Mirko Divković (Zagreb, 24. lipnja 1843. – Samobor, 12. siječnja 1924.) bio je hrvatski filolog, leksikograf, prevoditelj i gimnazijski profesor. Izradio je utjecajne priručnike za poučavanje hrvatskog i latinskog jezika.
Životopis i stručni rad
Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1863. godine. Divković je gotovo cijeli svoj profesorski radni vijek (od 1868. do 1908., s prekidom 1870. – 1871.) proveo na istoj gimnaziji, a 26 godina bio joj je i ravnateljem, od 1882. do 1908.
Objavio je niz školskih gramatičkih priručnika i čitanka za hrvatski jezik. Osobito su bili značajni Oblici (morfologija) i Sintaksa iz 1879. – 1880., koji su doživjeli niz kasnijih izdanja, a od 1898. objedinjeni u jednom svesku i u takvom obliku izdavani do 1917. Divković je u početku u većoj mjeri poštivao gramatičku normu zagrebačke filološke škole, ali kroz iduća izdanja postupno unosi sve više elemenata vukovske norme. Kao uzore u pisanju gramatike isticao je Đuru Daničića i Franca Miklošiča. O kvaliteti njegovih udžbenika mišljenja suvremenika bila su podijeljena – iako su ih pozitivno ocijenili vukovci Daničić i Tomo Maretić, negativno su o njima pisali Armin Pavić i osobito Adolfo Weber Tkalčević, predstavnik zagrebačke filološke škole i autor dotadašnjih školskih udžbenika, što je dovelo do polemike među autorima. Divkovićevi su udžbenici prevagnuli i ostali u upotrebi niz godina, s posljednjim izdanjem 1917. Kasnije je Divkovićevu gramatiku osporio i njen raniji zagovornik Maretić, kad je 1899. objavio vlastitu školsku gramatiku kojom je namjeravao zamijeniti Divkovićevu.
Za poučavanje latinskog priredio je dvije zbirke vježba (1876.), a potom i kratki popratni hrvatsko-latinski rječnik (1877.). Godine 1881. u suradnji s Matijom Valjavcem, Franjom Petračićem i Sebastijanom Žepićem izdaje Latinsko-hrvatski rječnik za škole. Samostalno priređuje njegovo drugo izdanje 1900., koje je pretiskivano više puta do kraja 20. stoljeća. Temelj tim dvama izdanjima su bili latinsko-njemački rječnici Friedricha A. Heinichena (prvo izdanje) i (drugo, Divkovićevo izdanje). U rječniku su mnoge latinske riječi opskrbljene osnovnim etimološkim podacima, a hrvatske akcentuirane. Rani osvrti Josipa Benakovića i Julija Golika popisivali su raznolike pojedinačne greške. Izrazito je negativna kritika bila , koji je uz niz grešaka zamjerao rječniku i opsežnost koja ga čini neprikladnim za školsku upotrebu. Kasniji su osvrti s druge strane rječnik ocjenjivali veoma pozitivno, pogotovo s obzirom na manjak novijeg rječnika koji bi adekvatno zamijenio Divkovićev. Do pojave Latinsko-hrvatskog enciklopedijskog rječnika g. 2000. (Jozo Marević i suradnici) Divkovićev je bio najopsežniji moderni latinsko-hrvatski rječnik.
Prevodio je s ruskog jezika, uglavnom Ivana Turgenjeva. Tomo Maretić u Divkovićevim prijevodima nalazi raznolike jezične greške, ali u cjelini ocijenio ga je kao jednog od "savjesnijih naših prevodioca iz Turgenjeva".
Djela
Jezikoslovlje Latinske vježbe: za I. gimnazijski razred, 1876., 51898. Latinske vježbe: za II. gimnazijski razred, 1876., 51898. (digitalizirano: library.foi.hr) Rječnik hrvatsko-latinski k Latinskim vježbama za I. gimnazijski razred, 1877. Hrvatske gramatike I. dio: Oblici. [...] za srednje i nalik im škole [...], 1879., 61897. (digitalizirano: NSK digitalna) Nauka o izreci za školu, 1880., 21881., 61895. (Rečenica (nauka o izreci) za školu), 111911 (Rečenica za školu), 131917. (digitalizirano: Internet Archive) Hrvatske gramatike II. dio: Sintaksa za školu, 1881., 41896. (Hrvatska sintaksa za školu) (digitalizirano: Google Books) Latinsko-hrvatski rječnik za škole, 1881. (suautori M. Valjavec, F. Petračić, S. Žepić), 21900., 81997. (digitalizirano: Internet Archive) Oblici staroslovjenskoga jezika za školu: po Franji Miklošiću, 1883. (digitalizirano: Internet Archive) Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika za srednje škole, 71898., 121917. (digitalizirano: Internet Archive) Popis ne obuhvaća čitanke za 1., 3. i 4. razred gimnazije koje je Divković priredio, a koje su izdavane od 1880. do 1940.
Prijevodi Izbrane ruske narodne pripovijetke, 1893. Ivan Turgenjev: Lovčeve bilježke (Izabrane pripovijesti, sv. 3), 1897. (digitalizirano: library.foi.hr, Internet Archive) I. Turgenjev: Prkonjica / Zapisi suvišna čovjeka / Tri susreta / Mumu [prev. Josip Miškatović] / U predvečerje [prev. M. Divković] (Izabrane pripovijesti, sv. 4), 1901. (digitalizirano: Internet Archive) I. Turgenjev: Oci i djeca (Izabrane pripovijesti, sv. 5), 1904. (digitalizirano: Internet Archive) Ruske narodne pripovijetke, 1905. (digitalizirano: Internet Archive) I. Turgenjev: Dim, 1913. (digitalizirano: Internet Archive) Ruske narodne pripovijesti, ilustrirao Ljubo Babić, 1923. I. Turgenjev: Čortophanov [prev. M. Divković] / Jedan boem [prev. Rastko Petrović], 1930.?
Reference
Izvori
Vanjske poveznice Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Kategorija:Hrvatski jezikoslovci Kategorija:Životopisi, Zagreb