Jakov Gotovac (Split, 11. listopada 1895. – Zagreb, 16. listopada 1982.) bio je hrvatski operni dirigent i skladatelj.11. listopada, knjiznica-vz.hr, pristupljeno 22. prosinca 2017.Marija Barbieri, Uz dvadesetu godišnjice smrti Jakova Gotovca. Raspjevanost i zamah melodijske linije , Vijenac, br. 225, 17. listopada 2002., pristupljeno 22. prosinca 2017.

Životopis mini|Grob Jakova Gotovca na Mirogoju.

Jakov Gotovac rođen je u Splitu 1895. godine. U rodnome gradu polazio je i završio, 1913. godine, Klasičnu gimnaziju i stekao prve glazbene spoznaje u Armanda Meneghella-Dinčića, violončelo, potom u Antuna Dobronića harmoniju te u Cyrila Metoděja Hrazdire instrumentaciju i dirigiranje.Gotovac, Jakov , Mirjana Škunca i Ivona Ajanović-Malinar (2002.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 22. prosinca 2017. Nakon mature studirao je pravo na Pravnome fakultetu u Zagrebu, te nakon početka Prvoga svjetskog rata u Splitu. Zbog zdravstvenih poteškoća (hiposkolioza) bio je pošteđen vojne obveze.

Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove (1916.) pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog glazbenog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima. Za svoja vokalna djela, Gotovac je često uzimao narodne tekstove.U spomen na hrvatskoga skladatelja , nsk.hr, 16. listopada 2017., pristupljeno 22. prosinca 2017. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i glazbenim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama. Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred Koleda (1925.) i Simfonijsko kolo (1926.), uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku (1926.) i romantičnu narodnu operu Morana (1930.). Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera Ero s onoga svijeta (1935.) koja je obišla više od 80 europskih glazbenih pozornica i izvođena je na devet jezika. U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Praizvedba opere Ero s onoga svijeta bila je 2. studenoga 1935. godine u zagrebačkome HNK, a 10. siječnja 2018. godine bila je 700. izvedba te opere.Održana sedamstota izvedba ”Ere s onoga svijeta” Jakova Gotovca , hnk.hr, pristupljeno 12. siječnja 2018.

Vodio je pjevačka društva Mladost (poslije Mladost-Balkan) i Jug. Godine 1943. nekoliko mjeseci obavljao je dužnost direktora i člana uprave Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta, a nakon Drugoga svjetskog rata vodio je pjevačka društva Pavao Markovac i Vladimir Nazor.

Opus Jakova Gotovca još sadrži opere Mila Gojsalića (1951.), Dalmaro (1958.) i Stanac (1959.), više orkestarskih djela, zborskih kompozicija i solo pjesama.

Bio je redoviti član JAZU od 1977. godine, te počasni član Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu.

Umro je u Zagrebu 1982. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.Gradska groblja Zagreb - Jakov Gotovac, gradskagroblja.hr, pristupljeno 22. prosinca 2017.

Opus mini|Spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru, rad Marije Ujević-Galetović.M. K., Izložba skulptura i slika Marije Ujević-Galetović u Lovincu, glasgacke.hr, 13. lipnja 2016., pristupljeno 22. prosinca 2017.

Orkestralna djela Simfonijsko kolo op. 12 (1926.) Pjesma i ples s Balkana op. 16 (1939.) Orači op. 18 (1937.) Guslar op. 22 (1940.) Dinarka (1945.) Bunjevačke igre (1960.)

Zborska djela 2 Scherza (1916.), u siječnju 1918. Hrvatsko pjevačko društvo Zvonimir praizvelo je Aj moj Mijo iz Opusa 1 (Dva scherza) 2 Pjesme za muški zbor (1918.) 2 Pjesme čuda i smijeha (1924.) Koleda (1925.) Dubravka op. 13 Pastorala za mješoviti zbor i orkestar na tekst Ivana Gundulića (1927. – 1928.) 3 momačka zbora (1932.) Pjesme vječnog jada (1939.) Pjesme zanosa (1955.)

Solo pjesme Djevojka i mjesec za alt i orkestar (1917.) Moments érotiques za glas i klavir (1929.) 2 Soneta za bariton i orkestar (1921.) Djevojačke pjesme za glas i klavir (1923.) Kroz grad za glas i klavir (1924.) Rizvan-aga za bariton i orkestar (1938.) Pjesme čeznuća za glas i orkestar (1939.)

Opere Morana op. 14 (1928. – 1930.) Ero s onoga svijeta op. 17 (1933. – 1935.) Kamenik op. 23 (1939. – 1944.) Mila Gojsalića op. 28 (1948. – 1951.) Đerdan op. 30 (1954. – 1955.) Dalmaro op. 32 (1958.) Stanac op. 33 (1959.) Petar Svačić op. 35 opera-oratorijum (1969., prerađena 1971.)

Nagrade i priznanja 1919.: Prva nagrada na natječaju Srpskoga pjevačkog društva u Zagrebu, za zborne skladbe op. 1. i op. 3 1964.: Nagrada Vladimir Nazor za glazbu za životno djeloGotovac, Jakov, enciklopedija.hr, pristupljeno 22. prosinca 2017. 1972.: Nagrada AVNOJ-a, za životno djelo.

Povezani članci Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe

Izvori

Vanjske poveznice Jagoda Martinčević, "Otiša mali u mužikante!", Podlistak: Uz 20. obljetnicu smrti – Jakov Gotovac, nepokolebljivi maestro hrvatske nacionalne glazbe, Slobodna Dalmacija, 11. studenoga 2002., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 31. siječnja 2008.) Jakov Gotovac Tracks, bbc.co.uk

Kategorija:Hrvatski skladatelji Kategorija:Hrvatski dirigenti Kategorija:Operni skladatelji Kategorija:Klasični skladatelji 20. stoljeća Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za glazbu Kategorija:Životopisi, Split