Henri-Émile-Benoît Matisse (Le Cateau-Cambrésis, 31. prosinca 1869. – Nice, 3. studenog 1954.), francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater. Jedan od začetnika i glavnih predstavnika moderne umjetnosti, koji je prekretnički pridonio cjelokupnom razvoju likovnih umjetnosti prve polovice 20. st.Matisse, Henri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 23. srpnja 2026.
Napustio je pravnu karijeru i s 22 godine otišao u Pariz učiti slikarstvo u ateljeu Gustava Moreaua u čijoj se radionici okupila gotovo većina tadašnjih mladih slikara koji su poslije činili pokret fovizma. Uz Matissea, bili su tu i André Derain, Maurice de Vlaminck, Georges Braque, Raoul Dufy i mnogi drugi. Taj naraštaj slijedio je prije svega svoj instinkt.
Od impresionističkog luminizma putovalo se u područje čistog kolorita. Nastup mladih slikara izazvao je negodovanje i šire publike i kritičara. Dočekivali su ih s porugom kao što su bili dočekivani svi novatori francuske umjetnosti. Fovizam je kao pokret trajao samo nekoliko godina. Nakon toga članovi skupine počeli su slijediti i druge pravce. Najznačajnija Matisseova slika toga razdoblja je kompozicija Ples. Već u tom djelu dolaze do izražaja bitna svojstva Matisseova opusa, plošni tretman, zatvorene obojene površine bez tonskih prijelaza te izrazit smisao za pokret i krivulju što se postupno preobražava u arabesku. U intimnom interijeru likovi su prikazani s vazama i cvjetnim aranžmanima te bogatom šarenom tapetom koja ih uokviruje. Potaknuti su putovanjima u Maroko kao i egzotičnim krajolicima iz Tangera. Svjetski ugled Matisse stječe u Njemačkoj i Americi, a osobito u Rusiji. U kasnijim djelima sve se više usredotočuje na mrtve prirode te aranžirano cvijeće i voće. Majstora boje povremeno su privlačili radovi u plastici, litografije i keramika.
Matisse je nastavio tradiciju velikog francuskog slikarstva u novoj, suvremenijoj varijanti. I francuska slikarska mladež i stranci koji su hrlili u Pariz, u tu slikarsku Meku, bili su oduševljeni njegovim mislima. Utjecaj Matisseova slikarstva na Europu i svjetsko slikarstvo bio je već tih godina golem, a tako je ostalo i do danas.
Život i djelo Rani život Matisse je rođen u gradiću Le Cateau-Cambrésis, departman Nord, Francuska, kao najstariji sin uspješnog trgovca žitom.Spurling, Hilary (2001). The Unknown Matisse: A Life of Henri Matisse: The Early Years, 1869–1908. University of California Press, 2001. . pp. 4–6 Odrastao je u gradiću Bohain-en-Vermandois, Pikardija. Godine 1887. zaputio se u Pariz na studij prava, a nakon što je završio studij radio je kao sudski administrator u gradiću Le Cateau-Cambrésis. Počeo je slikati 1889. nakon što mu je majka kupila pribor za slikanje, dok se oporavljao od upale crvuljka. Kasnije je opisivao da je tada otkrio „vrstu raja”Leymarie, Jean; Read, Herbert; Lieberman, William S. (1966), Henri Matisse, UCLA Art Council, p.9. i odlučio je postatio umjetnik, na duboko razočaranje oca.Bärbel Küster, Arbeiten und auf niemanden hören, Süddeutsche Zeitung, 6. srpnja 2007. mini|lijevo|200px|Čitačica (La Liseuse), 1895., ulje na dasci, 61,5 x 48 cm, Musée Matisse, Le Cateau-Cambrésis Godine 1891., vratio se u Pariz na studij umjetnosti na školu Académie Julian i postao učenik William-Adolphea Bouguereaua i Gustavea Moreaua. U početku je slikao mrtvu prirodu i pejzaže na tradicionalni način, u čemu je dostigao određenu vještinu. Na Matissea su utjecali radovi ranih majstora (Jean-Baptiste-Siméon Chardin, Nicolas Poussin i Antoine Watteau), kao i suvremeni umjetnici poput Édouarda Maneta i japanske umjetnosti. Najviše se divio Chardinu; kao učenik naslikao je kopije četiri njegove slike iz Louvrea.Spurling, Hilary. The Unknown Matisse: A Life of Henri Matisse, the Early Years, 1869–1908. str. 86. Pristupljeno 15. srpnja 2007. Godine 1896. i 1897., Matisse je posjetio australskog slikara Johna Petera Russella na otoku Belle Île ispred obale Bretanje. Russell ga je upoznao s impresionizmom i radovima van Gogha koji je bio Russellov prijatelj i do tada potpuno nepoznat. Matisseov stil se u potpunosti izmijenio, i kasnije je govorio da je Russell bio njegov učitelj i da mu je Russell objasio teoriju boja.
Godine 1896. Matisse je izložio pet slika u salonu „Société Nationale des Beaux-Arts”, od kojih je dvije kupila država.Henri and Pierre Matisse , Cosmopolis, br. 2., siječanj 1999. S modelom Caroline Joblau, imao je kćerku, Marguerite, rođenu 1894. Godine 1898. oženio je Amélie Noellie Parayre; zajedno su odgojili Marguerite, te imali dva sina Jeana (rođenog 1899.) i Pierrea (rođenog 1900.). Marguerite i Amélie često su Matisseu služili kao modeli.Marguerite Matisse pristupljeno 13. prosinca, 2010.
Godine 1898. na savjet Pissarroa, otišao je u London pručavati slike J. M. W. Turnera, a nakon toga na put na Korizku.Oxford Art Online, "Henri Matisse" Nakon povratka u Pariz u veljači 1899., radio je uz Albertom Marquetom i upoznao Andréa Deraina, Jeana Puya, i Jules Flandrin. nna strani 23. Google Book poveznice
Matisse se uronio u djela drugih autora i zadužio se kupujući slike umjetnika koje je cijenio. Djela koje je kupio i izložio u vlastitom domu su bila poprsja od gipsa koje je izradio Rodin, slike Gauguina, crteži drawing by van Gogh, i Cézanneove Tri kupačice. U Cézanneovu osjećaju za strukturu i boju, Matisse je našao svoju glavnu inspiraciju.Leymarie, Jean; Read, Herbert; Lieberman, William S. (1966), Henri Matisse, UCLA Art Council, p.10. mini|Luksuz, mir i putenost (Luxe, Calme et Volupté), 1904., ulje na platnu, 98 x 118,5 cm, Musée d'Orsay, Pariz. Ova slika je prvi put izložena na Salonu neovisnih 1905. godine. Mnoge njegove slike nastale od 1898. do 1901. koriste tehnike divizionizma koje je prihvatio nakon što je pročitao esej Paula Signaca „Od Delacroixa do impresionizma” (D'Eugene Delacroix au Néo-impressionisme). Njegove slike od 1902. do 1903. u vrijeme njegovih materijalnih problema, su tmurne i otkrivaju preokupaciju formom. Okušao se i u skulpturi, kopirajući djela Antoine-Louis Baryea 1899. godine.Leymarie, Jean; Read, Herbert; Lieberman, William S. (1966), Henri Matisse, UCLA Art Council, pp.19–20.
Od početaka je bio zaokupljen modernističkim kiparskim problemima forme, u dijalogu i s kanonskim (Antoine Louis Barye, Michelangelo), i sa suvremenim djelima, većinom onih Augustea Rodina, oblikujući impresionističke (Poprsje žene, 1900.) ili ekspresionističke studije (Rob, 1903.).
Fovizam
Fovizam kao stil započeo je oko 1900., te se nastavio nakon 1910. iako je pokret trajao svega nekoliko godina, 1904. – 1908., i imao tri izložbe.John Elderfield, The "Wild Beasts" Fauvism and Its Affinities, 1976, Museum of Modern Art, p.13, Freeman, Judi, et al., The Fauve Landscape, 1990, Abbeville Press, p. 13, . Vodeći umjetnici bili su Matisse i André Derain. Matisseova prva samostalna izložba održana je 1904., u galeriji Ambroisea Vollarda, te nije doživjela neki uspjeh. Njegova naklonost za svjetle i izražene boje postala je naglašena nakon što je ljeto 1904. proveo slikajući u St. Tropezu s neoimpresionistima Signacom i Henrijem Edmondom Crosssom. Te godine naslikao je i najvažnije svoje djelo neoimpresionističkog stila Luxe, Calme et Volupté. Godine 1905. ponovno je putovao na jug raditi s A. Derainom u Collioureu. Njegove slike toga razdoblja karakteriziraju plosnati oblici i kontrolirane linije, te upotreba peontilizma na manje strogi način nego u ranijim djelima.
Godine 1905. Matisse i grupa umjetnika pod nazivom Fauves izlagali su zajedno u salonu Salon d'Automne („Jesenji salon”). Slike su izražavale emocije često s disonantnim bojama bez obzira na prirodne boje subjekata. Matisse ja na izložbi pokazao slike Otvoreni prozor i Žena sa šeširom. Kritičar Louis Vauxcelles opisao je djela s izrazom „Donatello parmi les fauves!” („Donatello među divljim zvjerima”), što se odnosila na skulpturu koja se nalazila među slikama. Njegovi komentari tiskani su 17. listopada 1905. u novinama Gil Blas i zadobili popularnost. Izložba je dobila oštre kritika, ali i neke pohvale. Kada su pohvaljenu sliku Dama sa šeširom, kupili Gertrude i Leo Stein, Matisseov umjetnički moral se značajno oporavio. mini|Radost života, 1904., ulje na platnu, 176,5 cm × 240,7 cm cm, Barnes Foundation, Philadelphia. Ova fovistička slika je prvi put izložena na Salonu neovisnih 1906., gdje su njezine boje i prostorna izobličenja izazvali javni izraz protesta i ogorčenja. Matisse je prepoznat kao vođa fovista zajedno s Andréom Derainom, te su obojica postali prijateljski suparnici, te imali svaki svoje sljedbenike. Ostali članovi su bili: Georges Braque, Raoul Dufy i Maurice de Vlaminck. Simbolist Gustave Moreau (1826. – 1898.) bio je duhovni učitelj pokreta, te je kao profesor na École des Beaux-Arts u Parizu, poticao studente da misle izvan linija formalnosti i da slijede vlastite vizije.
Godine 1907. Apollinaire je komentirajući Matissea u članku objavljenom u La Falange, rekao kako „ne prisutvujemo ekstravagantnom ili ekstremnom pothvatu; Matisseova umjernost je eminentno razumna”. Ali Matisseov rad je u to vrijeme i doživio žestoke kritike, te mu je teško bilo skrbiti za obitelj. Njegova kontraverzna slika iz 1907. Nu bleu kritički je spaljena s mržnjom na izložbi Armory Show u Chicagu 1913. godine.
Pad pokreta fovista nakon 1906. nije utjecao na Matisseov uspon. Neka do njegovih najboljih djela nastala su od 1906. do 1917., kada je bio aktivni dio velike skupine umjetnika u pariškoj četvrti Montparnasse, iako se sa svojim konzervativnim nastupom i strogim buržoazijskim radnim navikama nije uklapao. Nastavio je upijati nove utjecaje; putovao je u Alžir 1906. gdje je učio afričku umjetnosti. Nakon što je posjetio izložbu islamske umjetnosti u Münchenu 1910. proveo je dva mjeseca u Španjolskoj proučavajući maursku umjetnost.
Posjetio je Maroko 1912. i 1913., i dok je slikao u Tangeru uveo je nekoliko novih tehnika u svoja djela, kao što je npr. korištenje crne kao boje. Učinak na njegovu umjetnost bio je nova odvažnost u upotrebi intenzivnih nepromijenjenih boja, kao npr. na slici Crveni atelje (1911.).
Matisse je imao dugogodišnju uspješnu suradnju s ruskim skupljačem umjetnina Sergejem Ščukinom. Jedno od svojih važnijih djela Ples naslikao je kao dio dvodijelne narudžbe za Ščukina.
U ateljeu je uz umjetničke radove suvremenika sakupljao i djela različitih kiparskih tradicija, poput onih grčko-rimskoga klasicizma ili afričke skulpture, u kojima je pronalazio izvorne načine neposrednih prenošenja ljudske anatomije. Nadahnjujući se njihovim estetikama, ne sintetizirajući, nego većinom spajajući njihove oblike i anatomska iskrivljenja u hibridne spojeve (La Vie, 1906.; Ležeći akt I / Aurora, 1907.; Dvije crnkinje, 1908.), stvarao je niz inačica maloga formata stojećih i ležećih figura u složenim pozama (Dekorativna figura, 1903.; Ležeći akt I, 1907., MoMA), često kontrapostima, koje je tijekom vremena rješavao sve jednostavnijim i geometriziranijim oblicima. U djelu Serpentina (1909., MoMA), nalik na likove na istodobnoj slici Ples, zaoštrio je proces stanjivanja oblika i iskrivljenja do krajnjih granica, kako bi istaknuo gipku opuštenost poze, ali istodobno radikalizirao modernistički, skokovit pogled s jednog oblika na drugi.
Gertrude Stein, Académie Matisse i sestre Cone
mini|lijevo|200px|Autoportret u prugastoj majici, 1906., Statens Museum for Kunst, Copenhagen. Otprilike u travjnu 1906. upoznao je Pabla Picassa koji je bio dvanaest godina mlađi od Matissea.The Unknown Matisse, str. 352.–553., ABC Radio National, 8. lipnja 2005. Postali su doživotni prijatelji kao i suparnici te su čestu uspoređivani; ključna razlika među njima je bila da je Matisse crtao i slikao iz prirode, dok je Picasso naginjao više mašti. Oboje su najčešće slikali žene i mrtvu prirodu, dok Matisse svoje figure stavlja u potpuno realizirane interijere.