desno|mini|300px|Prikaz kugličaste munje iz 1901. Kugličasta munja je rijetka i neobjašnjena pojava električnoga izbijanja koji se opisuje kao luminozni, sferni objekti veličine zrna graška do nekoliko metara u promjeru. Pojavljuje se u obliku žute do crvene svjetleće kugle promjera 10 do 20 centimetara, rijetko i do 1 metara, u kojoj je temperatura 4000 do 5000 °C. Kratko se vrijeme lagano kreće i nestaje tiho ili uz prasak, ostavljajući za sobom jak miris po sumporu i nitritu. Pojava je različita od vatre svetog Ilije i varljive svjetlosti.
Iako se obično povezuje s grmljavinskim olujama, navodi se da opažena pojava traje znatno dulje od bljeska munje. U nekim izvještajima se govori da se znala pojaviti i bez prisutnosti grmljavinskih oblaka, kao što je Hessdalenska vatra u Norveškoj.http://www.itacomm.net/ph/2007_HAUGE.pdf
Neki izvještaji iz 19. stoljeća opisuju kugle koje na kraju eksplodiraju, ponekad s teškim posljedicama, ostavljajući nakon nestanka miris sumpora. Opisi kugličastih munja pojavljuju se u raznim izvještajima tijekom stoljeća i privukli su pozornost znanstvenika. Optički spektar onoga što se čini kao događaj kugličaste munje objavljen je u siječnju 2014. i uključivao je video s velikom brzinom kadrova.
Znanstveni podaci o kugličastim munjama ostaju oskudni. Iako su laboratorijski eksperimenti proizveli efekte koji su vizualno slični izvještajima o kugličastim munjama, kako se oni odnose na fenomen ostaje nejasno. Neki laboratorijski eksperimenti su dobili slične pojave kugličastoj munji, ali do danas se još ne zna jesu li povezane s prirodnim pojavama. Znanstvenih podataka o tim pojavama u prirodi je vrlo malo zbog neprevidljivosti i rijetkosti. Sve do nedavno se smatralo da su kugličaste munje stvar mašte i prevare.ABC.net.edu: Ball lightning bamboozles physicist
Karakteristike Opisi kugličaste munje uvelike variraju. Opisana je kao munja koja se kreće gore-dolje, bočno ili u nepredvidivim putanjama, lebdi i kreće se s vjetrom ili protiv vjetra; privlači je, nije pod utjecajem ili se odbija od zgrada, ljudi, automobila i drugih predmeta. Neki opisuju je kao kretanje kroz čvrste mase drva ili metala bez učinka, dok je drugi opisuju kao destruktivnu i topi ili pali te tvari. Njena pojava također je povezana s dalekovodima, na visinama od 300 metara i više, te tijekom grmljavine i mirnog vremena. Kugličaste munje opisane su kao prozirne, višebojne, ravnomjerno osvijetljene, zračeće plamenove, niti ili iskre, s oblicima koji variraju između sfera, ovala, suza, štapića ili diskova.Barry, James Dale: Ball Lightning and Bead Lightning: Extreme Forms of Atmospheric Electricity, , 1980, Plenum Press (p. 35)
Iako su to odvojene i različite pojave,Barry, J.D. (1980a) Ball Lightning and Bead Lightning: Extreme Forms of Atmospheric Electricity. 8–9. New York and London: Plenum Press. kugličasta munja se često pogrešno identificira kao vatra svetog Ilije.
Zabilježeno je da se kuglice raspršuju na mnogo različitih načina, poput iznenadnog nestajanja, postupnog raspršivanja, apsorbiranja u objekt, "pucanja", glasne eksplozije ili čak eksplozije s velikom snagom, što se ponekad navodi kao štetno. Izvještaji se također razlikuju o njihovoj navodnoj opasnosti za ljude, od smrtonosne do bezopasne.
Pregled dostupne literature objavljen 1972. identificirao je svojstva "tipičnog" kugličaste munje, uz upozorenje na pretjerano oslanjanje na iskaze očevidaca:
Često se pojavljuju gotovo istovremeno s pražnjenjem groma od oblaka do tla. Obično su sfernog ili kruškastog oblika s nejasnim rubovima Njihovi promjeri kreću se od 1–100 cm, najčešće 10–20 cm Njihova svjetlina otprilike odgovara svjetlini kućne lampe, tako da se jasno vide na dnevnom svjetlu. Uočen je širok raspon boja, a najčešće su crvena, narančasta i žuta Trajanje svakog događaja je od jedne sekunde do više od minute, a sjaj ostaje prilično konstantan tijekom tog vremena. Sklone su kretanju brzinom od nekoliko metara u sekundi, najčešće u horizontalnom smjeru, ali se mogu kretati i vertikalno, ostati nepomični ili lutati nepravilno. Mnogi su opisani kao da se rotiraju Rijetko je da promatrači prijavljuju osjećaj topline, iako u nekim slučajevima nestanak kugle prati oslobađanje topline. Neki pokazuju afinitet prema metalnim predmetima i mogu se kretati duž vodiča poput žica, metalnih ograda ili željezničkih tračnica Neki se pojavljuju unutar zgrada prolazeći kroz zatvorena vrata i prozore Neki su se pojavili unutar metalnih zrakoplova te su ušli i izašli bez uzrokovanja štete. Nestanak lopte je obično brz i može biti tih ili eksplozivan. Često se prijavljuju mirisi koji podsjećaju na ozon, gorući sumpor ili dušikove okside
Povijesna svjedočanstva Kugličasta munja je mogući izvor legendi koje opisuju svjetleće kugle, poput mitoloških Anchimayena iz argentinske i čileanske kulture Mapuche.
Prema statističkom istraživanju provedenom 1960. godine, od 1962 mjesečno zaposlena djelatnika Nacionalnog laboratorija Oak Ridge i svih 15923 djelatnika tvrtke Union Carbide Nuclear Company u Oak Ridgeu, utvrđeno je da je 5,6% odnosno 3,1% izjavilo da je vidjelo kugličastu munju. Članak u časopisu Scientific American sažeo je studiju kao otkriće da je kugličastu munju vidjelo 5% stanovništva Zemlje. Druga studija analizirala je izvješća više od 2000 slučajeva.desno|mini|300px|Srednjovjekovni prikaz kugličaste munje.
Gervase od Canterburyja Kronika Gervasea od Canterburyja, engleskog redovnika, sadrži ono što je vjerojatno najraniji poznati spomen kugličaste munje, datiran 7. lipnja 1195. On navodi: "Čudesan znak spustio se blizu Londona", koji se sastojao od gustog i tamnog oblaka, emitirajući bijelu tvar koja je narasla u sferni oblik ispod oblaka, iz kojeg je vatrena kugla padala prema rijeci.
Zaslužni profesor fizike Brian Tanner i povjesničar Giles Gasper sa Sveučilišta Durham identificirali su zapis u kronici kao vjerojatno opis kugličaste munje i primijetili njegovu sličnost s drugim zapisima:
Velika grmljavinska oluja u mjestu Widecombe-in-the-Moor desno|mini|300px|Suvremeni drvorez oluje Widecombe-in-the-Moor Jedan rani zapis izvještava o Velikoj grmljavini u crkvi u Widecombe-in-the-Mooru, Devonu, u Engleskoj, 21. listopada 1638. Četiri osobe su poginule, a otprilike 60 je ozlijeđeno tijekom jake oluje. Svjedoci su opisali vatrenu kuglu promjera oko 8 stopa (2,4 m) koja je udarila u crkvu i ušča u nju, gotovo je uništivši. Veliko kamenje s crkvenih zidova bačeno je na tlo i kroz velike drvene grede. Vatrena kugla navodno je razbila klupe i mnoge prozore te ispunila crkvu smradom sumpora i tamnim, gustim dimom.
Vatrena kugla se navodno podijelila na dva dijela, jedan je izašao kroz prozor razbijajući ga, a drugi je nestao negdje unutar crkve. Zbog mirisa vatre i sumpora, suvremenici su vatrenu kuglu objasnili kao "đavola" ili kao "plamen pakla". Kasnije su neki za cijeli incident okrivili dvoje ljudi koji su igrali karte u klupama tijekom propovijedi, čime su navukli Božji gnjev.
Šalupa Catherine i Mary
U prosincu 1726. godine, nekoliko britanskih novina objavilo je izvadak iz pisma Johna Howella sa šalupe Catherine and Mary. Pišu da im je, dolazeći u zaljev u Floridi, 29. kolovoza, velika “vatrena kugla” razbila glavni jarbol u puno dijelova, uništila par greda i dasaka, ubila jednog pomorca, a drugog ranila:
Brod HMS Montague Jedan posebno velik primjer zabilježen je "na temelju autoriteta dr. Gregoryja" 1749. godine. Dana 4. studenoga 1749., admiral Chambers je vršio promatranja nešto prije podneva. Vidio je veliku “plavu vatrenu kuglu” oko 5 km od broda. Brzo su počeli spuštati velika jedra, ali je “vatrena kugla” vrlo brzo stigla iznad broda i eksplodirala, puknuvši kao sto topova i ostavljajući jaki miris sumpora. Zbog te eksplozije gornji dio glavnog jarbola je polomljen u komade. Pet pomoraca je oboreno na pod, a jedan je bio pun masnica. “Vatrena kugla” je bila velika poput mlinskog kamena.
Profesor Georg Richmann Izvještaj iz 1753. godine opisuje smrtonosnu kugličastu munju kada je profesor Georg Richmann iz Sankt Peterburga u Rusiji konstruirao aparat za puštanje zmajeva sličan onom kakav je Benjamina Franklina predložio godinu dana ranije. Richmann je prisustvovao sastanku Akademije znanosti kada je čuo grmljavinu i potrčao kući sa svojim graverom kako bi zabilježio događaj za buduće generacije. Dok je eksperiment bio u tijeku, pojavila se kugličasta munja, putovala niz nit, udarila Richmanna u čelo i ubila ga. Kugla je ostavila crvenu mrlju na Richmannovom čelu, cipele su mu se rasparale, a odjeća mu je bila spaljena. Njegov graver se onesvijestio. Okvir vrata sobe bio je napuknut, a vrata su iščupana iz šarki.
Brod HMS Warren Hastings Jedan engleski časopis izvijestio je da su se tijekom oluje 1809. godine pojavile tri "vatrene kugle" i "napale" britanski brod HMS Warren Hastings. Posada je promatrala kako se jedna kugla spušta, ubivši čovjeka na palubi i zapalivši glavni jarbol. Član posade izašao je da izvuče tijelo poginulog i pogodila ga je druga kugla, koja ga je odbacila i ostavila mu blage opekline. Treći čovjek je poginuo u kontaktu s trećom kuglom. Članovi posade izvijestili su o upornom, mučnom mirisu sumpora nakon toga.
Velečasni Ebenezer Cobham Brewer Ebenezer Cobham Brewer, u svom američkom izdanju iz 1864. godine knjige Vodič za znanstveno znanje o poznatim stvarima (), raspravlja o "kugličastoj munji". Opisuje je kao sporo pokretne kugle vatre ili eksplozivnog plina koje ponekad padaju na zemlju ili trče po tlu tijekom grmljavine. Rekao je da se kugle ponekad dijele na manje kugle i mogu eksplodirati "poput topa".
Znanstveni pisac A Guide to the Scientific Knowledge of Things Familiar U svojoj knjizi Thunder and Lightning, prevedenoj na engleski 1875. godine, francuski znanstveni pisac Wilfrid de Fonvielle napisao je da je bilo oko 150 izvještaja o kugličastim munjama:
Car Nikola II. Nikola II., posljednji car Ruskog Carstva, izvijestio je da je kao dijete svjedočio vatrenoj kugli dok je išao u crkvu u društvu svog djeda Aleksandra II.:
Okultist Aleister Crowley Britanski okultist Aleister Crowley izvijestio je da je 1916. godine tijekom grmljavine na jezeru PasquaneyThere is no present-day Lake Pasquaney in New Hampshire, United States. New Hampshire's Newfound Lake has a Camp Pasquaney. However, part of the lake is known as Pasquaney Bay. u New Hampshireu, Sjedinjene Američke Države, svjedočio onome što je nazvao "globularnim elektricitetom". Bio je sklonište u maloj kućici kada je, prema vlastitim riječima, Chapter 83.
Nikola Tesla
Nikola Tesla u svom laboratoriju u Coloradu Springsu je prema izvještajima redovito bio u mogućnosti dobivati kugličastu munju promjera 100 mm, ali to je za njega bila više stvar znatiželje, jer se više bavio visokonaponskim prijenosom energije.
R. C. Jennison Jennison iz Elektroničkog laboratorija Sveučilišta u Kentu opisao je vlastito opažanje kugličaste munje u članku objavljenom u časopisu Nature 1969. godine:
Ostali izvještaji desno|mini|300px|Kugličasta munja ulazi kroz dimnjak (1886.) Willy Ley je raspravljao o viđenju u Parizu 5. srpnja 1852. "za koje su Francuskoj akademiji znanosti podnesene ovjerene izjave". Tijekom grmljavine, krojač koji je živio pored crkve Val-de-Grâce vidio je loptu veličine ljudske glave kako izlazi iz kamina. Letjela je po sobi, vratila se u kamin, eksplodirala unutra i uništila vrh dimnjaka. Dana 30. travnja 1877. godine kugličasta munja ušla je u Zlatni hram u Amritsaru u Indiji i izašla kroz sporedna vrata. Nekoliko ljudi je promatralo kuglu, a događaj je upisan na prednji zid Darshani Deorija. Dana 22. studenog 1894. u Goldenu u Coloradu dogodio se neobično dugotrajan slučaj prirodne kugličaste munje, što sugerira da bi mogla biti umjetno izazvana iz atmosfere. Novine Golden Globe izvijestile su:Golden Globe, 24 November 1894.