Društvena klasa je grupiranje ljudi u skup hijerarhijskih društvenih kategorija, od kojih su najčešće viša, srednja i niža klasa. Članstvo u društvenoj klasi može primjerice ovisiti o obrazovanju, bogatstvu, zanimanju, prihodu i pripadnosti određenoj subkulturi ili društvenoj mreži.
"Klasa" je predmet analize sociologa, politologa, antropologa i društvenih povjesničara. Pojam ima širok raspon ponekad proturječnih značenja i ne postoji široki konsenzus o definiciji "klase". Neki ljudi tvrde da zbog društvene mobilnosti klasne granice ne postoje. U uobičajenom govoru, izraz "društvena klasa" obično je sinonim za " društveno-ekonomsku klasu", definiranu kao "ljudi koji imaju isti društveni, ekonomski, kulturni, politički ili obrazovni status", npr. "radnička klasa"; "profesionalna klasa u nastajanju".Princeton University. "Social class". WordNet Search 3.1. Retrieved on: 2012-01-25. Međutim, akademici razlikuju društvenu klasu od socioekonomskog statusa, koristeći prvu za označavanje nečije relativno stabilne sociokulturne pozadine, a drugu za označavanje trenutne društvene i ekonomske situacije koja je posljedično promjenjivija tijekom vremena.
Precizna mjerenja onoga što određuje društvenu klasu u društvu varirala su tijekom vremena. Karl Marx je mislio da je "klasa" definirana nečijim odnosom prema sredstvima za proizvodnju (njihovim proizvodnim odnosima ). Njegovo razumijevanje klasa u modernom kapitalističkom društvu je da proletarijat radi, ali ne posjeduje sredstva za proizvodnju, a buržoazija, oni koji ulažu i žive od viška stvorenog proletarijatovim upravljanjem sredstvima za proizvodnju, uopće ne rade. Ovo je u suprotnosti sa stajalištem sociologa Maxa Webera, koji je tvrdio da je "klasa" određena ekonomskim položajem, za razliku od " društvenog statusa " ili " položaja " koji je određen društvenim prestižom, a ne samo odnosima proizvodnje.Weber, Max (1921/2015). "Classes, Stände, Parties" in Weber's Rationalism and Modern Society: New Translations on Politics, Bureaucracy and Social Stratification. Edited and Translated by Tony Waters and Dagmar Waters, pp. 37–58. Pojam "klasa" etimološki je izveden iz latinskog classis, koji su popisivači stanovništva koristili za kategorizaciju građana prema imovinskom stanju kako bi odredili obveze vojne službe.
U kasnom 18. stoljeću pojam "klasa" počeo je zamjenjivati klasifikacije kao što su staleži, staleži i redovi kao primarni način organiziranja društva u hijerarhijske podjele. To je odgovaralo općem smanjenju značaja koji se pripisuje nasljednim karakteristikama i povećanju značaja bogatstva i prihoda kao pokazatelja položaja u društvenoj hijerarhiji.
Povijest
Drevni Egipat Postojanje klasnog sustava datira još iz vremena starog Egipta, gdje je položaj elite također karakterizirala pismenost. Bogatiji ljudi bili su na vrhu društvenog poretka, a obični ljudi i robovi na dnu. Međutim, klasa nije bila kruta; čovjek skromnog podrijetla mogao se popeti na visok položaj.
Drevni su Egipćani na muškarce i žene, uključujući ljude iz svih društvenih klasa, gledali kao na jednake pred zakonom, pa je čak i najniži seljak imao pravo podnijeti peticiju veziru i njegovom sudu za naknadu štete.
Poljoprivrednici su činili većinu stanovništva, ali poljoprivredni proizvodi bili su u izravnom vlasništvu države, hrama ili plemićke obitelji koja je posjedovala zemlju. Poljoprivrednici su također podlijegali porezu na rad i morali su raditi na navodnjavanju ili građevinskim projektima u sustavu korveje. Umjetnici i obrtnici bili su višeg statusa od zemljoradnika, ali su također bili pod državnom kontrolom, radili su u trgovinama uz hramove i plaćali izravno iz državne riznice. Pisarnici i službenici činili su višu klasu u starom Egiptu, poznatu kao "klasa bijelog kilta" u odnosu na odjeću od izbijeljenog platna koja je služila kao oznaka njihovog položaja. Viša klasa svoj je društveni status istaknuto iskazivala u umjetnosti i književnosti. Ispod plemstva bili su svećenici, liječnici i inženjeri sa specijaliziranom izobrazbom u svom području. Nejasno je je li ropstvo kakvo se danas shvaća postojalo u starom Egiptu ; postoje različita mišljenjađu autorima.
Iako su robovi uglavnom bili korišteni kao sluge pod ugovorom, mogli su kupovati i prodavati svoje ropstvo, probijati se do slobode ili plemstva, a obično su ih liječili liječnici na radnom mjestu.
Drugdje U staroj Grčkoj kada je klanski sustav bio u opadanju. Klase zamijenile su klansko društvo kada je postalo premalo da bi podmirilo potrebe sve veće populacije. Podjela rada također je bitna za rast klasa. mini| Burmanski plemići i sluge desno|mini| Nigerijski ratnici naoružani kopljima u pratnji ratnog poglavice na konjima. Zemlja i njeni stanovnici, 1892 Povijesno gledano, društvena klasa i ponašanje bili su određeni zakonom. Na primjer, dopušteni način odijevanja u nekim je vremenima i na nekim mjestima bio strogo reguliran, s raskošnim odijevanjem samo za visoke slojeve društva i aristokraciju, dok su zakoni o raskoši propisivali odjeću i nakit primjerene društvenom položaju i položaju osobe. U Europi su ti zakoni postali sve uobičajeniji tijekom srednjeg vijeka. Međutim, ti su zakoni bili skloni promjenama zbog društvenih promjena, au mnogim slučajevima te su razlike mogle ili gotovo nestati, kao što je razlika između patricija i plebejaca koja je gotovo izbrisana tijekom kasne Rimske republike.
Jean-Jacques Rousseau imao je veliki utjecaj na političke ideale Francuske revolucije zbog svojih pogleda na nejednakost i klase. Rousseau je ljude vidio kao "prirodno čiste i dobre", što znači da su se ljudi od rođenja smatrali nedužnima i da je svako zlo naučeno. Smatrao je da društveni problemi nastaju razvojem društva i potiskuju urođenu čistoću čovječanstva. Također je smatrao da je privatno vlasništvo glavni razlog društvenih problema u društvu jer privatno vlasništvo stvara nejednakost kroz vrijednost imovine. Iako je njegova teorija predviđala da će, ako ne bude privatnog vlasništva, postojati široko rasprostranjena jednakost, Rousseau je prihvatio da će uvijek postojati društvena nejednakost zbog načina na koji se društvo promatra i vodi.
Kasniji prosvjetiteljski mislioci smatrali su nejednakost vrijednom i ključnom za razvoj i prosperitet društva. Također su priznali da će privatno vlasništvo u konačnici uzrokovati nejednakost jer se specifični resursi koji su u privatnom vlasništvu mogu pohraniti, a vlasnici profitiraju na manjku resursa. To može stvoriti natjecanje među klasama koje su ovi mislioci smatrali nužnim. Ovo također stvara raslojavanje između klasa održavajući jasnu razliku između nižih, siromašnijih klasa i viših, bogatijih klasa.
U klasnim društvima, klasni sukob se ponavlja ili traje, ovisno o sociološkoj i antropolitičkoj perspektivi. Klasna društva nisu oduvijek postojala; postojale su vrlo različite vrste klasnih zajednica. Na primjer, društva temeljena na starosti, a ne na kapitalu. Tijekom kolonijalizma društveni su odnosi demontirani silom, što je dovelo do društava utemeljenih na društvenim kategorijama najamnog rada, privatnog vlasništva i kapitala.
Klasno društvo Klasno društvo ili klasno društvo društvo je organizacijskog principa u kojem je vlasništvo nad imovinom, sredstvima za proizvodnju i bogatstvom odlučujući čimbenik raspodjele moći, u kojem su oni s više imovine i bogatstva stratificirani više u društvu, a oni bez pristupa sredstvima za proizvodnju i bez bogatstva stratificirani su niže u društvu. U klasnom društvu, barem implicitno, ljudi su podijeljeni u različite društvene slojeve, koji se obično nazivaju društvenim klasama ili kastama. Priroda klasnog društva stvar je sociološkog istraživanja. Klasna društva postoje diljem svijeta, kako u industrijaliziranim tako i u zemljama u razvoju. Teoretizira se da klasna stratifikacija dolazi izravno iz kapitalizma. Što se tiče javnog mnijenja, devet od deset ljudi u jednoj švedskoj anketi smatra točnim da žive u klasnom društvu.
Komparativna sociološka istraživanja Netko može koristiti komparativne metode za proučavanje klasnih društava, koristeći, na primjer, usporedbu Ginijevih koeficijenata, de facto obrazovnih mogućnosti, nezaposlenosti i kulture.
Učinak na stanovništvo Društva s velikim klasnim razlikama imaju veći udio ljudi koji pate od problema mentalnog zdravlja kao što su simptomi tjeskobe i depresije. Niz znanstvenih studija pokazao je ovaj odnos. Statistika podupire ovu tvrdnju i rezultati se nalaze u očekivanom životnom vijeku i općem zdravlju; na primjer, u slučaju velikih razlika u očekivanoj životnoj dobi između dva predgrađa Stockholma. Razlike između očekivanog životnog vijeka siromašnih i manje obrazovanih stanovnika koji žive u blizini stanice Vårby gård i visokoobrazovanih i imućnijih stanovnika koji žive u blizini Danderyda razlikuju se za 18 godina.
Slični podaci o New Yorku također su dostupni za očekivani životni vijek, prosječni dohodak po glavi stanovnika, raspodjelu dohotka, srednju mobilnost dohotka za ljude koji su odrasli u siromašnim zemljama, imaju diplomu prvostupnika ili više.
U klasnim društvima niže klase sustavno dobivaju niže kvalitetno obrazovanje i skrb. Postoje eksplicitniji učinci kada oni iz više klase aktivno demoniziraju dijelove stanovništva niže klase.
Teorijski modeli Definicije društvenih klasa odražavaju niz socioloških perspektiva, utemeljenih na antropologiji, ekonomiji, psihologiji i sociologiji. Povijesno su glavne perspektive bile marksizam i strukturalni funkcionalizam. Zajednički stratumski model klase dijeli društvo na jednostavnu hijerarhiju radničke klase, srednje klase i više klase. Unutar akademske zajednice pojavljuju se dvije široke škole definicija: one koje su usklađene s modelima sociološkog sloja klasnog društva iz 20. stoljeća i one koje su usklađene s povijesnim materijalističkim ekonomskim modelima marksista i anarhista iz 19. stoljeća.
Još jedna razlika može se povući između analitičkih koncepata društvene klase, kao što su marksistička i weberovska tradicija, kao i više empirijskih tradicija kao što je pristup socioekonomskog statusa, koji bilježi korelaciju dohotka, obrazovanja i bogatstva s društvenim ishodima, a da nužno ne implicira partikularna teorija društvene strukture.John Scott, Class: critical concepts (1996) Volume 2 P. 310
Marksistički "[Klase su] velike skupine ljudi koje se međusobno razlikuju po mjestu koje zauzimaju u povijesno određenom sustavu društvene proizvodnje, po svom odnosu (u većini slučajeva utvrđenom i zakonski formuliranom) prema sredstvima za proizvodnju, po svojoj ulozi u društvenom organizacijom rada, pa prema tome i dimenzijama udjela društvenog bogatstva kojim raspolažu i načinom njegova stjecanja." — Vladimir Lenjin, Veliki početak lipnja 1919Za Marxa, klasa je kombinacija objektivnih i subjektivnih čimbenika. Objektivno, klasa dijeli zajednički odnos prema sredstvima proizvodnje. Samo klasno društvo shvaćeno je kao agregirani fenomen "međusobno povezanog kretanja", koji stvara kvazi-objektivni koncept kapitala. Subjektivno, članovi će nužno imati neku percepciju (" klasna svijest ") o svojoj sličnosti i zajedničkom interesu. Klasna svijest nije samo svijest o vlastitim klasnim interesima, već je i skup zajedničkih pogleda o tome kako društvo treba biti organizirano pravno, kulturno, društveno i politički. Ti se klasni odnosi reproduciraju kroz vrijeme.
U marksističkoj teoriji klasnu strukturu kapitalističkog načina proizvodnje karakterizira sukob između dviju glavnih klasa: buržoazije, kapitalista koji posjeduju sredstva za proizvodnju i mnogo većeg proletarijata (ili "radničke klase") koji mora prodati svoje vlastita radna snaga ( najamni rad ). Ovo je temeljna ekonomska struktura rada i vlasništva, stanje nejednakosti koje se normalizira i reproducira kroz kulturnu ideologiju.