Bark (eng. barque) je velik jedrenjak za prekooceanska putovanja. Ima tri do pet jarbola. Krmeni jarbol ima uzdužno, a ostali križno jedrilje. Dužine je 40-60 metara i nosivosti 500-1.500 tona. Ima 10-18 članova posade. Bark je zapravo brik čiji je trup proširen i povećana površina jedara. Radi zaštite tereta imao je i 2-4 topa. Daljnjim produljivanjem barka nastajali su kliperi.
Barkentina je jedrenjak s tri jarbola, koji ima sošna i vršna jedra, a na pramčanom jarbolu križno jedro. Sličan je briku i brik-škuneru (brigantinu).
Batana je čamac dužine od 4 do 8,5 metara ravnog dna koje je blago zakrivljeno prema pramčanoj statvi i krmenom zrcalu, s malo izbočenim zaključkom na pramcu i omjerom dužina-širina 1:3. Pojavljuje se na Jadranu u davno doba i širi Europom i svijetom kao pogodna za plovidbu plitkim vodama. Pripada mnogobrojnoj obitelji čamaca ravnog dna kao što su venecijanska gondola, neretvanska trupa ili komiška sandula. Batane izgrađene u drugoj polovici 20. st. rijetko su duže od 5 metara. Potpuno je izgrađena od drva; kostur najčešće od hrastovine, a oplata od jelovine ili smrekovine. Za zakivanje se koriste pocinčani čavli ili ručno izrađeni od kovana željeza. Batanu može pokretati jedro (oglavno četverokutno, veličine ovisno o dužini batane), vesla (za ribarenje dva vrlo duga) ili izvanbrodski motor. Urez na krmenom zrcalu batane bio je namijenjen jednom veslu za veslanje na način gondole. Postoje otvorene, te opalubljene batane koje se koriste za rad mrežama i parangalima. Podnosi svako more jer ne siječe valove i more već po njima skače i propinje se preko vala.
U Rovinju postoji eko-muzej "Kuća o batani" posvećen batani, ribarskoj brodici i lokalnoj zajednici koja je batanu prepoznala kao svoj simbol, jer je upravo batana najrasprostranjenije tradicionalno plovilo u Rovinju. Otud i naziv rovinjska batana.
U makarskom primorju je za batanu uvriježen naziv gondula, no ona ima nešto oštriji pramac od rovinjske batane. Inače, ime batana povezuje se s talijanskom riječi battere (udarati) što asocira na zvuk udaranja njena ravnog dna o valove. Neki izvori kažu da ime potječe od drevnog pomorskog naziva batto za malenu barku iz 14. st. prethodnicu današnjeg čamca, u anglosaksonskome bat i kasnije eng. boat (čamac).
Bracera je srednjodalmatinski teretni obalni jedrenjak 19. i 20. st. Ima jedan jarbol koji se nalazi na kraju 1/3 duljine broda. Često ima i kosnik s jednom prečkom, a jedro je oglavno s dvije okrižice (lantine) i ima tri ruke kratica. Raširena je duž cijele istočne obale Jadrana, a vjerojatno joj je porijeklo vezano za otok Brač. Obrisom se ne razlikuje osobito od gajete, trup joj je oblog dna i bokova. Veće bracere su duge 15-17 metara i mogu krcati 50-70 tona, a manje 7-12 metara za 10-40 tona.
Bragoc je istarska inačica bracere, s tim što je on i ribarica, a za razliku od dalmatinske bracere ima dva jarbola s oglavnim jedrima. Paluba je duž cijelog broda, ima uzak pramac i široku krmu, te mali gaz i veliko kormilo koje seže duboko ispod kobilice čime se smanjuje opasnost od zanošenja. Tipičan je po tomu što mu je pramac uzak, a krma široka, na kraju gotovo pravokutna. Dužina mu je 8-13 metara, a nosivost 10-20 tona.
Brik (eng. brig) je trgovački jedrenjak srednje veličine s dva jarbola s križnim jedrima te jednim sošnim jedrom na krmenom jarbolu. Nekada su se upotrebljavali i kao laki ratni brodovi za kurirsku službu.
Brik-škuner (brigantin) je teretni jedrenjak koji se upotrebljava za plovidbu po Sredozemnom moru. Od brika se razlikuje po jedrilju.
Condura Croatica (hrvatska kondura) je bio najmanji ali i najubojitiji ratni brod svog doba koji je opisao bizantski car Konstantin Porfirogenet. Prema tim zapisima Hrvati su imali 80-ak tih brodova. Bili su dužine 7-8 metara, građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. Po svom obliku spadaju u uske brodove, te su se koristili kao brze veslarice, a u slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro i tada su se funkcije paralelnih gredica na dnu mijenjale i one su postajale stabilizatori broda. Ti brodovi su napravljeni i vjerojatno su plovili u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Krešimira IV. i Zvonimira. Prema nekim povijesnim izvorima, u Krešimirovo vrijeme Hrvatska je imala 20.000 veslača na kondurama, a neki izvori govore da je kralj Tomislav imao samo u Ninu spremno 15.000 veslača na kondurama.
Dubrovačka karaka (eng. argosy) je velik jedrenjak građen u Dubrovačkoj Republici od 15. st. Imala je tri jarbola, srednji najviši s dva križna jedra, te na pramcu s križnim i krmi latinskim jedrom. Jedra su bila teška i podizala su se uz pomoć ručnog vitla. Krma je bila visoka, što je karakteristika prekooceanskih brodova. Spada među najveće brodove toga doba. Karake su prevozile skupi teret. Imale su i naoružanje do 40 topova za obranu od gusara. Posade su bile do 140 ljudi. Karaka je krajem 16. st. poboljšana, pa je mogla prevesti i do 1.000 vojnika i 900 tona tereta. Dubrovčani su karakama putovali i do Velike Britanije i SAD-a. U djelima Williama Shakespearea, "Mletački trgovac" i "Ukroćena goropadnica" spominje se riječ "argosy" koja znači dubrovačka karaka.
Džunka je kineski jedrenjak, a ime joj dolazi od malajske riječi dgong ilijong. Džunke su se prvi put pojavile za vrijeme dinastije Han (220. pr. Kr. – 200. n.e.) te postupno evoluirale u jedan od najuspješnijih tipova brodova u povijesti. Tipične džunke imaju prostran, širok i plosnat pramac te prostran, širok i visok kaštel na krmi. Imaju do pet jarbola i lugerska jedra (trokutasta) postavljena gotovo u liniji broda čime je omogućena plovidba protiv vjetra, za razliku od četvrtastih jedara na prvotnim europskim jedrenjacima koji su mogli ploviti jedino niz vjetar. Do 15. st. Kinezi su gradili džunke duge 150 metara i gotovo 100 metara široke i bile su veće od ikojeg jedrenjaka izgrađenog u Europi.
Fregata (eng. frigate), jedrenjak za pratnju ratnih i trgovačkih brodova, prvi put se spominje u 13. st. kao mala i brza galija s osam vesala i latinskim jedrom, a na pramcu joj je bio bacač kamena. Sredinom 14. st. fregate već imaju 12 vesala, a na pramcima su i do četiri bacača kamena. Temeljna namjena u vojnoj službi fregate je prenošenje zapovjedi, izviđanje i potpora galijama. Fregata na jedra razvila se tijekom 18. st. iz gusarskih brodova i tada je postala nova vrsta ratnoga broda bržeg od svih tadašnjih trgovačkih i linijskih ratnih brodova, naoružanog s po 40 topova. Glavno, udarno topništvo fregate smješteno je na glavnoj pokrivenoj palubi. Krmeni dio završavao je povišenim nadgrađem (kasarom). Fregata toga doba ima tri jarbola, a temeljne zadaće su joj izviđanje, borba s gusarskim brodovima i eskortna pratnja drugih brodova. U 19. st. fregata je nestala iz upotrebe, a zamijenila ju je krstarica.
Gajeta je morski ribarski čamac zaobljena trupa, šiljata pramca i krme, s jednim latinskim jedrom (ponekad i oglavnim jedrom koje se moglo kratiti). Duga je između 6 (manji tip) i 12 metara (veći tip, opalubljen). Opskrbljena je s dva ili četiri vesla, kojima se vesla stojećki. Posada: 2-4 čovjeka. U Hrvatskoj je bila u uporabi od 18. st. najviše u srednjoj Dalmaciji. Poseban tip gajete, falkuša, gradio se u Komiži.
Gajeta falkuša je osobit oblik gajete za ribarenje u području Visa, Korčule i Palagruže. Brzina te gajete dovedena je do maksimuma (sama gajeta je bila vitka i imala je priličnu brzinu) te je falkuša postizala do 8 čvorova jer su na postojeća rješenja gajete dodane falke (posebna uzdužna bočna dogradnja visoka i do pola metra). Duljina joj se kretala od 9 do 10 metara, nosivost do 5,5 tona tereta (ribe).
Galija (grč. galea) je antički brod s jednim, dva ili tri reda vesala koji su u potpunosti pokretali veslači, a koristio se za trgovinu i ratovanje. Za razliku od brodova s jedrima, galijama je bila važnija plovidba blizu obale jer su često trebale opskrbu pitkom vodom za svoje velike posade. Galije su mogle koristiti malene uvale i plaže kao luke, ploviti uzvodno uz rijeke, djelovati u vodama dubokima samo jedan metar, te su mogle biti nošene preko kopna. Prve galije imale su po jedan red veslača sa svake strane, a kasnije je nekim galijama dodan i drugi pa i treći red vesala. Srednjovjekovne galije imale su pomorske topove usmjerene naprijed kao dodatak kljunu iznad vodene crte građenom da probije oplatu neprijateljskog broda. Standardne galije imale su 24 veslačke klupe sa svake strane, a na svakoj su bila tri veslača. Velike galije (lanterne) koje su bile zastavni brodovi imale su 27 klupa sa svake strane sa 156 veslača i posadu od 15 časnika i 105 ostalih mornara te su bile teže naoružane. Razni tipovi galija dominirali su u pomorskom ratovanju na Sredozemnom moru od Homerovog vremena pa sve do uvođenja širokotrupnih ratnih brodova s jedrima na Mediteranu u 17. stoljeću kada su pojavom parnog pogona potpuno izbačene iz uporabe.
Galijun je veliki trgovački jedrenjak koji se u 16. st. razvio od karake i karavele. Iako je u pravilu služio za prijevoz putnika i robe, obično je bio dobro naoružan radi zaštite od gusara. Galijun je svoj vrhunac doživio u 17. st. kada je osim kao trgovački korišten i kao ratni brod. Sličan je galiji, s visokim bokovima, izuzetno dobrih pomorskih osobina. Ima kosnik i tri (kasnije i četiri) jarbola. Prednji jarboli nose križna, a krmeni latinska jedra. Svi jarboli imaju košare na vrhu, a prednja dva jarbola i nastavke. Galijun ima dvije palube koje se protežu po cijeloj dužini broda, a nosi i karakteristična nadgrađa (četvrtasti kaštel na pramcu i dugačak dvokatni kasar na krmi). U početku na bokovima obiju paluba ima sedam, a u nadgrađima po četiri topa. Tijekom 17. st. na galijunima nestaju kašteli, a topničko naoružanje dobiva na jačini i brojnosti, pa se tako galijun sve više pretvara u linijski brod.
Goleta je teretni jedrenjak duge plovidbe koji se upotrebljavao za plovidbu po Jadranskom, a osobito po Sredozemnom moru. Ima dva jarbola s nastavcima. Na pramčanom jarbolu je sošno jedro i na njegovom nastavku tri križna jedra, a na krmenom jarbolu su sošna jedra i gornjača. Oblih je bokova, dužine je 20-26 metara i nosivosti 180-260 tona. Posada se sastoji od sedam osoba. Goleta spada u klasu škunera, a na hrvatskom dijelu Jadrana nije bila odviše česta.
Grip je manji jedrenjak na vesla s jednim jarbolom, sličan briku-škuneru, potpuno prekriven palubom te s kasarom na krmi. Pojavio se u srednjem vijeku na Sredozemlju, s osnovnom namjenom trgovačkog i ribarskog broda, no u 17. i 18. st. njime su se služili i gusari. Gripovi su bili i u sastavu trgovačke mornarice Dubrovačke Republike, a upotrebljavali su se za prijevoz tereta i putnika. Grip je najpoznatiji kao obalni i transjadranski jedrenjak, a najčešće se upotrebljavao duž istočnojadranske obale.
Guc je manji morski ribarski čamac sličan gajeti, zaobljena trupa i šiljata pramca i krme, s jednim parom vesala i jarbolom s latinskim jedrom. Može biti i djelomično opalubljen.
Hulk je veliki trgovački trojarbolni jedrenjak niska pramca i visoke krme, naoružan sa šest do osam topova. Korišten je u 15. i 16. st.
Jol je manji jedrenjak s velikim pramčanim i malim krmenim jarbolom. Zbog svojih navigacijskih sposobnosti popularan je među sportskim jedriličarima. Njime su nekoliki sami oplovili svijet.
Karaka je vrsta jedrenjaka s tri ili četiri jarbola, koja se razvila na Mediteranu u 15. st. Zahvaljujući svojoj konstrukciji, karake su bile prvi brodovi sposobni preploviti oceane te su odigrale ključnu ulogu u doba otkrića. Najpoznatija karaka u povijesti je "Santa Maria", na kojoj je Kolumbo otkrio Ameriku, a nešto kasnije je s karakom "Victoria" Magellanova ekspedicija oplovila svijet. U 16. st. karaka je evoluirala u galijun.