270px|mini|desno|Ostaci samostana Ženski samostan sv. Arnira u Splitu je bio ženski rimokatolički samostan u Splitu. Osnovao ga je godine nadbiskup Lovro († ) blizu sjevernog zida Dioklecijanove palače, na mjestu predromaničke crkve Sv. Benedikta (Sv. Eufemije). Prve sestre benediktinke bile su Katena, kasnije predstojnica samostana, njena sestra Stana te Ana, Agapis, Vera i druge.Novak, Grga, Povijest Splita I Samostan je ubrzo postao utočište splitskih plemkinja i drugih odličnica. Prvo je bio posvećen sv. Benediktu. Budući da je sv. Arnir koji je bio splitski nadbiskup pokopan u crkvi sv. Benedikta, samostan se počeo općenito nazivati njegovim imenom.Benediktinski samostan Sv. Arnira u Splitu ARHiNET
Godine 1076. predstojnica samostana Marija dobila je od hrvatskog kralja Zvonimira († 1089.) posjed Pustinu u Lažanima, koji im je 1089. potvrdio i kralj Stjepan II. (1089. – 1091.).
S vremenom samostan je zadobio niz posjeda darovnicama građana i klera. Godine 1166. papa Aleksandar III. primio je samostan zajedno sa svim dobrima pod zaštitu sv. Petra i svoju.
U 14. stoljeću u ženski benediktinski samostan povukla se Jelena, kći bosanskog bana Vuka i udovica Vuka Hranića. Tamo je 20. ožujka 1337. godine i umrla.
250px|mini|desno|Kapela bl. Arnira mini|lijevo|200px|Reljef u kapeli sv. Arnira Godine izgradio je majstor Juraj Dalmatinac kapelu bl. Arnira, koja je sačuvana do danas. Opatijski prostor bio je opasan renesansnim zidinama nad kojima je u 18. stoljeću bio podignut zvonik, koji je, uz kapelu sv. Arnira, jedini sačuvani dio nekadašnjeg samostanskog kompleksa.
Samostan je ukinut u vrijeme francuske uprave nad hrvatskim zemljama, 1807./1808. godine, a još 1806. od njega su napravili vojnu bolnicu. Redovnice su se tad iselileBelamarić, Joško, Obala, Kulturno-povijesni vodič obale Splitsko-dalmatinske županije, str. 28. te otišle u Zadar u samostan Sv. Marije, a sa sobom su ponijele samostanski arhiv.
Crkva je bila skoro potpuno sačuvana sve do godine kada je izgorjela u požaru. Prema tlocrtnim ostatcima i sačuvanim nacrtima razvidno je da se radilo o troapsidnoj trobrodnoj bazilici s upisanim transeptom.Marasović, Tomislav, Split u starohrvatsko doba, str. 22.
Samostan je porušen 1945. osim zvonika i kapele.Kečkemet, Duško: Split moje mladosti, Ex libris, Zagreb, 2007., , str. 100 (fotografija)
Izvori
Literatura
Belamarić, Joško, Obala, Kulturno-povijesni vodič obale Splitsko-dalmatinske županije, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za pomorstvo i turizam, Split, 2010. Marasović, Tomislav, Split u starohrvatsko doba, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika - Split, Split, 1996. Novak, Grga, Povijest Splita I, Čakavski sabor, Split, 1978.
Vanjske poveznice Benediktinski samostan sv. Eufemije
Arnir Split, Arnir Kategorija:Romanički samostani Kategorija:Splitsko-makarska nadbiskupija