnik je vodom mogao opskrbljivati cijelo naselje.Vera Soldo, Značajno otkriće – arheološko nalazište na brdu Gradac, Deutsche Welle, objavjeno 1. lipnja 2017., pristupljeno 12. rujna 2022. Također je otkrivena starokršćanska crkva.ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE GRADAC: STIGLI PRVI TURISTI I TO IZ NJEMAČKE, Općina Prozor-Rama, pristupljeno 12. rujna 2022. Djeca su za Gradcom našla koplje koje je još 1997. čuvao Ivica Rajić u Uzdolu.Marko Dragić, "Od Kozigrada do Zvonigrada: hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine (II)" 2001. str. 133. Ostatci rimskoga puta još uvijek se naziru uz Makljen. Tim putem koristili su se i Osmanlije. Austro-Ugarska je izgradila novi put koji je bio u uporabi do sedamdesetih godina 20. stoljeća kada je izgrađem magistralni put.
Pruski konzul Otto Blau 1866. godine piše da je na području današnje Varvare ležao veliki rimski grad. U Varvari se kopala ruda. Godine 1905. Ahmet Manjušak kopao je temelje za štalu i naišao na kamene ostatke rimskih nadgrobnih spomenika. Iste godine Zemaljski muzej iz Sarajeva započeo je istraživanje lokaliteta te je utvrđeno da se ondje nalazila ranokršćanska bazilika iz 4. i 5. stoljeća. Crkva je imala dvije bočne prostorije i prostoriju koja je služila kao grobnica. Crkva je bila posvećena svetoj Barbari. Pod utjecajem Bizanta mjesto je umjesto Barbara prozvano Varvara. Prilikom izgradnje puta kroz Varvaru pronađeni su i ostatci vodovodnih cijevi.Marko Dragić, Legende i svjedočanstva o čudotvornoj slici Gospe Sinjske, Croatica et Slavica Iadertina 12 (1), Sveučilište u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar, 2016., str 150. Fra Jeronim Vladić u svojim "Uspomenama o Rami i ramskom franjevačkom samostanu" piše kako je 1866. neki čovjek kopajući u Rami, u selu Varvara pronašao neobično velik čovječji zub. Fra Jeronim Vladić, "Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu", Zagreb 1882., reprint izdanje, Zagreb 1991.
Srednji vijek Bizantski car i pisac Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio 949. godine spominje Ramu. Ugarsko-hrvatski regent Koloman 1102. godine titulirao se kao rex Ramae et Slavoniae et Dalmatiae. Rama je u doba hrvatskih banova i kraljeva bila županija smještena oko rijeke Rame i srednjeg toka rijeke Neretve. Sjedište joj je bila utvrda u gradu Studenac (Prozor), a na čelu župe župan ramski. Ustrojstva je bila kao i ostale hrvatske županije prema Primorju ili kao u onim sjevernijim, po bosanskoj unutrašnjosti. Prozor i danas predstavlja središte regije Rama.Ramska zajednica Zagreb Matej Škarica: O Rami i Ramskom kraju, 4. veljače 2013. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
thumb|lijevo|250px|Rama kao dio Hrvatskog kraljevstva, širenje Duklje i nastanak Vrhbosne Gubitkom hrvatski narodnih vladara i ulaskom u državnu zajednicu s Ugarskom, nestankom Duklje i jačanjem srpske (raške) države, proširila se Bosanska Banovina u kojoj se prelamaju silnice susjednih velesila. Raste i utjecaj Bizanta te kratko vrijeme car Manuel I. Komnen obnovio je vlast na cijelom Balkanu i okružju.
Zbog svojih prirodnozemljopisnih uvjeta, gdje visoke planine ograđuju ovaj kraj, Rama je ostala zatvorena, izolirana i skladna cjelina. Zemljopisni su čimbenici pridonijeli tome da je Rama sačuvala nešto od svoje posebnosti, usprkos povremenih posezanja ili jače odnosno slabije vlasti susjeda, bez obzira na posezanja i povremenu jaču ili slabiju vlast neke od susjednih većih država. Na selu Lug u Rami 1417. godine rođena je Vojača koja se udala za pretposljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaša s kojim je rodila zadnjega bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića. Kralj Tomaš je razvrgnuo brak s Vojačom i 1446. oženio kćerku hercega Stjepana Vukčića Kosače. Vojača je umrla prije nego joj je sin postao kralj.</ref>Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća, Rama – Šćit 2003.</ref> U jednoj povelji koju je 1322. godine izdao Stjepan II. Kotromanić, spominje se od Rame knez Ostoja, a iz druge povelje koja je pisana 1323. godine doznaje se da je to bio knez Ostoja Pribojević. Ime grada Prozora prvi put se spominje u darovnoj povelji Tvrtka I., koju je izdao 11. kolovoza 1366. godine u župi Rami pod Prozor-gradom, kojom daruje vojvodi Vukcu Hrvatiniću, čitavu Plivsku župu s tvrdim Sokol-gradom.Hrvatski medijski servis Na međunarodnom simpoziju u povodu 650 godina Prozora govorit će 27 znanstvenika, 10. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.) thumb|right|600px|Prikaz samostana i crkve na Šćitu kod Rame, uz prizor mučeništva franjevaca i bijega s čudotvornom slikom (Gospa Sinjska) 1639. godine na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec kolovoz, 1930. godina Grad je najvjerojatnije nastao izgradnjom utvrđenja oko kojeg se kasnije razvilo predgrađe, ustvari gradsko naselje, a koje je još prije pada Bosne pod osmanlijsku vlast postalo poznato trgovište.
Srednjovjekovne crkve Još prije pada Bosne pod osmanskom vlašću u Rami je na Šćitu postojao samostan s crkvom. Sv. Alojzije Gonzaga pišući o samostanima u Bosni, na trinaestome mjestu opisuje Ramski samostan: "Ovaj je samostan svetoga Petra kod neke prastare crkve u pustošnom mjestu", a fra Jeronim Vladić tvrdi kako je to pustošno mjesto današnji Šćit. Predaja kazuje kako je ovdje od postanka bila crkva Blažene Djevice Marije u Rami, iz čega bi se dao izvući zaključak kako je crkva imala jednoga, a samostan drugoga patrona. Jeronim Vladić smatrao je kako je i crkva bila podignuta u čast sv. Petra i u toj je crkvi bila čudotvorna slika Gospina, koja se sada nalazi u Sinju, i imala je svoj omanji oltar. Nekoć su na ovoj crkvi bila pobočna vrata koja su se zvala "Gospina vrata". fra Jeronim Vladić, "Uspomene o Rami i Ramskom franjevačkom samostanu". reprint 1990. str. 37.
Priča se da su na području Rame bile crkve u Gorici, Kućanima, Ravnici, Slatini, Lizopercima (na mjestu Crkvicama), Sovićima (na Rudinama, iznad Radoševih kuća) te na Risovcu (mjesto Crkvice). Također se priča da su na Gmićima bile dvije crkve: na njivi Pločicama (nailazi se na vapno) i na mjestu Turanj prema Lapsunju. Milenko S. Filipović zabilježio je predaju koja govori da je na Dugama bila čaršija i u njoj crkva. Milenko S. Filipović. Rama u Bosni. Beograd, 1955. str. 24.
Osmanlijsko doba Osmanlije su zauzele staru župu Ramu s gradom Prozorom u ljeto 1463. godine. U listopadu iste godine Vladislav Heregović ju je oslobodio, pa mu je ugarski kralj Matija Korvin 6. prosinca 1463. godine darovao Prozor, kao nagradu za pomoć u borbama koje je kralj tada vodio u Bosni. Od tada pa do 1469. godine nema joj spomena u izvorima. Godine 1469. Rama se javlja kao nahija u kadiluku Neretvi, a njen grad Prozor kao tvrđava s posadom.
Nakon smrti osmanskog sultana Mehmeda II. (3. svibnja 1481.), Vlatko Hercegović, drugi sin hercega Stjepana Vukčića Kosače, duboko je prodro u Bosnu. Ne dobivši pomoć Osmanlije su u lipnju osvojile Uskoplje. Prozor su, prema predaji, tako što ih je neka baba nagovorila kako će presjeći vodovod koji je vodio do utvrde Prozor. Pripovijeda se da se kraljica s djecom u naručju bacila niz liticu. Skončala je na vrelu koje se prozvalo Kraljevac. (Ne odgovara povijesnoj činjenici da se kraljica bacila niz liticu, jer je posljednja bosanska kraljica Katarina Vukčić Tomašević iz Bosne pobjegla u Rim padom bosanskoga grada Bobovca koncem svibnja 1463. godine.) Osmanlije su nastavile napredovati osvojivši Počitelj. Vlatko Hercegović je bio ranjen i uspio pobjeći u Novi (današnji Herceg Novi). U tome gradu je imao 400 ugarskih vojnika koje mu je poslao kralj Korvin.