Mihail Afanasjevič Bulgakov (rus. Михаи́л Афана́сьевич Булга́ков, ukr. Миха́йло Опана́сович (Пана́сович) Булга́ков), (Kijev, 15. svibnja 1891. – Moskva, 10. ožujka 1940.) ruski pisac,LZMK / Hrvatska enciklopedija: Bulgakov, Mihail Afanasjevič, pristupljeno 11. lipnja 2016. dramaturg i kazališni redatelj.LZMK / Proleksis enciklopedija: Bulgakov, Mihail Afanasjevič, pristupljeno 11. lipnja 2016. Autor je pripovijedaka, priča, feljtona, kazališnih komada, dramatizacija, filmskih scenarija i opernih libreta.
Životopis Mihail Bulgakov se rodio 15. svibnja 1891. u obitelji docenta (od 1902. – profesora) Kijevske duhovne akademije Opanasa Ivanoviča Bulgakova (1859. – 1907.) i njegove žene Varvare Mihajlovne (1869. – 1922.; djevojačko prezime Pokrovska) u Vozdviženskoj ulici 28 u Kijevu. U obitelji je bilo sedmero djece: Mihail (1891. – 1940.), Vira (1892. – 1972.), Nadija (1893. – 1971.), Varvara (1895. – 1954.), Mikola (1898. – 1966.), Ivan (1900. – 1969.) i Olena (1902. – 1954.).
Rodna mu se kuća nalazi u donjem dijelu Andrijivskog uzviza, a danas se kraj nje nalazi spomenik Bulgakovu.Đuro Vidmarović: Đ. Vidmarović: Kijevski dnevnik 2015. (10). Sjećanje na akademika Mikolu Storoženka, Hrvatsko kulturno vijeće, 13. kolovoza 2015.
Mihail Bulgakov je 1909. završio kijevsku Prvu gimnaziju i upisao se na medicinski fakultet "Taras Ševčenko" Kijevskog sveučilišta. 31. listopada 1916. završio je studij za liječnika s odličnim uspjehom.Bulgakovska enciklopedija
Bulgakov se prvi put ženi 1913. s Tatjanom Lappom (ukr. Tetjana Mikolajivna Lappa) (1892. – 1982.). Njihovi novčani problemi započeli su već na dan svadbe. Uspomene Tatjane govore o očitom nedostatku novca: "Vela, naravno, nije bilo, vjenčanice također – potrošila sam sav novac koji je otac poslao. Mama je došla na vjenčanje – i užasnula se. Imala sam platnenu plisiranu suknju, a mama je kupila bluzu. Vjenčao nas je otac Aleksandr (Aleksandr Glagolev, poznanik oca Mihaila Bulgakova)... iz nekog razloga smo se jako hihotali pod vijencem. Kući smo se poslije crkve vraćali u kočiji. Na objedu je bilo malo gostiju. Pamtim da je bilo puno cvijeća, najviše – narcisa..."M.O. Čudakova: Žizneopisanije Mihaila Bulgakova, Moskva, 1988 Tatjanin otac im je mjesečno slao 50 rubalja, što je u to vrijeme bio pristojan iznos. No novac im je brzo nestajao jer je Bulgakov bio spontana osoba i nije volio štedjeti. Ako bi mu se prohtjelo da dođe taksijem zadnjim novcem, bez razmišljanja bi to učinio. "Majka je žestoko kritizirala zbog lakomislenosti. Došli bi objedovati k njoj, a ona bi vidjela da – nema ni mojeg prstenja ni lančića. No, dakle, sve je u zalagaonici!" Nakon početka Prvog svjetskog rata M. Bulgakov je nekoliko mjeseci radio kao liječnik u prifrontnoj zoni. Zatim su ga poslali da radi u selo Nikoljskoje Smolenske gubernije, a nakon toga je radio kao liječnik u Vjazmi.
Godine 1917. počeo je uzimati morfij, isprva da olakša alergijske reakcije na lijek protiv difterije, koji je uzeo bojeći se bolesti nakon obavljene operacije. Zatim je uzimanje morfija postalo redovito. U listopadu 1917. prvi put je došao u Moskvu, zaustavivši se kod svog ujaka, poznatog moskovskog liječnika-ginekologa N.M. Pokrovskog, koji je postao prototip profesora Preobraženskog iz pripovijesti "Pseće srce". Ujesen 1918. Bulgakov se vraća u Kijev gdje započinje privatnu praksu kao venerolog. U to vrijeme prestaje uzimati morfij. Za vrijeme Građanskog rata u Rusiji, u veljači 1919., Bulgakova su mobilizirali kao vojnog liječnika u vojsku Ukrajinske narodne republike.J.G. Vilenskij, Doktor Bulgakov, Kijev
Te iste godine je radio i kao liječnik Crvenog križa, a zatim i u Oružanim snagama Juga Rusije. U sastavu Treće Terske kozačke pukovnije borio se na Sjevernom Kavkazu. Aktivno je objavljivao u novinama (članak "Buduće perspektive"). Za vrijeme povlačenja Dobrovoljačke armije početkom 1920. ne odlazi u Gruziju, nego ostaje u Vladikavkazu jer obolijeva od tifusa.
Krajem rujna 1921. Bulgakov se preselio u Moskvu i počeo surađivati kao feljtonist s moskovskim novinama ("Gudok", "Rabočij") i časopisima ("Medicinskij rabotnik", "Rossija", "Vozroždenije"). U to vrijeme je objavio pojedina djela u novinama "Nakanune" koje su izlazile u Berlinu. Od 1922. do 1926. u novinama "Gudok" je bilo objavljeno više od 120 reportaža, ogleda i feljtona Bulgakova.
1923. Bulgakov je postao član Sveruskog saveza pisaca (rus. "Всероссийский Союз писателей"). 1924. je upoznao Ljubov Jevgenjevnu Belozersku (1898. – 1987.), koja se nedavno vratila iz inozemstva, i koja je 1925. postala njegovom drugom ženom.
U listopadu 1926. u MHAT-u je s velikim uspjehom održana predstava "Dani Turbina". Dopustili su izvedbu na godinu dana, no kasnije se nekoliko puta produživala jer se drama svidjela Staljinu.Jevgenij Gromov. Stalin. Vlast' i iskusstvo, Moskva, 1998. Međutim, u svojim istupima J. Staljin se složio: "Dani Turbina" su – antisovjetski komad, i Bulgakov nije naš".J. Staljin. Sočinenija, Moskva, 1951., tom 12. (susret s grupom ukrajinskih pisaca 12. veljače 1929.g.) Istovremeno se u sovjetskom tisku širi intenzivna i krajnje oštra kritika stvaralaštva M. Bulgakova. Sam je izbrojio 298 oštro kritičkih recenzija i 3 dobronamjerne u rasponu od 10 godina. Među kritičarima su bili i utjecajni činovnici i književnici kao Vladimir Majakovski, Bezymenski, Averbah, Šklovski, Platon Keržencev i mnogi drugi.
Krajem listopada 1926. u Državnom akademskom kazalištu "Vahtangov" s velikim je uspjehom premijerno održana predstava "Zojkin stan".
1928. Bulgakov je otputovao sa ženom na Kavkaz; posjetili su Tbilisi, Batumi, Zeleni Mis, Vladikavkaz, Gudermes. U Moskvi je te godine premijerno održana predstava "Grimizni otok". Kod Bulgakova se pojavila zamisao romana kasnije nazvanog "Majstor i Margarita". Pisac je također započeo rad na komadu o Moliereu ("Magija prijetvornika").
1929. Bulgakov je upoznao Jelenu Sergejevnu Šilovsku koja je postala njegovom trećom i ujedno posljednjom ženom 1932.
Do 1930. Bulgakovljeva djela su se prestala izdavati, kazališni komadi povlačili su se repertoara kazališta. Bile su zabranjene izvedbe "Bijega", "Zojkinog stana", "Grimiznog otoka", "Dani Turbina" su skinuti s repertoara. 1930. Bulgakov je pisao bratu Nikolaju u Pariz o svojoj nepovoljnoj književno-teatralnoj situaciji i teškom materijalnom stanju. U tom razdoblju je napisao pismo Vladi SSSR-a,Istorik V. Šentalinskij opublikoval pis'ma M. Bulgakova i J. Zamjatina Iosifu Stalinu s molbom da mu ili daju pravo da emigrira, ili da mu pruže mogućnost da radi u MHAT-u. 1. travnja 1930. Bulgakova je nazvao Staljin koji mu je preporučio da se obrati s molbom da ga prime u MHAT.
1930. je radio kao redatelj u Središnjem kazalištu radne mladeži (rus. Центральный театр рабочей молодёжи ili ТРАМ). Od 1930. do 1936. – u MHAT-u kao redatelj-asistent. 1932. na sceni MHAT-a izvode komad "Mrtve duše" Gogolja prema dramatizaciji Bulgakova. Komad "Magija prijetvornika" se pojavio 1936., nakon gotovo 5 godina proba. Nakon sedam izvedbi komad je zabranjen, a u novinama "Pravda" objavljen je razoran članak o toj "neiskrenoj, reakcionarnoj i lošoj" predstavi.
U siječnju 1932. Staljin (službeno – A. Jenukidze) ponovo dopušta izvedbu "Dana Turbina", i do rata se više nije zabranjivala. Međutim, niti jedno je kazalište, osim MHAT-a, nije izvodilo. 1936., nakon članka u "Pravdi", Bulgakov je otišao iz MHAT-a i počeo raditi u Boljšom teatru kao libretist i prevoditelj. 1937. Bulgakov radi na libretu "Minin i Požarski" i "Petar I". Družio se s Isaakom Dunajevskim, popularnim sovjetskim kompozitorom.
1939. Bulgakov je radio na libretu "Rachel", a također na komadu o Staljinu ("Batum"). Zdravlje mu se počelo naglo pogoršavati. Liječnici su mu dijagnosticirali hipertenzivnu nefrosklerozu. Nastavio je uzimati morfij koji mu je prepisan 1924. da smanji bolove. U tom je razdoblju počeo diktirati ženi zadnje verzije "Majstora i Margarite".
Od veljače 1940. prijatelji i obitelj su stalno dežurali kraj njegove postelje. Bulgakov je preminuo 10. ožujka 1940. 11. ožujka održana je komemorativna svečanost u zgradi Saveza Sovjetskih pisaca. Prije svečanosti moskovski kipar Sergej Merkurov skinuo je s njegova lica posmrtnu masku.
Bulgakov je sahranjen na Novodjevičanskom groblju. Na njegovom je grobu, zahvaljujući Jeleni Bulgakovoj, postavljen kamen prozvan "Golgota", koji je ranije ležao na grobu Nikolaja Gogolja.Golgofa, Bulgakovska enciklopedijaV.G. Lidin. Perenesenije praha N.V. Gogolja
Bulgakov je bio u prijateljskim odnosima s Vikentijem V. Veresajevim, M. Vološinim. Poštovao je Pasternaka. Jednom su se za imendan žene dramaturga Konstantina Trenjova, njegova susjeda, Bulgakov i Pasternak našli za istim stolom. Pasternak je s nekom posebnom aspiracijom čitao stihove koje je sam preveo s gruzijskog jezika. Nakon prve zdravice za domaćicu Pasternak je kazao: "Želim ispiti za Bulgakova!" Slavljenica mu je prigovorila: "Ne, ne! Sad ćemo ispiti za Vikentija Vikentjeviča, a zatim za Bulgakova! Pasternak je uskliknuo: "Ne, ja želim za Bulgakova! Veresajev je, naravno, jako velik čovjek, no on je – legalna pojava. A Bulgakov – nelegalna!"V. Losev, L. Janovskaja , Dnevnik Jeleny Bulgakovoj Ana Ahmatova je nakon smrti pisca napisala pjesmu "Sjećanju M.A. Bulgakova" (ožujak, 1940.).
Roman "Majstor i Margarita" prvi je put izdan u časopisu "Moskva" 1966., dvadeset i šest godina nakon smrti autora, čime je Bulgakov postao svjetski poznat autor.
Stvaralaštvo Svoju prvu novelu (rus. рассказ) Mihail Bulgakov je po vlastitim riječima napisao 1919. godine.
Od 1922. do 1923. izdaju se "Bilješke na manžetama" (rus. "Записки на манжетах").
1924. je izdan roman "Bijela garda" (rus. "Белая гвардия"), o tragičnim događajima borbe za vlast između različitih političkih sila Ukrajine 1918. godine.
1925. godine izlazi zbornik satiričnih novela "Đavolijada" (rus. "Дьяволиада"). 1925. također izlazi pripovijetka "Kobna jaja" (rus. "Роковые яйца"), novela "Čelično grlo" (rus. "Стальное горло"), prva iz ciklusa "Bilješke mladog liječnika" (rus. "Записки юного врача"). Pisac radi nad pripovijetkom "Pseće srce" (rus. "Собачье сердце"), kazališnim komadima "Dani Turbina" (rus. "Дни Турбиных") i "Zojkin stan" (rus. "Зойкина квартира").
1926. u MHAT-u je postavljen komad "Dani Turbina".
1927. Bulgakov završava dramu "Bijeg" (rus. "Бег").
Od 1926. do 1929. godine u Teatru-studiju Jevgenija Vahtangova izvodio se "Zojkin stan", od 1928. do 1929. godine u Moskovskom Komornom kazalištu postavljen je komad "Grimizni otok" (rus. "Багровый остров", 1928.).
1932. godine obnovljena je izvedba "Dana Turbina" u MHAT-u.
1934. godine završena je prva potpuna verzija romana "Majstor i Margarita" koja uključuje 37 poglavlja.
Djela Mihaila Bulgakova
Pripovijesti i romani Čičikovljevi doživljaji (rus. Похождения Чичикова), poema u 2 čina s prologom i epilogom, 1922. Bijela garda (rus. Белая гвардия), roman, 1922. – 1924. Đavolijada (rus. Дьяволиада), pripovijest, 1923. Bilješke na manžetama (rus. Записки на манжетах), pripovijest, 1923. Grimizni otok (rus. Багровый остров), pripovijest izdana u Berlinu 1924. Kobna jaja (rus. Роковые яйца), pripovijest, 1924. Pseće srce (rus. Собачье сердце), pripovijest iz 1925., u SSSR-u izdana tek 1987. Veliki kancelar. Knez tame (rus. Великий канцлер. Князь тьмы), dio skice romana "Majstor i Margarita", 1928. – 1929. Kopito inženjera (rus. Копыто инженера), roman, 1928. – 1929. Tajnom drugu (rus. Тайному другу), nedovršena pripovijest, 1929., u SSSR-u izdana 1987. Majstor i Margarita (rus. Мастер и Маргарита), roman, 1929. – 1940., u SSSR-u izdavan 1966. – 1967., u potpunosti 1973. Život gospodina de Molierea (rus. Жизнь господина де Мольера), roman, 1933., u SSSR-u izdan 1962. Kazališni roman (rus. Театральный роман), Bilješke pokojnika (rus. Записки покойника), nedovršeni roman, 1936. – 1937., u SSSR-u izdan 1965.
Kazališni komadi, libreta, filmski scenariji