Postojnska jama je 24.120 m dug špiljski sustav od nekoliko jama u blizini Postojne, te drugi po duljini takav sustav u Sloveniji, poslije 43.009 m dugog sustava Migovec (Nacionalni park Triglav).
Odlike mini|200px|lijevo|Čovječja ribica, stanovnik i simbol Postojnske jame. Ovom sustavu pored Postojnske jame pripadaju Otoška jama, Magdalena jama, Črna jama, Pivka jama, te nekoliko manjih. Stvorena je erozijom rijeke Pivke, čije su vodene mase tijekom dva milijuna godina krojile njenu unutrašnjost. Puvka ponire ispod brda Soviča (Postojna), u podzemlju sutječe s Rakom u Planinskoj jami (duljina jame 6656 m) i teče dalje kao Unica. Sastoji se od kompleksa tunela, galerija i dvorana. Stalna temperatura u unutrašnjosti jame je do prije nekoliko godina iznosila 8 °C, dok se u zadnje vrijeme kreće između 8 i 10 stupnjeva. Najveća je dubina jame 115 m.
U bogatoj podzemnoj fauni (36 vrsta kopnenih i 48 vodenih životinja) ističu se čovječja ribica (Proteus anguinus; otkrivena 1797.) i kukac Leptodirus hohenwarti (1831.).Postojnska jama, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 28. kolovoza 2026.
Povijest
200px|mini|lijevo|Tito i Sukarno u obilasku Postojnske jame 1960. Špilju je u 17. stoljeću prvi opisano pionir proučavanja krških pojava, Johann Weikhard von Valvasor, iako grafiti unutar špilje (datirani u 1213. godinu) upućuju na mnogo dulju povijest korištenja.Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., eds. (1980). Natural Wonders of the World. United States of America: Reader's Digest Association, Inc. pp. 304–305. ISBN 0-89577-087-3.Johann Weichard Valvasor, Die Ehre dess Hertzogthums Crain: das ist, Wahre, gründliche, und recht eigendliche Belegen- und Beschaffenheit dieses Römisch-Keyserlichen herrlichen Erblandes, Laybach 1689; pretisak Ljubljana 1984 Godine 1818., dok se špilja pripremala za posjet Franje I., prvog cara Austrijskog Carstva, novo područje špilje slučajno je otkrio Luka Čeč, mjesni stanovnik zadužen za paljenje svjetiljki u špilji. Tijekom 1850-ih, austrijsko-češki geograf Adolf Schmidl objavio je prvi sveobuhvatni znanstveni pregled Postonjske jame i Pivskog bazena, koji je postao standardna referentna točka u proučavanju speleologije.
Za turistički posjet otvorena od 1819. godine. Više od 500.000 turista godišnje, željeznicom (duljine 3,5 km) i pješice obilaze špilju u ukupnoj duljini oko 5,3 km. Na ulazu je biospeleološka stanica, Vivarij Proteus.
Poveznice Škocjanske jame
Izvori
Kategorija:Špilje u Sloveniji Kategorija:Postojna Kategorija:Krške špilje