Srebrenica je grad i općina u Republici Srpskoj, BiH. Kroz Srebrenicu teku rječice Čičevac i Križevica.
Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Srebrenica imala je 36.666 stanovnika, raspoređenih u 81 naselju.
Stanovništvo općine Srebrenica godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 27.572 (75,19%) 24.930 (68,69%)20.968 (62,85%)Srbi 8.315 (22,67%) 10.294 (28,36%)11.918 (35,72%)Hrvati38 (0,10%)80 (0,22%)109 (0,32%)Jugoslaveni380 (1,03%)602 (1,65%)121 (0,36%)ostali i nepoznato361 (0,98%)386 (1,06%)241 (0,72%)ukupno36.66636.29233.357
Srebrenica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Srebrenica godina popisa 1991. 1981. 1971. Muslimani 3.673 (63,92%)2.473 (54,80%)1.858 (60,16%) Srbi 1.632 (28,40%)1.406 (31,16%)921 (29,82%) Hrvati34 (0,59%)56 (1,24%)78 (2,52%)Jugoslaveni328 (5,70%)496 (10,99%)89 (2,88%)ostali i nepoznato79 (1,37%)81 (1,79%)142 (4,59%)ukupno5.7464.5123.088
Naseljena mjesta Babuljice, Bajramovići, Beširevići, Blažijevići, Bostahovine, Božići, Brakovci, Brezovice, Brežani, Bučinovići, Bučje, Bujakovići, Crvica, Čičevci, Dimnići, Dobrak, Donji Potočari, Fojhar, Gaj, Gladovići, Gođevići, Gornji Potočari, Gostilj, Kalimanići, Karačići, Klotjevac, Kostolomci, Krnjići, Krušev Do, Kutuzero, Liješće, Likari, Lipovac, Luka, Ljeskovik, Mala Daljegošta, Međe, Miholjevine, Milačevići, Moćevići, Nogačevići, Obadi, Opetci, Orahovica, Osatica, Osmače, Osredak, Pale, Palež, Peći, Pećišta, Petriča, Podgaj, Podosoje, Podravno, Postolje, Poznanovići, Pribidoli, Pribojevići, Prohići, Pusmulići, Radoševići, Radovčići, Rađenovići, Ratkovići, Sase, Skelani, Skenderovići, Slatina, Srebrenica, Staroglavice, Sućeska, Sulice, Šubin, Tokoljak, Toplica, Urisići, Velika Daljegošta, Viogor, Žabokvica i Žedanjsko. Povijest
Srebrenica je grad u Bosni i Hercegovini, koji je tokom svoje povijesti promijenio nekoliko imena, kao što su Domavia, Argentarija, Argentum, Bosnia Argentaria itd. Promatrano s vojnog aspekta, njena važnost bila je neprocjenjiva, zbog povoljnog zemljopisnog položaja.
Na području Srebrenice postojali su tragovi života još od najranijih vremena, što je bilo uvjetovano povoljnim zemljopisnim položajem i bogatstvom srebrenom rudom. Grad se nalazio na razmeđi civilizacija, dviju kršćanskih konfesija, a od 15. stoljeća ovdje je islam koji ih je postupno potisnuo.Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Andrija Zirdum: Srebrenica povijest (pristupljeno 7. lipnja 2016.)
Stari Rim Srebreničke su rudnike iskorištavali još stari Rimljani.
Bosanska Banovina Šire srebreničko područje u razdoblju od 9. do 15. stoljeća bilo je razdijeljeno među nekoliko župa: Vratar, Birač, Osat i Trebotić.<ref name="kons-dobrak">(boš.) Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Odluka o peticiji za proglašenje džamije u Dobraku nacionalnim spomenikom BiH, 21. studenoga 2011. (pristupljeno 8.studenoga 2018.)</ref>
Kroz dolinu rijeke Drine ide prometnica koja je povezivala jadransku obalu s Podunavljem. Deset dana jahanja udaljena od Dubrovnika, Srebrenica je u srednjovjekovnoj Hrvatskoj činila veoma važan prostor zbog vrijednih nalazišta plemenite rude, tako da su je posjećivali putnici iz svih krajeva svijeta, ostavljajući u ovom kraju tragove različitih kultura.
Zbog svog važnog trgovačkog i prometnog položaja i rudnih bogatstava, Srebrenica je privukla hrvatske trgovce, obrtnike i gospodarstvenike iz Dubrovačke Republike. Trgovci, obrtnici i gospodarstvenici dolazili su ovamo onom važnom prometnicom. Neki su ovdje samo poslovali a neki su se od njih i nastanili. U predgrađu (podgrađu) tvrđave Srebrenika nastala je naseobina (kolonija) tih poduzetnika iz Dubrovačke Republike. Osim tih poduzetnika, i domaći su poduzetnici pridonosili gospodarstvu. Pisani dokumenti prvi put spominju Srebrenicu 1352. godine, pred kraj vladavine bana Stjepana II. Za Tvrtka I. kraj je iznimno napredovao. Razvijenosti je pridonosila kovnica novca, vlastito sudstvo i pečat. Do konca 14. stoljeća postala je najvažnije rudarsko središte i najznačajnije gradsko naselje Bosanske Banovine.
mini|250px|Rimokatolički samostani u Bosni i Hercegovini u 15. stoljeću. Za napredak i važnost Srebrenice jako je bitan dolazak franjevaca u Srebrenicu. Oni su u ove krajeve došli kao dušobrižnici Hrvata, skupa s trgovcima iz dubrovačkih krajeva. Na neki je način potvrdio je davno postavljenu granicu između istočne i zapadne civilizacije. Provincija Bosna Srebrena ili Bosna argentaria formirana kao najistočnija naseobina franjevaca, pokazala je značaj ovog prostora i potvrdila Drinu kao granicu između različitih kultura. U Srebrenici, po kojoj je vikarija odnosno provincija, Franjevačka provincija Bosna Srebrena dobila ime, tih je stoljeća postojao samostan i crkva.Hrvatska riječ, Subotica g: Zaboravljeni. Hrvati u istočnoj Bosni, 19. rujna 2008. (pristupljeno 7. lipnja 2016.) Srebrenički je samostan bio na glasu kao ugledan i vodeći. Samostan je iz 13. stoljeća. Prvi je franjevački samostan u Bosni i Hercegovini. Bio je rasadnik za sve druge samostane po BiH. Neko je vrijeme u Srebrenici bila i odgojna zajednica budućih fratara.(srpski) Anadolu Agency Sveta misa u crkvi Svete Marije u naselju Klisa: Iako malobrojni katolici i danas u Srebrenici obilježili Uskrs, 27. ožujka 2016. (pristupljeno 7. lipnja 2016.) Uz srebrenički, najvažniji samostani bili su u Zvorniku, Ljuboviji i Teočaku.Franjevački samostan sv. Petra i Pavla - Tuzla Župa Srca Isusova - Zvornik (pristupljeno 7. lipnja 2016.) Godine 1394. ovdje je sagrađena katolička crkva sv. Nikole koja je bila konkatedrala u vrijeme sjedinjenih biskupija Srebreničko-visočke. Građena je u primorskom stilu. Po svemu sudeći, danas je vjerojatno sačuvana zidovima tzv. Bijele džamije. Dva su biskupa iz reda franjevaca djelovala u ovoj crkvi, Stjepan Radošević (1434. – 39.) i Toma Matić (1440.). Srebrenička okolica imala je crkve i u Sasama, Čaglju, Jasenovi i Liješnju. Crkva sv. Marije i gradska crkva sv. Nikole bile su franjevačke crkve.Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Zvornik (pristupljeno 10. lipnja 2016.) Dubrovački su poduzetnici bogato darivali darovima i oporukama samostan, novčano, gotovom srebru, srebrnoj rudi, prihodima iz jama i dr. Dubrovački arhiv spomeninje gradnju još jedne crkve u Srebrenici, ali ime zaštitnika nije poznato. Možda se radilo o novoj crkvi ili o obnovi franjevačke crkve koja je mogla nastradati u nemirima 1411. godine.(boš.) eSrebrenica S. Salimović: Religijsko bogatstvo – Kapela Svete Marije u Srebrenici, 25. prosinca 2014. (pristupljeno 11. lipnja 2016.) Zahvaljujući zahvaljujući konjukturi potražnje za srebrom u Europi, Srebrenica je postala jedno od najrazvijenijih rudarskih i trgovačkih naselja u srednjovjekovnoj bosanskoj državi.Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Odluka kojom se povijesno područje Donji grad u Srebrenici proglašava nacionalnim spomenikom BiH, 8. studenoga 2006. (pristupljeno 8. studenoga 2018.)
mini|250px|Posjedi Hrvoja Vukčića Hrvatinića oko 1410. godine Oko 1410. bila je pod vlašću velikaša Hrvoja Vukčića Hrvatinića.
Veliki napredak i bogatstvo Srebrenice privukao je pozornost njenog suverena hrvatsko-Ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, kao i susjeda, vladara srpske despotovine Stefana Lazarevića. Promjeni vladara pridonio je uskogrudni carinik ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda. Sve je više ometao dubrovačke trgovce i domaće stanovništvo, proizvođače srebra. Posljedica je bila pobuna 1411. u kojoj su njegovi kraljevi vojnici porušili gradsko naselje. Zbog toga je u gradu osobno boravio sami kralj Žigmund. Vjerojatno je da je tad grad povjerio srpskom despotu Stefanu Lazareviću na upravu. Srebrenica je prvo bila u okviru kraljevskog lena, poslije u Zemlji Kovačevića.
Srpska despotovina Taj čin nije umirio stanovništvo, nego su se neredi nastavili. Despot ih je krvavo ugušio, a neke dubrovačke trgovce dao osakatiti. Osorni čin prema dubrovačkim državljanima nije prošao nekažnjeno. Dubrovačka Republika je na to zapovijedila prekid svake trgovine i uz to je dio trgovaca otišao iz grada. Promjena srpskog vladara na prijestolju nije ništa riješila. Lazarević je umro 1427. i umjesto njega došao je despot Đurađ Branković koji nije bitno poboljšao stvari. Uskoro su se aktivirali banovi Bosne i oni su preuzeli Srebrenicu pod svoju vlast. No, osmanska osvajanja postajala su sve izvjesnija svakodnevna realnost.
Gospodarska djelatnost preživjela je ta turbulentna vremena uprave srpskih despota. Od 1431. do 1435. rastao je broj obrtnika i trgovaca iz Dubrovnika, bilo je mnogo zlatara, krojača, suknara, mesara i drugih te se 1434. broj obrtnika i trgovaca skoro podvostručio.
Povratak pod Bosnu i naizmjenična bosanska i turska vlast Godine 1439. prvo je osmansko osvajanje Srebrenice. Hrvatski kralj i ban Bosne Stjepan Tomaš vratio ga je 1444. godine. Na kraju su ju zauzeli 1462. godine.
Osmansko doba Posljedica osmanskih osvajanja u srednjem Podrinju bilo je zamiranje gospodarstva. Napustili su ju dubrovački i drugi poduzetnici, obrtnici i trgovci. Vremenom je od rudarskog, obrtničkog i trgovačkog grada Srebrenica postala obično rudarsko naselje bez ozbiljnijeg gospodarskog značenja. Smanjuju se obrtnički i ini poslovi i općenito opada broj katolika. Zbog toga je sve više osiromašivao ovaj utjecajni samostan. Usprkos tome, tijekom 16. (Franjo Gonsaga) i 17. (Varadinac) stoljeća pa sve do nestanka samostana, srebrenički je samostan bio vodeće časti u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Samostan je nestao 1688. godine. Osmanska osveta zbog poraza u Bečkom ratu od 1683 - 1699. bila je pogibeljna za franjevce franjevci i cijeli hrvatski puk srednjeg podrinja. Hrvati i njihovi franjevački dušobrižnici su zauvijek napustili samostan u Srebrenici, posljednje hrvatsko i katoličko uporište na Drini te od 1687. do danas ne postoji više niti jedna veća hrvatska ni katolička točka uz Drinu, a Srebrenica je bila ta posljednja utvrda i najjači bedem.
Osmanlije su nakon desetljeća naizmjeničnih smjena bosanske i osmanske vlasti zauzele Bosnu pohodom 1462. godine koji je vodio sultan Mehmed II. Sami sultan smatrao je franjevce za predstavnike grada. Zato ih je osobno pohodio franjevce radi toga da se nastavi proizvodnja srebra. Izdao im je ahdnamu (Srebrenička ahdnama). Mehmed II. franjevcima je tom prigodom darovao "srebreni lakat" za koji se pretpostavlja da je to vjerojatno neki relikvijar iz Dalmacije. Franjevci ga nisu smatrali za blagoslovljenog pa su ga držali u blagovaonici. Sultanov dar ponekad je stvarao neugodnosti i teškoće franjevcima, jer su znatiželjni muslimani dolazili u franjevačku blagavaonicu vidjeti taj relikvijar. Mehmedov sin Bajazit potvrđuje očevu ahdnamu 1499. godine.
Popisu samostana i župa iz 1623. Srebrenici su područne župe Beograd i Smederevo. Pripadalo im je samo devet franjevaca. 14 godina poslije biskup Jeronim Lučić zapisao je da je srebrenički samostan najsiromašniji zbog siromaštva okolnih katolika. Vizitacija Pavla Rovinjanina 1640. ubicirala je položaj samostana usred naselja. Vizitacija biskupa Maravića 1650. donosi bilješku o velikoj islamiziranosti ovog kraja: srebrenički je samostan imao pod sobom samo ovo naselje s 53 kuće i 379 katolika, dok je usporedbe radi, sutjeski samostan služio devet župa s 2228 katoličkih kuća i 18940 katolika. Biskup Nikola Ogramić 24 godine poslije bilježi još veće smanjenje: samo 25 katoličkih kuća u kojima je živjelo 125 katolika, bilježi nešto pravoslavaca ali manje nego katolika. Pravoslavci nemaju svoje crkve. Muslimana je bilo u 120 kuća i četiri džamije.