mini|desno|200px|Granica između Hercegovine i Bosne na zemljovidu izdanom 1862. godine u Parizu.Čović, Bože (prir.), Izvori velikosrpske agresije, "August Cesarec", Školska knjiga, Zagreb, 1991., , zadnje korice Hercegovina je povijesna, zemljopisna i kulturološka pokrajina na jugu Bosne i Hercegovine. Obuhvaća između 20 i 25 % površine zemlje te oko 10 % njezina stanovništva.

Hercegovina nema službenu granicu, kao ni većina povijesnih zemalja. Pojedini autori navode da Hercegovina obuhvaća određene površineVelagić, Adnan. Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine, Most - časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, rujan 2005., br. 191., str. 82-84. ili postotkeEkonomska regija Hercegovina, Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH) u saradnji s EU RED Project, Mostar, studeni 2004., str. 24-26. Po nekima, Hercegovina u političkom smislu obuhvaća prijeratna općinska područja: Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Kupres, Livno, Ljubinje, Ljubuški, Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor-Rama, Ravno, Stolac, Široki Brijeg, Tomislavgrad i Trebinje. Međutim, u zemljopisnom smislu dijelovi Foče i Kalinovika (Ulog) pripadaju Hercegovini.

Zemljopis Prijevoj Ivan sedlo (959 m) između planina Bitovnje i Bjelašnice povezuje dvije velike cjeline države: naseljeniju te šumama i obradivim zemljištem bogatiju Bosnu na sjeveru, i manju, krševitu Hercegovinu na jugu.

Izrazitu prirodnu granicu između dviju regija BiH, Bosne i Hercegovine, čini planinski niz Vran – Raduša – Vranica – Bitovnja – Bjelašnica – Treskavica – Zelengora – Maglić. Okvirno se prirodnom sjevernom granicom istočne Hercegovine može uzeti i gornja Neretva, no skroz prema sjeveroistoku Hercegovina s prostire i dalje od Neretve.

Hercegovina zahvaća oko 22 % površine BiH s udjelom u ukupnom broju stanovnika od oko 10 %.

Hercegovina se nalazi između dva područja: na sjeveru planinskog, a na jugu primorskog. Planinski bedem od 2000 m nadmorske visine zadržava strujanje mediteranskih zračnih masa i omogućuje povoljne klimatske uvjete za razvoj biljnih kultura na području Hercegovine.

Hercegovina zauzima površinu od 11419 km²<ref>Velagić, Adnan. Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine Most - časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, listopada 2005., br. 191., str. 82-84., </ref> ili oko 22,3 % ukupne površine sadašnjeg prostora države Bosne i Hercegovine. U drugim izvorima spominje se podatak od 12276 km², što čini 24 % države Bosne i Hercegovine.xxxxxx. Ekonomska regija Hercegovina, Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH) u suradnji s EU RED Project, Mostar, studenoga 2004., str. 24-26 S istoka graniči s Crnom Gorom, s Bosnom sa sjevera (granica na Makljenu - sve što je sjevernije od Makljena smatra se Bosnom, a južnije od njega Hercegovinom), sa Završjem (Livno, Tomislavgrad, Kupres) sa sjeverozapada, a sa zapada, juga i jugoistoka s južnom Hrvatskom i jednim dijelom vodenom površinom Jadranskog mora. Glavno kulturno i upravno središte je grad Mostar.

250px|thumb|Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu Zemljopisno, Hercegovina je najviše individualizirano područje BiH. Južno od najvišeg dijela savsko-jadranske razvodnice (Bjelašnica, Treskavica, Lelija, Maglić), hercegovački se krški prostor spušta prema moru dvama većim pregibima: Rudine (do 700m) i Humine (do 300m) i mnogim manjim, u dinarskom smjeru izduženim poljima i depresijama. Čitav je prostor povezan dolinom Neretve, kojoj je gornji dio usječen u najviši planinski rub. Suha oblast nižih Humina ističe se osobinama mediteranske klime, dok viši pojas Rudina ima hladne zime i svježa ljeta.

Nekada je Hercegovina bilo puno veće područje. Imotski i cijelo Imotsko polje pripadalo je Hercegovini sve do 1717., kada ga Mlečani osvajaju. Današnja granica zapadne Hercegovine prema Imotskoj krajini utvrđena je Požarevačkim mirom 1718. Dio istočne Hercegovine (Nikšić) pripao je Crnoj Gori 1878. Berlinskim kongresom . Krajevi istočne Hercegovine: Nikšić, Žabljak, Pljevlja i dr. koji danas pripadaju Crnoj Gori, nazivaju se Starom Hercegovinom. Danas se odvijaju sudski postupci o povratku barem malog dijela nekadašnje Hercegovine Bosni i Hercegovini od Crne Gore.

Hercegovina je istovremeno i planinska i nizinska i primorska i kontinentalna. Slikovite planine, Neretva kao „žila kucavica”, primorski pojas i izlaz na Jadransko more kod Neuma daju joj raznolik krajolik. Na relativno malom prostoru susreće se raznolikost reljefnih i geoloških oblika, krajolika i vegetacije, raznovrsna flora i fauna, te jedinstveni povijesni i kulturni spomenici: dva parka prirode, Hutovo blato i Blidinje, Neum, kao primorsko odredište, te Mostar, koji je političko, gospodarsko, financijsko i kulturno središte.

Gradovi Niska Hercegovina (5946 km2) dio je sredozemnoga prostora. Sastoji se od vapnenačkih zaravni, polja u kršu (Duvanjsko, Posuško, Popovo, dio Imotsko-bekijskoga polja i dr.) te nizina uz rijeku Neretvu i njezine pritoke. Izlazi na jadransku obalu kod zaljeva Neum–Klek. Razvijeno je vinogradarstvo i voćarstvo (trešnje, breskve, smokve, bademi), uzgoj povrća i duhana. Visoka Hercegovina (4245 km2) dio je regije visokoga krša. Obuhvaća gornje i srednje porječje Neretve, planine Čvrsnicu, Prenj, Leliju, Zelengoru i dr., te Nevesinjsko (188 km2) i Gatačko (57 km2) polje. Razvijeno je stočarstvo (ovce, goveda). U Hercegovini se nalaze ležišta lignita. Osim Neretve, važnija rijeka je Trebišnjica (ponornica). Submediteranska klima; krške planine imaju planinsku klimu. Mostar (najveći grad), Trebinje, Ljubuški, Čapljina, Posušje.Hercegovina proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija

Planine PlaninaNadm. visinaNalazi se na teritoriju općineVolujak2336 mGackoČvrsnica2228 mPosušje, JablanicaPrenj2103 mMostar, Jablanica i KonjicVran2074 mTomislavgrad i JablanicaVelež1968 mMostar, NevesinjeVisočica1967 mKonjicRaduša1956 mProzor-RamaCrvanj1921 mNevesinje, KalinovikOrjen1894 mTrebinjeBjelašnica1867 mGacko, NevesinjeLovnica1856 mKonjicLjubuša1797 mTomislavgrad, Prozor-Rama, KupresČabulja1786 mMostarBaba-Planina1735 mBileća, GackoRujište1703 mMostarBitovnja1700 mKonjic, KreševoŽivanj1696 mGackoKapić1644 mGackoMjedena Glava1602 mGackoJavor1553 mGacko, NevesinjeIvan planina1534 mHadžići, Konjic, KreševoBaćina1530 mProzor-RamaŠtitar1469 m PosušjeZavelim1364 mPosušjeLeotar1244 mTrebinje U vidu visokog bedema na granici prema Bosni i Crnoj Gori izdižu se najviše planine Dinarskog gorja u BiH (Treskavica, Lelija, Bjelašnica, Zelengora, Maglić i dr.). U slivnom području srednje Neretve nalaze se najviše hercegovačke planine: Čvrsnica, Prenj, Čabulja i Velež.

Rijeke

Bregava Krupa Lištica Neretva Radobolja Rama Šujica Trebišnjica Trebižat Ugrovača

Jezera thumb|300px|Blidinje jezero na granici općina Tomislavgrad i Posušje JezeroNalazi se na teritoriju općinekm²Nadm. visinaDubinaBlidinje jezeroPosušje, Tomislavgrad3,211804,5Boračko jezeroKonjic0,2640217,1Buško jezeroTomislavgrad, Livno55,871617Jablaničko jezeroJablanica, Konjic, Prozor-Rama13,327070Ramsko jezeroProzor-Rama15,555090

Vegetacija thumb|left|Hercegovački krajolik i cesta u općini Ljubuški Budući da se područje Hercegovine prostire od mora do visokih planina, shodno promjeni nadmorske visine smjenjuju se različiti pojasevi šume. Neki hercegovački pejzaži izgledaju kao pustinja krša tijekom zime ili ljetne suše kad se prirodna vegetacija potpuno umiri.

Od ukupne površine Hercegovine na poljoprivredne površine (pašnjake i obradivo zemljište) otpada 56,8 %, dok šume zauzimaju 42,4 %. Ostalo zemljište zauzima 0,8 % površine.

U južnoj Hercegovini pretežito je zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža održava tijekom cijele godine. Njezino zeleno lišće pravi je ukras vapnenačkih brda i obale mora. U neposrednoj blizini Međugorja nalaze se prostrane i bujne hrastove šume, a mjestimično ukrašavaju pejzaže i ostalog dijela Hercegovine.

Hercegovina ima i neke endemične biljne vrste. Od značajnih sredozemnih vrsta izdvaja se šipak. Srednjoeuropskom flornom elementu pripada tilovina, bukva, hrast i bršljan. Euroazijski florni element je obični bor. Cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače svojstveni su za hercegovačka brda. Kad procvjetaju ove biljke, siva vapnenačka brda mijenjaju svoju boju. U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Pčele lete iznad svakog cvijeta od kojeg se dobiva hercegovački ljekoviti med.

Osim autohtone prirode i vegetacije, postoje i biljne kulture koje je čovjek donio svojom rukom i uz pomoć plodne podloge i podneblja stvorio je od njih pravu rijetkost. Poznati hercegovački duhan (Nacotinum tabacum) po svojoj kvaliteti ubraja se među najbolje duhane u svijetu. Danas je, ipak, njegova proizvodnja gotovo prestala. U najnižim dijelovima Hercegovine (Čapljina, Neum, Ljubuški, Mostar itd.) prevladava zimzelena vegetacija hrasta crnike i alepskog bora. Penjajući se u Široki Brijeg i Grude sve je više hrasta medunca kojeg je južnije bilo samo na hladnijim ekspozicijama, usprkos tome i ovdje žive zimzeleni elementi kao npr. hrast crnika. Shodno upadljivoj promjeni klime u Posušju i Jablanici više nema zimzelenih mediteranskih biljaka ali se ipak zadržavaju kserotermni elementi. Zastupljena je zajednica šuma hrasta medunca i crnog graba (epimediteran), tu se počinju pojavljivati crni i bijeli bor. Zime više nisu blage. Na još višim planinskim djelovima zastupljene su bukove, bukovo-jelove i šume endemskog bora munike. Na najvišim dijelovima Čabulje te po Čvrsnici itd. na granici šumske vegetacije zastupljen je bor krivulj

Poljoprivredne kulture Čuvena su hercegovačke vinske sorte žilavka i blatina. Ove loze uspijevaju samo u Hercegovini na njenoj podlozi i ugodnoj mediteranskoj klimi. Zahvaljujući klimatskim uvjetima i svom položaju, Hercegovina je poznata po prvim trešnjama koje sazrijevaju mnogo ranije od ostalih krajeva. Osim toga, hercegovačka polja su pretvorena u plantaže voća na kojima rastu tisuće stabala trešanja, višanja, šljiva, krušaka, marelica, breskvi, jabuka, itd. Uz to Hercegovina je postala jedna od najvećih baza povrća u Bosni i Hercegovini. To su nepregledne plantaže koje zalijevaju oblaci umjetnih kiša.

Klimatski uvjeti 300px|thumb|Hajdučka vrata na Čvrsnici (Jablanica) Na klimu Hercegovine utječe blizina Jadranskog mora, reljef, blizina visokih planina i nadmorska visina.

Područja do 200m.n.v. (Ljubuški, Mostar, Neum, Čapljina itd., izuzev dijelova jablaničkog kraja) uglavnom imaju mediteransku klimu što podrazumijeva kratke, blage i pretežno kišne zime, Grude, Široki Brijeg i Donja Drežnica te ostali dijelovi do 500m(izuzev jablaničkog, konjičkog i ramskog kraja) imaju submediteransku klimu, s vrućim ljetima i hladnim, vjetrovitim zimama, snijeg nije stran pojam ali se uglavnom ne zadržava dugo. Posušje, Gornja Drežnica i ostala područja iznad 500m na kojima se sudara oštra planinska i blaga mediteranska klima imaju uglavnom miješane klime odnosno submediteranski tip klime blizak umjerenoj planinskoj klimi definiranoj po FHMZ-u, tako da ta područja imaju oštre zime s ponekad obilnim snijegovima koji se mogu duže zadržati, te topla ljeta s temperaturama preko 35 stupnjeva. Jablanički i konjički prostor imaju oštre kontinentalne zime, te vruća ljeta. Dok već prve uzvisine iznad Posušja kao što je recimo Radovanj ili iznad Drežnice Draga, imaju već skoro čiste planinske klime, kao i sva ostala sjevernija područja. Planinski prostori iznad 900m (kao npr. Bogodolska Ladina, Radovanj itd. imaju obilježja umjerene planinske klime. thumb|left|300px|Trebinje

Jadransko more tijekom zime zrači toplinu nagomilanu u ljetnom razdoblju, te zimi ublažuje temperaturu zraka. Visoke temperature dostižu maksimum u srpnju i kolovozu.

Maksimum oborina u Hercegovini izlučuje se u jesen, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u studenom i prosincu.