Veduta (tal. vidik, pogled) je vrsta pejzaža koji detaljno prikazuje dio grada ili arhitektonske objekte u krajoliku oživljene sitnim ljudskim likovima i skupinama. Vedute često vjerno i topografski točno prikazuju dio grada (ulica, trg, spomenik) ili krajolik s arhitektonskim objektima (dvorac u parku, vila, naselje).veduta, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 12. srpnja 2026. Vedute mogu biti i u obliku panorame, tj. širokog, sveobuhvatnog pogleda koji se pruža na okolicu, obično s neke povišene točke.panorama, Proleksis enciklopedija online, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 12. srpnja 2026.
Osnovni element vedute je perspektiva, kojom se ostvaruje privid prostornosti. Razvila se u 17. stoljeću u Nizozemskoj, a osobito je bila popularna u Veneciji u 18. stoljeću. Slikari koji se specijaliziraju za ovu vrstu pejzaža se zovu vedutisti.
Najpoznatiji slikar veduta su: Paul Bril, Johannes Vermeer, Bernardo Bellotto poznat kao Canaletto, Francesco Guardi, Giovanni Paolo Pannini, Giovanni Battista Piranesi, Camille Pissarro, Domenico Quaglio, Caspar van Wittel. Najpoznatiji od njih, Canaletto, je osim rodne Venecije slikao motive Beča, Dresdena, Varšave, Londona i dr. Sljedbenici Canaletta i njegove škole u cijeloj su Europi izradili veliki broj slika koje su danas važna dokumentacija o gradovima u to doba.
Capriccio je vrsta vedute gdje su prikazani krajolici koji su ili potpuno imaginarni ili sastavljeni od stvarnih elemenata, ali preuzetih s različitih mjesta, što rezultira mnogo slikovitijim i kazališnim rezultatom.Capriccio, Istituto dell'Enciclopedia Italiana (Treccani.it), Roma Pristupljeno 12. srpnja 2026.
Primjeri u umjetnosti
Literatura
Simone Ferrari, Vedutismo, Skira, Ginevra-Milano, 2008.
Izvori
Kategorija:likovni motivi Kategorija:Žanrovi likovne umjetnosti Kategorija:Okolišna umjetnost Kategorija:Krajolik