mini|desno|Jovan Rašković Jovan Rašković (Knin, 5. srpnja 1929. – Beograd, 29. srpnja 1992.) bio je psihijatar, sveučilišni profesor i srpski političar iz Hrvatske, akademik SANU. Poznat je kao osnivač Srpske demokratske stranke i po svojoj ulozi u pobuni Srba u Hrvatskoj početkom 1990-ih.
Akademska karijera U Zagrebu je studirao elektrotehniku i medicinu, doktorirao neuropsihijatriju, bio profesor na sveučilištima u Zagrebu i Ljubljani, član Medicinske akademije Hrvatske te Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).
Političko djelovanje
Osnovao je Srpsku demokratsku stranku koja je od 1990. do 1992. djelovala na području Hrvatske, okupljajući njezino srpsko stanovništvo. Jednim je od zagovornika i ideologa srpske pobune u Hrvatskoj. Iako je priznavao suverenitet hrvatskoga naroda i Hrvatske, tražio je priznanje suvereniteta srpskoga naroda u Hrvatskoj. Bio je potpredsjednik Hrvatskoga sabora, a ponudu da bude potpredsjednik vlade odbio je jer se time ne bi mogla „nadoknaditi ravnopravnost srpskoga naroda”.
Na početku zaoštrene krize u SFR Jugoslaviji 1989. i 1990. godine slovi kao duhovni vođa krajinskih Srba. Tada je putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, okupljao Srbe i psihološki ih pripremao na rat. Zastupao je teze da su Srbi stvoreni „da budu vladari”, Hrvati „vezani za kastraciju”, a Muslimani „fiksirani na analnu fazu”.M. Cherif Bassiouni; Peter M. Manikas. 28. prosinca 1994. »Annex IV: The policy of ethnic cleansing« u Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992) ISBN 9781780685038 Često je ponavljao i evocirao ustaške zločine i kako stvarne, tako i nestvarne pokolje, koji ih tobože čekaju i u novoj državi, u svrhu psihološke priprave i opravdanja za buduće zločine. Tada su pripremani budući ratni zločini, etničko čišćenje, preseljenja stanovništva, pljačke i sl., a u konačnici i rat.
Uvidjevši da u Bosni i Hercegovini ne postoji stranka slična njegovoj, nagovorio je svoga kolegu psihijatra Radovana Karadžića na bavljenje politikom. Kad su ga u svibnju 1990. upitali tko mu je najveći uzor ili mentor, Karadžić je istaknuo upravo Raškovića.
S vremenom Rašković gubi podršku u svojoj stranci, a preuzimaju je radikali s potporom iz Beograda. Politiku je napustio nakon incidenta na Plitvicama na Uskrs 1991. i otišao živjeti u Beograd. Nedugo prije smrti izjavio je da se smatra odgovornim za potpirivanje srpskog nacionalizma i emocionalne vatre u srpskom narodu, ne samo u Hrvatskoj.
Djela Autor je sljedećih knjiga: Narcizam (1988) Zločin i krivnja (1990) Luda zemlja (1990) Depersonalizacija (1991)
Izvori
Kategorija:Životopisi, Knin Kategorija:Hrvatski političari od 1989. Kategorija:Srbi u Hrvatskoj Kategorija:Republika Srpska Krajina Kategorija:Srpski nacionalisti Kategorija:SDS Kategorija:Psihijatri Kategorija:Akademici SANU