Dromeosauridi (Dromaeosauridae) su porodica pticama sličnih teropoda. Bili su male do srednje veličine, imali su perje i bili su mesožderi. Najviše su se raširili u periodu krede. Često se nazivaju raptorima (po Velociraptoru), terminom populariziranom u filmu Jurski park. Naziv Dromaeosauridae znači "trčeći gušteri", od grčkog dromeus (δρομευς) – "trkač" i sauros (σαυρος) – "gušter".
Fosili dromeosaurida su pronađeni u Sjevernoj Americi, Europi, Africi, Japanu, Kini, Mongoliji, na Madagaskaru, Argentini i na Antarktiku.Case, J.A., Martin, J.E., and Reguero, M. (2007). "A dromaeosaur from the Maastrichtian of James Ross Island and the Late Cretaceous Antarctic dinosaur fauna." Pp. 1–4 in Cooper, A., Raymond, C., and Team, I.E. (eds.), Antarctica: a Keystone in a Changing World – Online Proceedings for the Tenth International Symposium on Antarctic Earth Sciences, U.S. Geological Survey Open-File Report 2007-1047, SRP 083. U.S. Geological Survey, Washington, D.C. Prvi put su se pojavili sredinom perioda jure, prije 167 milijuna godina i preživjeli su do kraja perioda krede prije 65,5 milijuna godina, što znači da su preživjeli preko 100 milijuna godina dok nisu izumrli zajedno s ostalim dinosaurima. Prisustvo dromeosaura čak sredinom jure potvrđeno je otkrićem izoliranih fosilnih zuba, ali ni jedan potpun skelet dromeosaurida iz ove epohe nikada nije pronađen.
Opis
thumb|left|Postavljeni skelet vrste Velociraptor mongoliensis
Prepoznatljiva laka građa dromeosaurida potpomogla je ponovnu pojavu mišljenja da su barem neki dinosauri bili aktivni, brzi i u bliskom srodstvu s pticama. Ilustracija Roberta Bakkera za monograf Johna Ostroma iz 1969. godine, koja prikazuje dromeosaurida Deinonychusa u brzom trku, je među najutjecajnijim paleontološkim rekonstrukcijama u povijesti.Paul, Gregory S. (2006) "Drawing Dinosaurs"(2006). "Geotimes", January 2006. http://www.geotimes.org/jan06/feature_drawingdinos.html Građa dromeosaurida uključuje i relativno veliku lubanju, nazubljene zube, usku njušku i naprijed okrenute oči koje ukazuju na neki stupanj binokularnog vida. Dromeosauridi su, kao i većina ostalih teropoda, imali srednje dug vrat oblika slova "S", a njihov trup bio je relativno kratak i dubok. Kao i ostali pripadnici Maniraptora, oni su imali duge ruke koje su se kod nekih vrsta mogle sklopiti prema tijelu, kao i relativno velike šake s tri duga prsta (srednji prst je bio najduži, a prvi najkraći) koji su završavali s tri velike pandže. Dromeosauridi su na drugom nožnom prstu imali veliku zakrivljenu pandžu. Rep im je bio vitak s dugim kralješcima, kojima su nakon 14. repnog kralješka nedostajali poprečni nastavci (lat. processus transversus) i neuralne kralješne bodlje. mini|Ilustracija vrste Deinonychus antirrhopus Danas se zna da su barem neki, a vjerojatno svi dromeosauridi bili pokriveni perjem. Ova prilagodba, koja se prvi put pojavila sredinom 1980-ih godina i bila potvrđena fosilnim otkrićima 1999. godine, predstavlja važnu promjenu u načinu na koji se dromeosauridi prikazuju na ilustracijama i u filmu.
Stopalo
thumb|right|Model kostiju stopala tipičnog dromeosaurida
Kao i ostali teropodi, dromeosauridi su bili dvonošci; odnosno, hodali su na zadnjim nogama. Međutim, dok su ostali teropodi hodali na tri prsta, fosilizirani otisci stopala nekih dromeosaurida pokazuju da su oni drgi prst noge držali odignutim od tla; samo su treći i četvrti prst nosili svu težinu životinje. Ovo se naziva funkcionalnom didaktilijom. Na uvećanom drugom prstu nalazila se neobično velika, zakrivljena pandža oblika srpa, za koju se smatra da su je koristili za hvatanje plijena i penjanje po drveću. Jedna vrsta dromeosaurida, Balaur bondoc, je također imao i prvi prst izrazito prilagođen slično kao i drugi. I prvi i drugi nožni prst B. bondoca držani su odignuto od tla i nosili su veliku, zakrivljenu pandžu. Supporting Information
Rep Dromeosauridi su imali duge repove. Većina repnih kralježaka imala je koštane ekstenzije, pa i koštane žile kod nekih vrsta. Nakon što je istražio Deinonychusa, Ostrom je pretpostavio da su ove osobine ukrućivale rep tako da se on mogao pokretati samo pri svom početku, pa bi se cijeli rep pokretao kao jedna poluga. Međutim, jedan dobro očuvan primjerak vrste Velociraptor mongoliensis (IGM 100/986) imao je člankovit rep koji je bio vodoravno savijen u obliku slova S. To pokazuje da se rep mogao savijati ustranu s priličnim pokretljivošću. Pretpostavljeno je da su rep koristili kao stabilizator ili za protutežu dok su trčali ili skakali; kod Microraptora je na kraju repa postojala lepeza perja u obliku dijamanta. Možda ju je koristio kao aerodinamični stabilizator ili kormilo tijekom jedrenja/leta.
Veličina
left|thumb|Usporedba veličina nekoliko dromeosaurida.
Dromeosauridi su bili dinosauri malene do srednje veličine, dugi od 0,7 m (Mahakala) do preko 6 m (Utahraptor i Achillobator). Neki su možda bili i veći; neopisani primjerci Utahraptora iz kolekcija Univerziteta Brigham Young pripadali su jedinkama koje su možda dostizale do 11 m dužine, ali još uvijek se očekuju detaljnija istraživanja. Velika veličina je izgleda evoluirala barem dvaput kod dromeosaurida; prvi put kod pripadnika Dromaeosaurinae (Utahraptor i Achillobator) i ponovo kod pripadnika Unenlagiinae (Austroraptor dužine do 5 m). Moguću treću grupu divovskih dromeosaura predstavljaju izolirani zubi pronađeni u Engleskoj, na otoku Wight. Zubi su pripadali životinji veličine Utahraptora, ali izgleda da je ona, sudeći prema obliku zuba, bila srodnija pripadnicima Vlociraptorinae.Naish, D. Hutt, and Martill, D.M. (2001). "Saurischian dinosaurs: theropods." in Martill, D.M. and Naish, D. (eds). Dinosaurs of the Isle of Wight. The Palaeontological Association, Field Guides to Fossils. 10, 242-309.
Mahakala je ujedno i najprimitivniji i najmanji dromeosaurid ikada opisan. Ovi dokazi, zajedno s malenom veličinom ostalih primitivnih srodnika poput Microraptora i Anchiornisa, ukazuje na to da je zajednički predak dromeosaurida, trudontida i ptica možda bio veoma malen, dužine oko 65 cm i težine oko 600 grama.
Perje
Postoji mnogo dokaza koji ukazuju na to da su dromeosauridi bili pokriveni perjem. Fosili nekih dromeosaurida pokazuju duga pokrivna pera na rukama i repu, kao i kraće perje slično paperju po tijelu. Drugi fosili, kod kojih nisu ostali očuvani otisci perja, imaju izbočine na kostima prednjih udova gdje su se nalazila krila. Raspored perja je veoma sličan onome kod Archaeopteryxa.
thumb|Fosil vrste Sinornithosaurus millenii, prvi dokaz perja kod dromeosaurida.
Prvi poznati dromeosaur s definitivnim dokazima perja bio je Sinornithosaurus, kojeg su u Kini našli Xu et al. 1999. godine. Mnogi drugi fosili dromeosaurida pronađeni su s tijelom pokrivenim perjem, a neki su imali u potpunosti razvijeno letno perje. Microraptor čak pokazuje dokaze da je imao drugi par krila na zadnjim udovima. Iako se otisci perja mogu očuvati samo u određenim sedimentima, neki fosili pronađeni u čvršćem kamenju pokazuju prisustvo perja po tome što su na kostima ruku imali izbočine za perje (izbočine u kostima u koje je usađeno krilno perje, osobina nekih ptica). Dromeosauridi Rahonavis i Velociraptor su imali izbočine za perje, što znači da su i oni imali perje iako nisu pronađeni njegovi otisci zajedno sa skeletima ovih životinja. U tom svjetlu, najvjerojatnije je da su čak i veći dromeosauridi imali perje, jer su i danas sve ptice neletačice pokrivene perjem; poznato je i da su relativno veliki dromeosauridi, kao što je Velociraptor, zadržali pokrivno perje. Iako su neki znanstvenici pretpostavili da su veći dromeosauridi izgubili većinu ili sve svoje perje, otkriće perja kod primjeraka Velociraptora navedeno je kao dokaz da su svi pripadnici ove porodice zadržali perje.
Ponašanje Funkcija pandže
thumb|Stopalo i pandža Dromaeosaurusa mini|Restauracija Achillobatora Trenutno postoji neslaganje oko funkcije povećane pandže na drugom nožnom prstu. Kada ju je John Ostrom opisao za Deinonychusa 1969. godine, naveo je pandžu kao oružje slično maču koje je, kao sabljozube mačke svoje očnjake, zabadao u plijen. Adams (1987.) je smatrao da se pandža koristila za vađenje utrobe velikog plijena.Adams, Dawn (1987) "The bigger they are, the harder they fall: Implications of ischial curvature in ceratopsian dinosaurs" pg 1–6 in Currie, Philip J. and Koster, E. (eds) Fourth symposium on mesozoic terrestrial ecosystems. Tyrrell Museum, Drumheller, Canada Navođenje velike pandže kao oružje za ubijanje odnosilo se na sve dromeosauride. Međutim, Manning et al. su tvrdili da je pandža umjesto toga služila kao kuka, rekonstruisavši keratinski omotač s eliptičnim presjekom, umjesto prije korištenog oblika suze. U Manningovoj interpretaciji, pandža na drugom prstu se koristila za penjanje tijekom napadanja većeg plijena, ali i za ubadanje.
Ostrom je usporedio Deinonychusa s nojem i kazuarom. Primijetio je da ove vrste ptica mogu nanijeti opasne ozljede nogama. Kazuar na drugom prstu ima pandžu dužine do 125 mm.Davies, S.J.J.F. (2002) "Ratites and Tinamous" Oxford University Press. New York, USA Ostrom je citirao Gilliarda (1958.) rekavši da se tako može rasjeći ruka ili izvaditi utroba.Gilliard, E. T. (1958) "Living birds of the world" Doubleday, garden City, NY. USA. 400p. Kofron (1999. i 2003.) je istražio 241 dokumentovani napad kazuara i otkrio je da su bila ubijena dva psa i jedan čovjek, ali nije bilo dokaza da kazuari mogu nauditi drugim životinjama na gore naveden način. Kazuari koriste svoje pandže za obranu, napadanje neprijatelja i u udvaranju. Karijama također ima veliku pandžu na drugom nožnom prstu koju koristi za kidanje plijena prije gutanja.
Phillip Manning i kolege (2009.) su pokušali testirati funkciju pandže i pandži sličnog oblika na prednjim udovima. Analizirali su biomehaniku stresa i izvijanja na pandži i udovima koristeći rentgenske snimke za stvaranje trodimenzionalne konturne mape pandže prednjih udova Velociraptora. Za usporedbu, analizirali su konstrukciju pandže današnje ptice grabljivice, ušare. Otkrili su da su one, na osnovu načina na koji se stres provodio duž pandže, bile idealne za penjanje. Otkrili su i da je vrh pandže služio za ubadanje i držanje, a da je baza služila za ravnomjerno prenošenje stresa.
Manningov tim je također usporedio zakrivljenost pandže na stopalu s onom kod današnjih ptica i sisavaca. Prijašnja istraživanja pokazala su da se količina zakrivljenosti pandže razlikuje kod različitih načina života: životinje s jako zakrivljenim pandžama se obično penju po drveću, a ravnije pandže ukazuju na život na tlu. Velika pandža dromeosaurida Deinonychusa ima zakrivljenost od 160 stupnjeva, prilično u rasponu penjača. Pandže na prednjim udovima također su odgovarale navedenoj grupi životinja.
Paleontolog Peter Mackovicky komentirao je istraživanje Manningovog tima, izjavivši da su maleni, primitivni dromeosauridi (npr. Microraptor) vjerojatno bili penjači, ali da penjanje nije objašnjavalo zašto su napredniji i veći dromeosauridi poput Achillobatora zadržali vrlo zakrivljene pandže ako su biil preveliki za penjanje po drveću. Mackovickey je teoretizirao da su divovski dromeosauridi možda pandžu koristili za kačenje za žrtve.
Društveno ponašanje