Hercegovački sandžak bio je sandžak Osmanskoga Carstva na području Hercegovine i susjednih krajeva. Utemeljen je 1470., nakon osmanskoga zauzimanja većega dijela posjeda Stjepana Vukčića Kosače. Postojao je do 1833., kada je iz njegova prostora oblikovan Hercegovački pašaluk.
Povijest Osmanlije su 1465. zauzeli najveći dio Kosačinih posjeda, a 1466. i njegov stolni grad Blagaj. Osvojeni dijelovi Hercegovine isprva su bili priključeni Bosanskomu sandžaku. Hercegovački sandžak izdvojen je kao posebna vojno-upravna jedinica 1470. godine. Prvim poznatim sandžak-begom smatra se Hamza-beg, koji se u izvorima spominje kao hercegovački sandžak-beg sa sjedištem u Foči.
Sjedište sandžaka nalazilo se u Foči do 1572., kada je premješteno u Pljevlja. Hercegovački sandžak u početku je bio uključen u Rumelijski ejalet. Nakon osnutka Bosanskoga pašaluka 1580. postao je jedna od njegovih sastavnica. Njegovo područje obuhvaćalo je Hercegovinu te dijelove Dalmatinske zagore, Makarskoga primorja i donje Neretve. Kao pogranična osmanska jedinica sandžak je imao vojnu i upravnu ulogu u daljnjem širenju i učvršćivanju osmanske vlasti na zapadnom Balkanu.
Uprava Na čelu sandžaka nalazio se sandžak-beg, koji je upravljao vojnom i upravnom organizacijom pokrajine. Sandžak je bio podijeljen na manje sudsko-upravne jedinice, među kojima su važnu ulogu imali kadiluci. Njegov se položaj mijenjao prema općem ustroju osmanske pokrajinske vlasti u Bosni i Hercegovini. Godine 1833. područje je izdvojeno u Hercegovački pašaluk, čime je završilo prvo razdoblje postojanja Hercegovačkoga sandžaka. Nakon smrti Ali-paše Rizvanbegovića, 1851. pašaluk je ukinut, te je vraćen status sandžaka za Hercegovinu
Izvori
Kategorija:Ajaleti Osmanskog Carstva Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu