Bosanski Petrovac (stari naziv: Pset) je mjesto i središte istoimene općine u Bosni i Hercegovini.
Zemljopis
Bosanski Petrovac se nalazi na raskrsnici puteva Bihać-Jajce-Knin, u Petrovačkom polju,u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča, na nadmorskoj visini od 500 do 600 m. Petrovačko polje čine prostorne cjeline Vrtočko-krnjeuško polje, Bjelajsko polje, Medeno polje, Petrovačko polje (gdje je smješten gradski dio općine) i Bravsko polje. Na jugoistoku graniči s općinom Petrovac. To je područje poslije Daytonskog mirovnog sporazuma u administrativnom pogledu pripalo entitetu Republika Srpska, a bilo je dio prijeratne općine Bosanski Petrovac. Bosanski Petrovac u administrativnom pogledu pripada Unsko-sanskoj županiji i entitetu Federacija BIH. Gorje je bogato šumama, što predstavlja osnovu ekonomskog razvoja općine. Samu visoravan najviše karakterizira krško tlo. Osim nekoliko neznatnih izvora po podnožju okolnih obronaka na ovoj visoravni nema niti jedne rijeke, čak niti ovećeg potoka.
Povijest
Ilirsko i rimsko doba Arheološka istraživanja velikog broja u narodu poznatih gradina na području Bosanskog Petrovca su utvrdila naseljenost u ilirsko doba (pleme Deuri), a naročito u rimsko, kada je i došlo do postupne romanizacije čitavog područja. O tome govore ostaci naselja na 34 lokaliteta (po nekim autorima 42) i ima ih skoro u svakom selu.Vejsil Ćurčić: Starine iz okoline Bosanskog Petrovca, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1902. Ta su naselja imala zadatak prvenstveno osigurati tada postojeće komunikacije. Smatra se da je u tim "gradinama" moglo živjeti i čitavih 4000 ljudi. Od Dalmacije, preko Drvara i Oštrelja, vodio je put do Kolunića i Bara i tu se dijelio u tri pravca. Jedan je išao preko Laništa za dolinu Sane, drugi preko Krnjeuše i Risovca u dolinu Une gdje je vodio i treći put preko Bjelaja.
Srednji vijek Konstantin Porfirogenet spominje ovo područje 950. godine u svom djelu "De administrando imperio" pod nazivom Pesenta. To je latinsko ime za starohrvatsku župu Pset. Iz ranosrednjovjekovnih vremena datira romanička crkva u Koluniću. Do turskih osvajanja, ovaj kraj neprekidno je bio dio hrvatskih država, Kraljevine Hrvatske i povremeno srednjovjekovne Bosne. Period srednjeg vijeka bogat je mnoštvom kako materijalnih tako i pisanih dokumenata. U jednom spisu crkvenog sabora u Splitu iz 1185. godine stoji na latinskom jeziku "Tiniensis episcopus habeat sedem suam in Tenin et habeat et has parochias: Tenin, Campun, Verchreca, Pset". Ovaj podatak govori da je parohija ili županija Pset u crkvenom pogledu pripadala Kninskoj biskupiji. Prvi poznati župan po imenu Dionizije (župan od Poljane i Pseta) se spominje 1266. Poslije se prostrana župa dijelila na dva dijela s dva grada, Veliki i Mali Pset. Ima pretpostavka da je Mali Pset bio tamo gdje je sada grad Krupa, a da je Veliki Pset tamo gdje su sada razvaline nekog grada na Grmeču. 1278. i 1280. držali su ova prostransva sinovi kneza Babonega, kasnije prozvani Babonići, i poslije knezovi Blagajski.Vjekoslav Klaić: Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 1928., str. 1-12 Po prvi put su ovi krajevi ušli u sastav srednjovjekovne bosanske države u periodu 1322. – 1332. za šta je zaslužan ban Stjepan II. Kotromanić. Već u pisanim dokumentima iz 1334. godine spominje se mjesto pod nazivom St. Petri de eodem, ali kao hrvatski posjed. Crkva sv. Petra spomenuta je te godine u popisu goričkog arhiđakona Ivana, u Sanskom distriktu Dubičkog arhiđakonata Zagrebačke biskupije. Prema nekim povjesničarima poput Bilogrivića i Draganovića ta je crkva bila u današnjem Bosanskom Petrovcu. Izgleda da ta crkva jest bila, da se po njoj prozvalo i naselje, s time da je kraj pripadao Kninskoj, a ne Zagrebačkoj biskupiji.Banjolučka biskupija Rimokatolički župni ured Sv. Josipa DRVAR (pristupljeno 10. ožujka 2020.) Tada je nastupio dugogodišnji period, sve do 1520. godine, kada je ovo područje više puta mijenjalo svoje gospodare u zavisnosti od toga tko je bio na hrvatsko-ugarskom prijestolju i u kakvom je odnosu bosanski vladar prema njemu.
O životu na područje župe Pset najviše govore srednjovjekovni ostatci crkve (Panađur) i nekropole sa stećcima u selu Kolunić i mnogobrojni izvori koji ga spominju. Pretpostavlja se da je iz 14. stoljeća premda ga neki datiraju i u 12. stoljeće.Arheološko područje sa ostacima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću, općina Bosanski Petrovac , Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, preuzeto 16. listopada 2016.
Srednjovjekovni grad Bjelaj (stari toponim Bilaj) se nalazi na rubu Bjelajskog (Bilajskog) polja. Prvi put se u dokumentima spominje 1495. godine kada se u zbivanju u Psetu uveliko uključuju i Osmanlije. Srednjovjekovna arhitektura ovog grada je i danas dosta dobro očuvana. Najstarijem jezgru grada pripada moćna okrugla kula visoka oko 16 m i gradsko dvorište s cisternom opasano snažnim bedemom. Pored kule je i glavni ulaz u grad. Osmanlije ga osvajaju između 1530. – 1537. nakon čega ga dograđuju i proširuju. .Istorijska cjelina – Stari grad Bjelaj (Bilaj) u Bjelaju, opština Bosanski Petrovac , Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, preuzeto 16. listopada 2016.
Od srednjovjekovnih naselja treba spomenuti grad Čovku koji se spominje u 15. stoljeću. Ruševine ovog grada nalaze se na prvobitnoj prethistorijskoj gradini. Historijski izvori ga spominju kao kraljevski grad u Humskoj župi. Najpoznatiji gospodari Čovke bili su plemići Orlovići, koji su ovaj grad održavali sve do njegovog pada pod osmansku vlast 1524. godine.
Osmanlijsko doba
Osmanlije ovo područje osvajaju između 1520. i 1530. godine (to je vrijeme Sulejmana Veličanstvenog). Bosanski Petrovac spada među mlađa gradska naselja u Krajini. Grad u Petrovcu sagrađen je za vrijeme sultana Ahmeda III. Iza Karlovačkog mira (1699. godine) Lika i Dalmacija, koje su do tada bile u sastavu velikog Osmanskog carstva, potpadaju pod vlast Austrije, odnosno Mletačke Republike. Uspostavljena je granica na rijeci Uni koja ostaje neizmijenjena do današnjih dana. Muslimansko stanovništvo se povlači iz tih oblasti i naseljava područja Kulen-Vakufa, Bjelaja, Bihaća, Cazina i područje sadašnjeg Bosanskog Petrovca, koje u novim političkim i vojnim zbivanjima dobiva strategisku vašnost. Počinje osiguranje putnih komunikacija. Izgrađen je čitav niz (us)putnih stanice. Jedna takva je izgrađena kod Petrovog vrela, da bi kasnije bio izgrađen fortifikacijski objekt tipa palanke, doseljeno (naseljavanja) civilno stanovništvo uz palanku i na kraju uobličeno u urbano naselje tipa kasaba (grad). U to je vrijeme nosio ime Novosel, zatim Petrovac da bi 1895. dobio današnje ime Bosanski Petrovac.Mirza Hasan Ćeman:Urbane intervencije osmanske vlasti na području zapadbe Bosne i pitanje osnivanja naselja Bosanski Petrovac,Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, izdanje 32, 2011., str. 163-215 U gradu je bila jedna tabija i jedna kula na više katova, a spadala je među najviše u području Krajine.
Austro-Ugarska Petrovački grad je dočekao u dobrom stanju okupaciju Austro-Ugarske 1878. godine. Vjerojatno je porušen 1905. godine prilikom provođenja regulacijskog plana, koji je izgradila austro-ugarska vlast. U to su vrijeme izgrađeni mnogobrojni putevi i pruge radi eksploatacije drvnog bogatstva Austro-Ugri napravili su i svu prateću infrastrukturu za život gradića čak i veliko klizalište. Od 1907. do 1911. u Bosanskom Petrovcu djelovalo je povjerenstvo HKD Napredak.
Kraljevina Jugoslavija
Petrovac je relativno mirno prošao kroz 1. svjetski rat i 1918. je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije kraljevina Jugoslavija. Srbi su privilegirani, dok su muslimani i katolici petrovačkog kraja izloženi velikosrpskoj represiji. Kraj je bio dio Vrbaske banovine. Do Drugog svjetskog rata bilo je oko dvije tisuće katolika u Krnjeuši, Vrtočama, Koluniću, Oštrelju i u samom gradu, a 2015. samo desetak.Klix.ba Muslimani i katolici uz podršku pravoslavaca zajedno čistili groblje u Bosanskom Petrovcu, 17. svibnja 2015. (pristupljeno 1. veljače 2017.) Povjerenstvo HKD Napredak koje je prestalo djelovati 1911. obnovilo je svoj rad 1924. i djelovalo do 1925. te prestalo djelovati. Nova obnova rada bila je 1932. i djelovalo je do 1937. godine.
NDH