"Dorogoj dlinnoju" (rus. "Дорóгой дли́нною", hrv. "Dugim putem") - ruska romanca, koju su napisali Boris Fomin (glazba) i Konstantin Podrevskij (stihovi). Najranije snimke ove pjesme napravili su Tamara Cereteli (1925) i Aleksandr Vertinski (1926).
Povijest
Verzija Aleksandra Vertinskog
Ruski pjevač Aleksandr Vertinski snimio je pjesmu nekoliko puta dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Postoji verzija u pratnji orkestra Ionela Bageaca koja je izašla pod diskografskom etiketom Columbia Records.Russian-Records.com; Osnovnyje; Kolumbija Rekord; Columbia (jevropejskije); Dorogoj dlinnoju Također postoji verzija snimljena s orkestrom varšavske diskografske kuće Syrena-Electro iz 1932. godine.Russian-Records.com; Osnovnyje; Sirena Rekord; Syrena Electro; Dorogoj dlinnoju
"Those Were the Days"
Američki glazbenik Gene Raskin je 1962. godine prepjevao pjesmu na engleski jezikGene Raskin — www.allmusic.com i snimio ju pod nazivom "Those Were the Days". Velška pjevačica Mary Hopkin je pjesmom "Those Were the Days" debitirala u pop glazbi. Producentom pjesme bio je Paul McCartney, a singl s pjesmom je izdan pod etiketom "The Beatles Apple Records" 30. kolovoza 1968. godine i zauzeo je prvo mjesto na top listi UK Singles Chart, na kojem je ostao 6 tjedana. U SAD-u pjesma je zauzela drugo mjesto. Također je snimila verzije ove pjesme na španjolskom, talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku. Pjesmu su izvodili Sandy Shaw, Engelbert Humperdinck, Dalida (pod nazivom "Le temps des fleurs"), u Hrvatskoj Zdenka Vučković (pod nazivom "Gdje su dani ti") i mnogi drugi. Bez obzira na to što je Raskin samo napisao tekst, a ne melodiju, na svim pločama s verzijama "Those Were the Days" on se navodi kao autor.
Popularnost engleske verzije je dovela do toga da su pjesmu počeli prevoditi na različite europske i azijatske jezike. Trenutno postoje verzije na portugalskom, nizozemskom, litavskom, estonskom, finskom, švedskom, poljskom, rumunjskom, mađarskom, japanskom, kineskom, vijetnamskom jeziku.
Tekst pjesme
Дорогой длинною
Ехали на тройке с бубенцами,
А вдали мелькали огоньки…
Эх, когда бы мне теперь за вами,
Душу бы развеять от тоски!
Дорогой длинною, погодой лунною,
Да с песней той, что вдаль летит звеня,
И с той старинною, да семиструнною,
Что по ночам так мучила меня!
Да выходит, пели мы задаром,
Понапрасну ночь за ночью жгли.
Если мы покончили со старым,
Так и ночи эти отошли!
Дорогой длинною, погодой лунною...
В даль родную новыми путями
Нам отныне ехать суждено!
Ехали на тройке с бубенцами,
Да теперь проехали давно!
(Fomin-Podrevskij)
Those Were the Days
Once upon a time there was a tavern
Where we used to raise a glass or two
Remember how we laughed away the hours
And dreamed of all the great things we would do
Those were the days my friend
We thought they'd never end
We'd sing and dance forever and a day
We'd live the life we choose
We'd fight and never lose
For we were young and sure to have our way.
La la la la...
Those were the days, oh yes those were the days
Then the busy years went rushing by us
We lost our starry notions on the way
If by chance I'd see you in the tavern
We'd smile at one another and we'd say
Those were the days my friend...
Just tonight I stood before the tavern
Nothing seemed the way it used to be
In the glass I saw a strange reflection
Was that lonely woman really me
Those were the days my friend...
Through the door there came familiar laughter
I saw your face and heard you call my name
Oh my friend we're older but no wiser
For in our hearts the dreams are still the same
Those were the days my friend...
(Raskin)
Le temps des fleurs
Dans une taverne du vieux Londres
Où se retrouvaient des étrangers
Nos voix criblées de joie montaient de l’ombre
Et nous écoutions nos cœurs chanter
C’était le temps des fleurs
On ignorait la peur
Les lendemains avaient un goût de miel
Ton bras prenait mon bras
Ta voix suivait ma voix
On était jeunes et l’on croyait au ciel
La, la, la…
On était jeunes et l’on croyait au ciel
Et puis sont venus les jours de brume
Avec des bruits étranges et des pleurs
Combien j’ai passé de nuits sans lune
A chercher la taverne dans mon cœur
Tout comme au temps des fleurs
Où l’on vivait sans peur
Où chaque jour avait un goût de miel
Ton bras prenait mon bras
Ta voix suivait ma voix
On était jeunes et l’on croyait au ciel
La, la, la…
On était jeunes et l’on croyait au ciel
Je m’imaginais chassant la brume
Je croyais pouvoir remonter le temps
Et je m’inventais des clairs de lune
Où tous deux nous chantions comme avant
C’était le temps des fleurs...
Et ce soir je suis devant la porte
De la taverne où tu ne viendras plus
Et la chanson que la nuit m’apporte
Mon cœur déjà ne la reconnaît plus
C’était le temps des fleurs ...
(Marnay-Raskin)
Bilješke
Poveznice
Diskografija pjesme na Russian-Records.com
Kategorija:Ruske skladbe