Isabela Brazilska, punim imenom Isabel Cristina Leopoldina Augusta Micaela Gabriela Rafaela Gonzaga Braganza (Rio de Janeiro, 29. srpnja 1846. – Dvorac Eu, Francuska, 14. studenoga 1921.), brazilska carska princeza i prijestonasljednica Brazilskog Carstva, koja je često upravljala zemljom kao regentica za vrijeme očeva odsutstva u inozemstvu.
Njen najpoznatiji pravni akt kao regentice bilo je potpisivanje Zlatnog zakona (Lei Aurea) dana 13. svibnja 1888. godine, kojim je ukinuto robovlasništvo u Brazilu i priznata crncima osobna i politička sloboda. Unatoč popularnosti njenog čina, ono je izazvalo snažnu opoziciju među utjecajnim zemljoposjednicima i političkim elitama, što je, uz tada uvriježenu rodnu predrasudu prema kojoj žene nisu bile podobne za nasljeđivanje prijestolja, dovelo u konačnici do pada monarhije 1889. godine i uvođenja republikanskog državnog uređenja.
Životopis
Isabela je rođena u Rio de Janeiru, kao drugo dijete i najstarija je kći brazilskog cara Pedra II. († 1891.) iz dinastije Braganza (port. Bragança) i carice Terese Kristine († 1889.) iz dinastije Burbonci Dviju Sicilija. Nakon smrti njezina dva brata, Alfonsa (1845. – 1847.) i Pedra Alfonsea (1848. – 1850.), u ranom djetinjstvu, Isabela je, kao najstarije dijete u obitelji, ostala vjerojatna nasljednica svoga oca. Godine 1850. proglašena je prijestolonasljednicom na zasjedanju Opće skupštine.Isabela Brazilska – encyclopedia.com Školovala se u Brazilu i imala je velikih poteškoća da je političari prihvate kao ženu na čelu države. Udala se 1864. godine za francuskog princa Gastona od Orléansa (1842. – 1922.), grofa od Eua, u dogovorenom braku, s kojim je u braku imala trojicu sinova:
Pedro de Alcântara (1875. – 1940.) Luis Maria (1878. – 1920.) Antônio Gastão (1881. – 1918.)
Tijekom očeva izbivanja u inozemstvu, Isabela je djelovala kao njegova zamjena. U svom trećem i posljednjem namjesništvu, potpisala je 1888. godine zakon o ukidanju ropstva. Imala je jaku oporbu, kojoj je smetalo što je žensko, što je aktivna katolička vjernica i udana za stranca. Godine 1889., njezina obitelj je svrgnuta u vojnom udaru, a ona je posljednjih 30 godina života provela u egzilu u Francuskoj.
Izvori
Kategorija:Brazilski političari Kategorija:Regenti Kategorija:Pretendenti Kategorija:Monarhisti Kategorija:Dinastija Braganza