Ramala (arap.:رام الله, Rām Allāh za “Božja uzvisina”) je glavni grad Palestinskog Autonomnog Područja, smješten na Zapadnoj obali s preko 43.000 stanovnika (2024.). Grad leži 10 km sjeverno od Jeruzalema i povijesno bila kršćanski grad, ali danas prevladava muslimanska većina s velikom kršćanskom manjinom. U gradu su, pored onih u gradu Gazi, smješteni dijelovi palestinske vlade: Palestinsko zakonodavno vijeće, dijelovi izvršne vlasti i ured Službe sigurnosti Palestinske uprave.
Zemljopisne odlike
Ramal leži na nadmorskoj visini od 850 m, u brdima središnje Palestine, 10 kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema.Frédéric Encel, s Alexandreom Nicolasom za kartografiju: Atlas geopolitique d'Israël, zbirka Atlas/Monde, 6. izdanje, Éditions Autrement (un département de Flammarion), Pariz, 2023., str. 61. ISBN 978-2-08-041629-2 Od izgradnje zida, grad je s juga dostupan samo preko graničnog prijelaza Qalandia, a bivša glavna cesta Jeruzalem-Nablus 60 premještena je istočno.
Ramala se spojila sa susjednim muslimanskim gradom Al-Birom na sjeveroistoku,a novi gradski centar, Trg Manarah („Trg svjetionika”), leži točno na granici ova dva naselja. Na jugozapadu se industrijsko područje spojilo s gradom Betunja. Na jugu se nalazi veliki izbjeglički kamp Al-Amari, a istočno od Al-Bireha nalazi se židovsko naselje Psagot.
Ovo područje uživa vruću sredozemnu klimu (Köppen Csa) sa suhim ljetom i blagom, kišovitom zimom s povremenim snježnim padalinama. Zabilježeni prosjek oborina u Ramali je oko 615 mm; minimalna količina oborina je 307 mm, a maksimalna 1591 mm.
mini|500px|center|Panorama jugozapadne Ramale iznad Starog grada 2016. godine
Povijest
mini|lijevo|Citadela Tell en-Nasbeh iz brončanog doba (1000.-586. pr. Kr.) U okolici grada pronađene su drevne grobnice isklesane u stijenama. Također, nešto južnije od samog središta grada nalazi se arheološko nalazište Tell en-Nasbeh, za koje se vjeruje kako je riječ o biblijskome gradu Mispi (sjedištu drevnog židovskog plemena Benjamin).C.R. Conder i H.H. Kitchener, The Survey of Western Palestine: Memoirs of the Topography, Orography, Hydrography, and Archaeology. Vol. 3., London: Committee of the Palestine Exploration Fund, 1883. U 12. stoljeću francuski križari izgradili su utvrdu Ramalie čiji su dijelovi još uvijek sačuvani u starom gradu Ramale. Godine 1550. Rašid Hadadin i njegova obitelj osnovali su grad Ramalu na toj utvrdi.Raja Shehadeh, Povratak kući: Šetnja kroz pedeset godina okupacije, 2. izdanje, Profile Books, London, 2020., str. 35.–39. ISBN 978-1-78816-307-1 Ramala je počela je rasti za vrijeme osmanske Sirije koja je tada bila dio Osmanskog Carstva. Prevladajuća religija bila je grčko-pravoslavno kršćanstvo. Tek u 17. stoljeću gradi se u Ramali prva arapsko-pravoslavna crkva. odine 1869. američki kvekeri su u Ramali osnovali „Prijateljsku dječačku školu”, a kasnije i djevojačku školu. Povijesna kvekerska kuća za sastanke još uvijek stoji u središtu grada, okružena visokim poslovnim zgradama. Ramala postaje grad tek 1908. godine. mini|lijevo|Kršćanska obitelj iz Ramale u tradicionalnoj palestinskoj odjeći iz osmanskog doba, oko 1905. Grad je 1917. okupiralo Ujedinjeno Kraljevstvo koje upravlja gradom do 1948. godine kada je Zapadna obala pripojena Jordanu, koji je kontrolirao ovu oblast sve do Šestodnevnog rata. Ramala je tada potpala pod izraelsku kontrolu, ali stanovnici ne dobivaju građanska prava. Prema izraelskim aktivistima za ljudska prava, razvoj židovskih naselja, kao što su Beit El i Psagot, spriječio je širenje Ramale i odsjekao ju od obližnjih arapskih sela.Yehezkel Lein i Eyal Weizman, "LAND GRAB: Israel's Settlement Policy in the West Bank" (PDF), svibanj 2002., Brightonpalestinecampaign.org. B'Tselem, arhivirano iz originala 24. rujna 2009. Pristupljeno 8. kolovoza 2025.
Kada je 1987. izbila Prva Intifada u Ramali je imala veliku podršku. Kada se osnovalo Palestinsko Autonomno Područje kao rezultat Sporazuma iz Osla 1993., Ramala je dobila zgradu parlamenta i postala sjedište nekoliko ministarstava (zajedno s Gazom). Nakon toga otvoreni su uredi stranih predstavništava. Ramala je zapravo de facto glavni grad, te političko, ekonomsko i kulturno središte palestinskih teritorija.
Dana 12. listopada 2000., na početku Druge intifade, dvojicu izraelskih rezervista ubila je palestinska rulja u policijskoj postaji u Ramali, nakon čega su Izraelske zračne snage bombardirale Ramalu i Gazu.Michel Abitbol, Histoire d'Israël (ur. Marguerite de Marcillac), Zbirka Tempus, br. 936. 2. izdanje, Éditions Perrin, Pariz, 2024., str. 923. ISBN 978-2-262-10643-0 Godine 2002. dogodila se još jedna invazija izraelskih trupa, uzrokujući veliku štetu. Nakon smrti u pariškoj bolnici, Jaser Arafat pokopan je 12. studenog 2004. godine na trgu Mukata u Al-Biri. Nakon općinskih izbora u prosincu 2005., kršćanka Janet Michael izabrana je za gradonačelnicu, prva žena na toj poziciji. Ljeti 2008. grad je proslavio 100. obljetnicu gradske uprave brojnim događajima.
Stanovništvo
Godina Broj stanovnika1896. 2.0611922. 3.1041931. 4.2861938. 4.9001945. 5.0801961. 14.7591967. 12.1341997. 17.8512007. 27.4602017. 38.998 mini|Seljačka obitelj iz Ramale u tradicionalnoj palestinskoj odjeći iz osmanskog doba, 1900.-1910. Ramala je izvorno bila mjesto naseljeno gotovo isključivo arapskim kršćanima. Godine 1904., prema popisu stanovništva Grčkog pravoslavnog patrijarhata u Jeruzalemu, 4500 kršćana koji su živjeli u gradu bili su grčki pravoslavci. Michelle U. Campos, Osmanska braća - muslimani, kršćani i Židovi i Palestina početkom dvadesetog stoljeća, Stanford University Press, Stanford (Kalifornija) 2011., str. 266. ISBN 978-0-8047-7068-2 Rimokatolička župna franjevačka crkva posvećena je Svetoj Obitelji. Godine 1961. Evangelička luteranska crkva u Jordanu (ELCJ) postavila je kamen temeljac za protestantsku crkvu. Prema statistikama iz 1945. godine, stanovništvo je iznosilo 5080, s kršćanima koji su činili većinu stanovništva (4.440 kršćana i 640 muslimana). Međutim, demografski sastav grada drastično se promijenio pod jordanskom okupacijom, kada je došlo do znatne emigracije kršćana. Zbog toga su nešto više od polovice od 12.134 stanovnika grada do 1967. godine bili kršćani, a ostatak muslimani.
Doseljavanjem mnogih muslimanskih izbjeglica nakon osnivanja Izraela, situacija s uvelike promijenila. Kao rezultat toga, grad sada ima muslimansku većinu. Naime, prema popisu stanovništva Palestinskog središnjeg zavoda za statistiku (PCBS) iz 1997., palestinske izbjeglice brojale su 17.851 stanovnika, što je činilo 60,3%. Bilo je 8.622 muškaraca i 9.229 žena, a osobe mlađe od 20 godina činile su 45,9% stanovništva, dok su oni u dobi između 20 i 64 godine činili 45,4%, a stanovnici stariji od 64 godine činili su 4,7%. Međutim, arapski kršćani čine značajnu manjinu i danas, krećući se oko 25%.
Slavni stanovnici mini|Grob Jasera Arafata unutar mauzoleja, četvrt Mukata; čuvaju ga dva pripadnika Palestinske počasne garde. Jaser Arafat (1929. – 2004.), političar Mahmud Darviš (1941. – 2008.), pjesnik Hanan Ašravi (* 1946.), političarka i engleska znanstvenica Rijad Mansur (* 1947.), palestinsko-američki diplomat Radža Šehade (* 1951.), odvjetnik i pisac Saleh al-Aruri (1966. – 2024.), vođa Hamasa
Gradovi prijatelji
Ramala je zbratimljena sa slijedećim gradovima:
20px Aman, Jordan (2011.) 20px Bordeaux, Francuska (2007.) 20px Campo Grande, Brazil (2011.) 20px Casablanca, Maroko (2010.) 20px Città di Castello, Italija (2008.) 20px Épinay-sur-Seine, Francuska (2013.) 20px Hounslow, London, UK (1988.) 20px Liège, Belgija (2013.)
20px Lublin, Poljska (2010.) 20px Muscatine, SAD (2011.) 20px Napulj, Italija (2010.) 20px Pariz, Francuska (2013.) 20px San Fernando de Henares, Španjolska (2010.) 20px Središnji administrativni okrug, Moskva, Rusija (2010.) 20px Toulouse, Francuska (2010.) 20px Trondheim, Norveška (2004.)
Izvori
Vanjske poveznice Službena stranica grada
Kategorija:Palestinska samouprava Kategorija:Povijest Izraela Kategorija:Gradovi u Palestini