mini|desno|300px|Povijesno rasprostiranje hrvatskih narječja
Zapadnoštokavski govori,Dalibor Brozović, Deset teza o hrvatskome jeziku, Zbornik radova sa susreta hrvatskih studenata u tuđini (1981. – 1986.), Susreti 6, Zagreb – Bochum, str. 136–145., 1986.Mate Kapović, Povijest hrvatske akcentuacije: Fonetika , Matica hrvatska, Zagreb, 2015.Ranko Matasović, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika, Matica hrvatska, 2008. poznati i pod nazivima zapadnoštokavski dijalekti, Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012. zapadna štokavština, Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1 - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2003. zapadni štokavski govori, Aleksandar Belić, O značaju zapadnog štokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog jezika. Južnoslavenski filolog 23: 69–75., 1958. zapadni govor i šćakavski, Dalibor Brozović, Govor u dolini rijeke Fojnice, Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik 10: 243–425., 2012. govori su zapadnog tipa štokavskoga narječja.
Pretpostavlja se kako se u predmigracijskom razdoblju između 9. i 15. st., odnosno 16. i 17. st. može govoriti o starom tzv. zapadnoštokavskom narječju, odnosno o zapadnoštokavskom narječju. U tom razdoblju zapadnoštokavski govori su bili prostorno jedinstveni, odlikovao ih je šćakavizam i bliska veza s kajkavskim narječjem i čakavskim narječjem.
Granice zapadnoštokavskih govora prije migracija Zapadnoštokavski govori su do 16. i 17. stoljeća graničili s kajkavskim i čakavskim narječjem na zapadu, te s istočnoštokavskim govorima na istoku.
Zapadna granica s kajkavskim narčjem je išla približno od ušća Une u Savu prema sjeveroistoku, istočnije od današnje Virovitice i dalje u današnju Mađarsku.
Zapadna granica s čakavskim narječjem se prostirala istočno od Une, uz Dinaru, uz izbijanje na more istočno od Cetine. Otoci su bili čakavski, obala zapadnoštokavska, no zapadni Pelješac, Korčula i Lastovo su čakavski, istočni Pelješac, Mljet i otoci pred Dubrovnikom zapadnoštokavski.
Istočna granica najvjerojatnije je išla Dunavom pa zatim do područja nešto zapadno od Drine i dalje nedaleko od današnje Foče. Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlazi na more u Boki kotorskoj. Razvoj
Zapadnoštokavski (poznat i kao šćakavski) se razvio iz iste osnove iz koje su se razvili kajkavsko narječje, čakavsko narječje i slovenski dijalekti,Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika opisane u zapadni južni slavenski jezici. Riječ je o najistočnijem hrvatskom narječju. Narječje je dosta srodno s južnom grupom čakavskih dijalekata (Južnočakavski dijalekt (prijelazni čakavsko-štokavski dijalekt), Lastovski dijalekt (prijelazni čakavsko-štokavski dijalekt, možda i jekaviziran iz Dubrovnika, Jugozapadni istarski dijalekt (čakaviziran štokavski dijalekt). Za vrijeme turske provale u naše krajeve dolazi do velikih migracija stanovništva prilikom čega se pod različitim dijalektnim utjecajima uz postojeće nenovoštokavske dijalekte zapadne štokavštine razvijaju i novoštokavski dijalekti kako u zapadnoj štokavštini tako i u istočnoj štokavštini, ovi novoštokavski dijalekti međusobno se značajno ujednačuju pri čemu se gube glavne narječne osobine zapadne štokavštine u podrijetlom zapadnoštokavskima i istočne štokavštine u podrijetlom istočnoštokavskima, to je zapadnoštokavske dijalekte udaljilo od čakavskih i kajkavskih a istočnoštokavske od torlačkih osobina što je osnovni razlog grupiranja sviju zapadnoštokavskih i istočnoštokavskih dijalekata u jedno zajedničko štokavsko narječje. Gubitak osnovnih obilježja samostalnog narječja U drugom pak periodu, 13. – 14. stoljeće, dolazi do većega broja promjena glasova i oblika, što u konačnici ima za posljedak redukciju broja glasova iz fonemskoga inventara starocrkvenoslavenskoga jezika. Treće razdoblje, u 14. i 15. stoljeću, svjedokom je miješanja dijalekata, većih migracija zbog osmanske najezde, nestanka zasebnih oblika zapadne i istočne štokavštine i stvaranja novoštokavskih dijalekata koji ostaju supostojati s nenovoštokavskima.
Očuvane primjerke starijih zapadnoštokavskih govora imamo i u; Gradišću, u područjima naseljenima štokavskim Hrvatima. To su bivši šćakavski govori Unsko-vrbaškog međurječja (nastali su na tom prostoru), a koji sadrže više karakteristika koje ih povezuju s čakavštinom. Moliseu, u područjima naseljenima Hrvatima. To su bivši štakavski govori zapadne Hercegovine i Imotske krajine (nastali su na tom prostoru).
Dijalekti nastali iz zapadne štokavštine mini|300px|Usporedba zapadnoštokavskih govora u 14. i 20.st-u Hrvatski i djelom bošnjački zapadnoštokavski dijalekti i danas se jasno raspoznaju od onih nehrvatskih istočnoštokavskih, te razlike su posebno uočljive kod nenovoštokavskih/staroštokavskih dijalekata, to jest onih koji se nisu ponovoštokavili. U cijelom tome sklopu za hrvatski je jezik važna činjenica da su zapadni štokavski dijalekti nedjeljivi od kajkavskih i čakavskih bitnija od njihova odnosa prema ostalim štokavskim dijalektima.
Dijalekti proiznikli iz zapadnoštokavskoga narječja su: thumb|250px|Hrvatski dijalekti u RH i BiH Sjeverni dijalekt (slavonski, starošćakavski miješanog jata, ikavskog, ikavsko-ekavskog i neizmijenjenog/zatvoreno e) Istočni dijalekt (istočnobosanski dijalekt, starošćakavski jekavskog refleksa jata) Zapadni dijalekt Južni dijalekt (dio novoštokavskih (i)jekavskih poddijalekata podrijetlom iz zapadnoštokavskoga narječja kao što su dubrovački poddijalekt, neretvanski poddijalekt i govori s jednosložnim jatom zapadno od Brčkog (koje Josip Lisac karakterizira kao sjeverozapadni/krajiški poddijalekt, a koji su nastali iz starog neretvanskog dijalekta) thumb|250px|Hrvatski poddijalekti u RH i BiH
Povezani članci hrvatski jezik čakavsko narječje kajkavsko narječje štokavsko narječje južnoslavenski jezici slavenski jezici indoeuropski jezici
Izvori
Vanjske poveznice Matica hrvatska Josip Lisac: Proučavanja hrvatskih štokavskih organskih idioma Dalibor Brozović, Deset teza o hrvatskome jeziku, Zbornik radova sa susreta hrvatskih studenata u tuđini (1981. – 1986.), Susreti 6, Zagreb – Bochum, str. 136–145., 1986. Josip Lisac:Dubrovnik i hrvatska tradicija
Kategorija:Štokavsko narječje Kategorija:Hrvatski dijalekti Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika Kategorija:Narječja južnoslavenskih jezika