Ronald Wilson Reagan (Tampico, Illinois, 6. veljače 1911. – Bel Air, Kalifornija, 5. lipnja 2004.), američki političar, 40. predsjednik SAD (1981. – 1989.) i 33. guverner Kalifornije (1967. – 1975.)
Prije ulaska u politiku Reagan je radio kao sportski komentator, filmski glumac i predsjednik američkog Ceha filmskih glumaca (Screen Actors Guild). Početkom šezdesetih godina prešao je iz Demokratske u Republikansku stranku i 1966. godine pobijedio na izborima za guvernera Kalifornije s konzervativnim gospodarskim i socijalnim programom.
Reagan je na predsjedničkim izborima 1980. godine uvjerljivo pobijedio demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera koji se borio za svoj drugi mandat, a njegova je pobjeda pomogla i drugim kandidatima Republikanske stranke, jer je uspjela povećati broj zastupnika u Senatu za 12, čime je nakon 28 godina povratila senatsku većinu (Demokrati su ostali u većini u Zastupničkom domu). U vrijeme stupanja na dužnost Reagan je imao 69 godina postavši time tada najstarijim izabranim američkim predsjednikom. Bio je prvi Republikanac kojemu je još od 1888. godine pošlo za rukom pobijediti demokratskog predsjednika u borbi za drugi mandat. Godine 1984. još je jednom uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima porazivši Carterovog potpredsjednika Waltera Mondalea i osvojivši većinu glasova u 49 od 50 američkih saveznih država i gotovo 60% svih glasova birača.
Razdoblje njegova dva mandata u Bijeloj kući bilo je prekretnica za američke Republikance i cijeli konzervativni pokret. Među najznačajnije Reaganove poteze spadali su potpuni zaokret u gospodarskoj politici (Reaganomics, smanjenje dotada izuzetno visokih poreza, osobito za bogatije) te zaoštravanje hladnoratovskog sukoba sa Sovjetskim Savezom i drugim komunističkim režimima širom svijeta (u drugom je mandatu Reagan napustio politiku konfrontacije i uspostavio dotada nezabilježenu razinu dijaloga sa sovjetskim vođom Mihailom Gorbačovom).
Šest godina nakon napuštanja Bijele kuće, u studenom 1994. godine, objavio je da boluje od Alzheimerove bolesti. Umro je 2004. godine u dobi od 93 godine.
Rani život lijevo|mini|Reagan sa svojim starijim bratom Neilom 1912. godine Ronald Wilson Reagan se rodio 6. veljače 1911. godine kao drugi sin Johna Edwarda Reagana, pekara irskog porijekla i katolika po vjeri, te Nellie Clyde Wilson, koja je bila škotskog porijekla i prezbiterijanka po vjeri. Reagan je bio kršten kao katolik, ali je pod utjecajem majke prihvatio prezbiterijanstvo kao svoju vjeru.
mini|Reagan kao radio-komentator 1934. – 37. godine
Mladi Reagan je diplomirao ekonomiju i sociologiju na lokalnom Eureka Collegeu. Nakon toga se zaposlio kao sportski komentator na lokalnim stanicama WOC u Davenportu, te WHO u Des Moinesu. Tamo je pokazao veliki talent za govorništvo i imaginaciju, te privukao pažnju komentiranjem susreta bejzbol tima Chicago Cubs.
Hollywoodska karijera Godine 1937. Reagan je pratio Chicago Cubse na njihovom proljetnom treningu u Kaliforniji, te su ga tamo zapazili holivudski producenti, smatrajući kako bi zbog markantnog izgleda i govorničkih vještina mogao biti dobar glumac. Tvrtka Warner Bros je s njim iste godine sklopila ugovor temeljem koga je morao nastupiti u najmanje sedam filmova.
Prvi Reaganov film je bio Love Is In the Air, iz 1937. godine. U sljedeće dvije godine je snimio 19 filmova, međutim svi oni su uglavnom pripadali B-produkciji. lijevo|mini|Reagan u svojoj ulozi u filmu Mračna pobjeda Godine 1940. je snimio film Knute Rockne, All American, biografski film posvećenom legendarnom treneru američkog nogometa Knut Rockneu. U njemu je Reagan glumio lik legendarnog igrača Georga "The Gipper" Gipa, te poslije stekao nadimak "Gipper" koji će s ponosom nositi do kraja živote. Iste godine je snimio i vestern Santa Fe Trail, gdje je tumačio mladog Georgea Armstronga Custera.
Iste godine se Reagan vjenčao s glumicom Jane Wyman, s kojom će imati kći Maureen (1941. – 2001.), usvojenog sina Michaela (1945-), te kći Christine, koja je umrla nakon ubrzo nakon poroda 1947. godine
Reagan je 1935. godine stekao čin rezervnog poručnika u Vojsci SAD-a, ali mu je u studenom 1941. godine, nedugo pred ulazak SAD u Drugi svjetski rat, dijagnosticiran astigmatizam, zbog koga nije mogao sudjelovati u borbenim operacijama. Nakon napada na Pearl Harbor ga vojska aktivirala, ali kao pripadnika Prve filmske jedinice pri ratnom zrakoplovstvu, čiji je zadatak bio pravljenje obrazovnih filmova. Reagan je cijeli rat ostao u Hollywoodu, a snimio je i propagandni mjuzikl In the Army.
1930-ih i ranih 1940-ih godina je Reagan bio vatreni pristaša predsjednika Roosevelta, Demokratske stranke i New Deala. Prema nekim izvorima u Hollywoodu su njegovi stavovi postali još više lijevo orijentirani, te je koketirao s komunizmom, a navodno čak kraće vrijeme i bio članom KPSAD.
Nakon završetka rata, Reagan je počeo sve manje snimati filmove, a sve više se baviti politikom, pri čemu su njegovi stavovi, djelomično pod utjecajem supruge Jane Wyman, postali sve više desno orijentirani. Godine 1947. je izabran za predsjednika glumačkog sindikata SAG. Na tom je mjestu ostao do 1952. godine, a pred kraj mandata se istakao uspješnim pregovorima po pitanju honorara za glumce koji nastupaju na novom mediju televizije. Zbog toga je među svojim kolegama stekao popularnost koja će mu kasnije dosta pomoći u političkoj karijeri.
Mandat na čelu SAG-a je također ostao zabilježen po nastojanju da se ta organizacija okrene udesno, odnosno ogradi od reputacije Hollywooda kao legla lijevih, socijalističkih i komunističkih ideja, zbog kojih su mnogi njegovi predstavnici došli na udar makartističkih progona. Reagan i njegova supruga su u to vrijeme radili kao tajni doušnici FBI - otkucavajući kolege za koje su vjerovali da su komunisti ili sovjetski agenti.
Reagan se 1948. godine razveo od Jane Wyman. Iste je godine na izborima javno podržavao predsjednika Harryja Trumana, nakon čega se počeo sve više ograđivati od demokrata te, iako je zadržao članstvo, prihvaćati desne liberalne laissez faire ideje, odnosno platformu Republikanske stranke.
mini|Ronald Reagan i Nancy Davis kao mladenci
Godine 1952. se oženio s glumicom Nancy Davis, s kojom će imati dvoje djece - kći Patti (1952.-) i sina Rona (1958.-).
1950-ih godina se Reagan uglavnom orijentirao na televizijsku karijeru, te postao voditelj popularne dokumentarne emisije Death Valley Days, posvećene povijesti Divljeg zapada. S vremenom je otkupio autorska prava na emisiju, a njegovim prihodima je pomoglo i promoviranje tvrtke General Electric.
Rana politička karijera lijevo|mini|Ronald i Nancy Reagan Iako je na predsjedničkim izborima podržavao republikance kao što su Eisenhower i Nixon, Reagan je početkom 1960-ih još uvijek formalno bio član Demokratske stranke. Međutim, s vremenom su njegovi stavovi u financijskim, pa i društvenim pitanjima, postali toliko konzervativni s ostatkom stranke, koji je, pogotovo u Kaliforniji, skretao ulijevo.
Zbog toga se Reagan priključio republikancima, te odmah stekao niz važnih poznanstava, pogotovo s Nixonom. Godine 1964. je tako sudjelovao na republikanskoj izbornoj konvenciji, gdje se istakao kao jedan od predvodnika nove, konzervativne struje koja je, nasuprot liberalno nastrojenim vođama stranke s Istočne obale, nastojala republikance učiniti ideološki različitim od demokrata. Iako je na toj konvenciji izabrani kandidat Barry Goldwater teško poražen na izborima, Reagan se nametnuo kao jedan od najblistavijih zvijezda stranke, te je izborio kandidaturu za guvernera Kalifornije 1966. godine.
U studenom iste godine je pobijedio popularnog demokratskog guvernera Pata Browna, te postao 33. po redu guverner Kalifornije.
Reaganov prvi mandat je započeo 3. siječnja 1967. godine te koincidirao s izbijanjem velikih rasnih nemira, kao i demonstracija i drugih protesta protiv rata u Vijetnamu. Potonji su pogotovo bili snažni na sveučilištima, uključujući Berkeley, koji je tada stekao reputaciju uporišta ekstremne ljevice. Konzervativni Reagan se također morao suočiti s pokretom koji je zagovarao slobodnu ljubav, upotrebu droga i radikalno odbacivanje cijelog društvenog sistema.
Reagan se 1968. godine pokušao izboriti za republikansku nominaciju za predsjednika, ali je njegova kampanja brzo ugušena zahvaljujući Richardu Nixonu, koji je osvojio nominaciju, a i same izbore.
Reagan se tom pokretu suprotstavio odlučnim policijskim akcijama, kao i slanjem Nacionalne garde kojom je 1969. godine skršena pobuna ljevičarskih studenata u People's Parku kraj Berkeleya.
Reagan je ponovno izabran za guvernera godine 1970. godine. Sljedeće godine je zajedno s demokratskom većinom u kalifornijskoj skupštini proveo opsežnu reformu socijalnog sistema.
Reagan se kao guverner također istakao i po protivljenju velikim federalnim građevinskim projektima, za koje je držao da ne samo predstavljaju preveliki porezni teret, nego i prijeti okolini.
Reagan je, kao konzervativac, bio žestoki zagovornik smrtne kazne, ali su njegova nastojanja da je primijeni bilo sprječavalo tada pretežno liberalno sudstvo, uključujući i Vrhovni sud SAD koji je za vrijeme njegovog mandata uveo privremeni moratorij na njenu primjenu. Usprkos tome, Reagan je ostao zabilježen kao posljednji guverner Kalifornije koji je pomilovao osuđenika na smrt.
Reagan se, s druge strane, zalagao protiv prakse koju je smatrao gaženjem ljudskih prava, što je po njemu, uključivalo smještanje psihičkih bolesnika u bolnice protiv njihove volje. Zbog toga se zalagao za zatvaranje državnih psihijatrijskih bolnica te njihovu zamjenu privatnim i dobrotvornim institucijama. Iako su ta nastojanja dobila podršku dijela liberalne javnosti, kao i antipsihijatrijskog pokreta, danas ih mnogi tumače kao jednim od uzroka eksplozije beskućništva na kalifornijskim i drugim američkim ulicama.
Reagan se zbog odredbi kalifornijskog ustava nije mogao kandidirati za treći mandat, pa je početkom 1975. godine odlučio kapital vođe konzervativne frakcije u Republikanskoj stranci i popularnog guvernera velike države iskoristiti kako bi se ponovno natjecao za predsjednika SAD.
Predsjedničke kampanje mini|Ronald Reagan 1976. godine Činilo se da će 1976. godine pri tome imati relativno lak zadatak, jer je republikanski predsjednik Gerald Ford bio opterećen repovima vijetnamskog rata, afere Watergate i ekonomskom krizom. Reagan ga je u svojoj kampanji napao i zbog prevelike popustljivosti Sovjetima u hladnom ratu, a detant je smatrao izdajom svih načela na kojima bi SAD trebala biti sazdana. Ti stavovi su imali snažan odjek među glasačima Republikanske stranke, pa je sve do same konvencije bilo sasvim neizvjesno hoće li kao kandidat biti izabran Ford ili Reagan. Na kraju je za nekoliko glasova Ford odnio pobjedu, ali je Reagan u svom govoru - kojim je zahtijevao radikalno odbacivanje ideja New Deala kao i društvenih reformi 1960-ih godina - zasjenio sve na konvenciji.
Ford je, usprkos velikog umijeća i iznenađujuće dobre kampanje, ipak tijesno poražen od demokratskog kandidata Jimmyja Cartera. No, i na izborima se pokazao rast Reaganove popularnosti, kada je jedan od birača izabran na Fordovoj listi svoj glas simbolički dao Reaganu. lijevo|mini|Reagan s njegovim budućim potpredsjednikom Bushom na republikanskoj konvenciji 1984. godine u Dallasu