Microraptor (grč., mīkros: "maleno"; lat., raptor: "onaj koji otima") je rod malenih dromeosaurida koji su imali četiri krila. U Liaoningu u Kini je pronađeno dvadesetak primjeraka. Potiču iz perioda rane krede, prije oko 120 milijuna godine.
Kao i Archaeopteryx, Microraptor nam daje važne dokaze o evolucijskoj vezi između ptica i dinosaura. Microraptor je imao duga pokrivna pera koja su stvarala aerodinamične površine na rukama i repu, ali ih je također imao i na nogama. Ovo je navelo Xua (2003.) da ga opiše kao "dinosaura s četiri krila" i da špekulira da je možda jedrio koristeći sva četiri krila za uzdizanje. Do sada su imenovane dvije vrste, M. zhaoianus i M. gui, ali je daljnje istraživanje predložilo da se svi primjerci svrstaju u jednu vrstu, M. zhaoianus. Cryptovolans pauli, još jedan dinosaur s četiri krila, možda je također vrsta Microraptora ili sinonim za M. zhaoianus.Senter, P., Barsold, R., Britt, B.B., and Burnham, D.A. (2004). "Systematics and evolution of Dromaeosauridae (Dinosauria, Theropoda)." Bulletin of the Gunma Museum of Natural History, 8: 1-20.
Microraptor je bio među najčešćim dinosaurima u svom ekosustavu i predstavlja ga više fosila od bilo kojeg drugog dromeosaurida, s možda više od 300 fosilnih primjeraka u raznim muzejskim kolekcijama.
Opis thumb|left|Veličina i raspon krila Microraptora u odnosu na čovjeka.
S odraslim primjercima dužine od 42 do 83 cm i procijenjenom težinom od 1 kilograma, Microraptor spada u najmanje dinosaure koji su ikada postojali. Osim svoje veličine, Microraptor je bio među prvim dinosaurima koji su otkriveni s perjem otisnutim u kamenu. Detaljno su opisana tri primjerka vrste M. zhaoianus, uz dva primjerka vrste M. gui i tri primjerka M. sp., koje su 2003. godine opisali Xu i njegovi kolege. Neobičan čak i za prve ptice i pernate dinosaure, Microraptor je jedan od rijetkih poznatih prethodnika ptica koji je imao duga letna pera na stopalima kao i na prednjim udovima i rukama. Tijelo je bilo pokriveno gustim perjem, s lepezom oblika dijamanta na kraju repa (možda za stabilniji let). Xu et al. (2003.) su usporedili duža pera na Microraptorovoj glavi s onima kod filipinskog orla. Trake tamne i bijele boje prisutne kod nekih primjeraka možda ukazuju na boju koju su imali dok su bili živi. Nekoliko anatomskih osobina kod Microraptora, poput kombinacije nazubljenih i djelomično nazubljenih zuba s uskim "strukom" i neobično duge kosti gornjeg dijela ruke, zajedničke su s primitivnim pticama i primitivnim troodontidima. Microraptor je upadljivo sličan bazalnom troodontidu Sinovenatoru; godine 2002. u opisu dva primjerka vrste M. zhaoianus, Hwang et al. su naglasili da ovo nije posebno iznenađujuće, s obzirom na to da su i Microraptor i Sinovenator vrlo primitivni pripadnici dvije vrlo srodne grupe.Hwang, S.H., Norell, M.A., Ji, Q., and Gao, K. (2002). "New Specimens of Microraptor zhaoianus (Theropoda: Dromaeosauridae) from Northeastern China." American Museum Novitates, 3381: 44pp.
Ponašanje thumb|240px|right|Ilustracija
Krila i let Microraptor je imao četiri krila, po jedan par na prednjim i na zadnjim udovima. Duga pera na nogama bila su prava letna pera kao kod današnjih ptica, s nesimetričnim krilcima na perju ruku, nogu i repa. Kao kod krila današnjih ptica, Microraptor je imao i primarna (na šaci) i sekundarna (na ruci) letna pera. Ovakav standardni raspored se ogledao i na zadnjim udovima, gdje su se letna pera nalazila u predjelu gornjeg stopala i ostatka noge. Smatra se da je on jedrio i vjerojatno uglavnom živio na drveću, zato što bi mu pera na gornjem dijelu stopala smetala pri trčanju po tlu.Xu, X., Zhou, Z., Wang, X., Kuang, X., Zhang, F. and Du, X. (2003). "Four-winged dinosaurs from China." Nature, 421(6921): 335-340, 23 Jan 2003. Imao je duga pokrivna pera na rukama (10-20 cm), a na nogama i stopalima 11-15 cm. Prema kraju repa Microraptor je bio pokriven kraćim paperjem (2-6 cm). Iako se to kod većine fosila ne vidi pri prirodnom svjetlu zbog opstrukcija od ostataka mekog tkiva, baze perja se protežu blizu ili dodiruju kosti, kao i kod današnjih ptica, zbog čega je perje bilo dobro učvršćeno.Hone, D.W.E., Tischlinger, H., Xu, X. and Zhang, F. (2010). ""The extent of the preserved feathers on the four-winged dinosaur Microraptor gui under ultraviolet light." PLoS ONE, 5(2): e9223.
thumb|left|Holotipni primjerak M. gui pod dva različita UV filtera, pokazuje očuvano perje i meko tkivo.
Kada je opisivao primjerke koji su isprva bili priključeni rodu Cryptovolans, paleontolog Stephen Czerkas je došao na ideju da je Microraptor možda letio i bolje od Archaeopteryxa, naglasivši spojenu prsnu kost i nesimetrično perje Microraptora, kao i osobine kostiju ramena, što ukazuje na sposobnosti letenja bliže današnjim pticama nego Archaeopteryxu. Czerkas je naveo činjenicu da je ova, moguće za let sposobna životinja, također dromeosaurid, kako bi predložio da su Dromaeosauridae možda bazalna grupa ptica, i da su kasnije veće vrste kao što je Deinonychus bile sekundarne neletačice. Rad Xua i njegovih kolega također je naveo da su bazalni dromeosauri vjerojatno bili maleni, živjeli a drveću i da su mogli barem jedriti; međutim, kasnija otkrića još primitivnijih dromeosaura s kratkim prednjim udovima nepogodnima za jedrenje bacila su sumnju na ovakav pogled.Turner, Alan H.; Pol, Diego; Clarke, Julia A.; Erickson, Gregory M.; and Norell, Mark.. (2007). "A basal dromaeosaurid and size evolution preceding avian flight." Science, 317: 1378-1381. doi:10.1126/science.1144066
Pozicija zadnjih krila Sankar Chatterjee je 2005. godine uvrdio da bi, kako bi Microraptor letio ili jedrio, prednja i zadnja krila morala biti na različitom nivou (kao kod dvokrilca), a ne jedno preko drugog (kao kod vretenca) i da je ova zadnja pozicija anatomski nemoguća. Koristeći ovo saznanje, Chatterjee je tražio moguće metode jedrenja i otkrio je da bi se Microraptor najvjerojatnije bacio s grane, oborio prema dolje i opet se podigao i sletio na drugo drvo. Perje koje nije činilo krila, poput onog na goljeničnoj kosti i repu, možda je koristio za pomoć pri jedrenju. Okrenutost zadnjih krila također bi pomagala životinji da kontrolira let. Chatterjee je također koristio algoritme računara koji testiraju kapacitet letenja životinja kako bi saznao da li je Microraptor bio u stanju za pravi let, a ne samo za pasivno jedrenje. Rezultati su pokazali da je Microraptor ispunjavao uvjete za let, pa je teoretski moguće da je ponekada i letio.Chatterjee, S., and Templin, R.J. (2007). "Biplane wing planform and flight performance of the feathered dinosaur Microraptor gui." Proceedings of the National Academy of Sciences, 104(5): 1576-1580.
Neki paleontolozi su sumnjali u hipotezu dvokrilca, pa su predložili alternativne konfiguracije. Istraživanje koje su 2010. godine izveli Alexander et al. opisalo je konstrukciju laganog trodimenzionalnog fizičkog modela korištanog za izvođenje testova jedrenja. Koristeći više različitih konfiguracija zadnjih nogu za model, otkrili su da je model dvokrilca, iako nije nerazuman, bio strukturalno nepotpun i zahtijevao je tešku glavu za protutežu, koju životinja gotovo sigurno nije imala. Istraživanje je pokazalo da je lateralno odmaknuta struktura zadnjih krila biološki i aerodinamički najkonzistentnija konfiguracija za Microraptora.Alexander, D.E., Gong, E., Martin, L.D., Burnham, D.A. and Falk, A.R. (2010). "Model tests of gliding with different hindwing configurations in the four-winged dromaeosaurid Microraptor gui." Proceedings of the National Academy of Science, USA, 107: 2972–2976. Daljna analiza koju su proveli Brougham i Brusatte je, međutim, zaključila da Alexanderova rekonstrukcija modela nije bila konzistentna sa svim podacima o Microraptoru i da nije bila dovoljna za određivanje mogućeg načina letenja ove životinje. Brougham i Brusatte su kritizirali anatomiju modela kojeg su koristili Alexander i njegov tim, naglasivši da anatomija kuka nije bila konzistentna s anatomijom kod drugih dromeosaura. Kod većine dromeosaura, osobine kuka nisu dozvoljavale nogama da se šire vodoravno; umjesto toga, bile su postavljene okomito ispod tijela. Alexanderov tim je za model koristio primjerak koji je bio sravnjen, pa prema Broughamu i Brusatteu nije prikazivao pravu anatomiju te životinje.Brusatte, Stephen L. and Brougham, Jason. "Distorted Microraptor specimen is not ideal for understanding the origin of avian flight." Proceedings of the National Academy of Science, USA, published online before print September 23, 2010. doi: 10.1073/pnas.1004977107 Također 2010. godine, Alexanderov tim je odgovorio na ove kritike i napomenuo da je srodni dromeosaur Hesperonychus, koji je poznat iz potpunih kostiju kuka očuvanih u tri dimenzije, također imao čašice za zglobove upravljene djelomično prema gore, što mu je možda omogućavalo da raširi noge više od ostalih dromeosaura.Alexander, D.E., Gong, E., Martin, L.D., Burnham, D.A. and Falk, A.R. (2010). "Reply to Brougham and Brusatte: Overall anatomy confirms posture and flight model offers insight into the evolution of bird flight." Proceedings of the National Academy of Science, USA published online before print September 23, 2010,
Kretanje po tlu Zbog opsega perja po većini stopala ove životinje, mnogi znanstvenici smatraju da bi Microraptor bio nespretan pri hodanju ili trčanju po tlu. Pera na prednjim udovima također bi ga ometala zbog ograničenog opsega pokreta u zglobu i ekstremne dužine perja. Istraživanje iz 2010. godine koje su proveli Corwin Sullivan i kolege pokazalo je da bi se krila, čak i kada bi bila sklopljena najviše što mogu, još uvijek vukla po tlu ako bi ruke bile držane u neutralnoj poziciji ili ispružene prema naprijed. Samo ako bi držao uzdignuta krila ili ako bi ruka bila opružena unazad, Microraptor bi mogao izbjeći oštećivanje perja. Prema tome, anatomski bi za Microraptora bilo nemoguće da koristi prednje udove za hvatanje plijena ili manipuliranje predmetima.Sullivan, C., Hone, D.W.E., Xu, X. and Zhang, F. (2010). "The asymmetry of the carpal joint and the evolution of wing folding in maniraptoran theropod dinosaurs." Proceedings of the Royal Society B, 277(1690):2027–2033.
Neki paleontolozi su predložili da bi pernati dinosauri koristili perje kao padobran dok bi padali s drveća, moguće za napadanje plijena na tlu, i da je to prethodilo jedrenju i pravom letu. U svom istraživanju iz 2007. godine, Chatterjee i Templin su testirali i ovu hipotezu i otkrili su da bi kombinirana površina krila Microraptora bila premalena za uspješno spuštanje na tlo bez ozljeđivanja. Međutim, autori jesu ostavili mogućnost da je Microraptor na taj način mogao preći kratke razdaljine, možda između dvije grane drveta.
Chatterjee i Templin su također odbacili mogućnost polijetanja s tla. Microraptor nije imao potrebne prilagodbe ramena da bi podigao prednja krila dovoljno visoko da bi se uzdignuo s tla, pa su se autori složili da bi polijetanje s tla oštetilo perje na stopalima. Tako ostaje jedino mogućnost da se bacao s uzdignutog mjesta, a autori su primijetili da čak ni današnje ptice ne moraju koristiti energiju kada polijeću s drveća, već koriste tehniku obaranja kao i Microraptor.
Implikacije thumb|right|Ilustracija William Beebeovog "Tetrapteryxa" s četiri krila