Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. svibnja 1891. – Stockholm, 11. srpnja 1974.) bio je švedski književnik i prvi ekspresionistički pisac švedske književnosti.
Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaća vjeru u svijet budućnosti, te objavljuje svoje prve oporbenjačke tekstove i po idejama i po izboru. U kritičko-teorijskim radovima napada izrođeni naturalizam, zahtijevajući od književnosti jednostavnost folklorne predaje. Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjačkih saga i stare egipatske lirike. Kao ekspresionist u pjesmama i dramama izražava kaotični svijet iz doba Prvoga svjetskog rata, oslanjajući se na kasnija djela Augusta Strindberga.
U međuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 1930-ih godina ponovno pomračuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i nečovječnosti. Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše Krvnika, djelo koje predstavlja protest nasilju. Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznačajnijoj prozi Patuljak, predstavlja utjelovljenje svih negativnih ljudskih značajki, pa pomoću likova renesanse simbolizira moderna stanja. Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Djela (izbor)
Zbirke novela Željezo i ljudi, 1915. Vječni smiješak, 1920. Okrutne priče, 1924.
Romani Krvnik, 1933. Patuljak, 1944. Baraba, 1950. Sibila, 1956. Hodočasnik na moru, 1962. Mariamne, 1967.
Drame Posljednji čovjek, 1917. Čovjek bez duše, 1936. Pobjeda u tmini, 1939.
Izvori
Vanjske poveznice
Lagerkvist, Pär Fabian, Hrvatska enciklopedija
Kategorija:Švedski književnici Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost