Istospolni brak, zvan i gay brak, brak je između dviju osoba istog spola, bilo kao civilna ili religijska svečanost. thumb|

|400px

Do lipnja 2025. godine 39 od ukupno 194 država u svijetu omogućilo je istospolnim parovima sklapanje brakova.

Istospolni brak je pravno priznat u većini razvijenih zemalja, a neke od iznimki su Italija, Japan, Južna Koreja i Češka. Pravo posvajanja djece nije nužno pokriveno prihvaćanjem istospolnog braka, ali u većini zemalja gdje je istospolni brak prepoznat, supružnici mogu zajedno posvojiti djecu.

Zagovaranje definicije braka koja uključuje istospolne parove obično se naziva "bračnom ravnopravnošću","Gay marriage in New York" . New York Daily News. "Celebs who have long advocated for marriage equality flooded the Twittersphere to rejoice with their fans, friends and partners after Friday's decision in New York." . dok protivnici bračne ravnopravnosti to nazivaju "društvenim inženjeringom", kao i "redefiniranjem braka".

Neke države, poput Nigerije i Rusije, zabranjuju zalaganje za bračnu ravnopravnost. Prema podacima iz 2023. godine, 35 država ustavno definiraju brak kao isključivo zajednicu muškarca i žene, neke od kojih prate Šerijatsko pravo, dok je u drugima (poput Hrvatske) to postignuto kršćanskim propagandiranjem.

Prema suđenju iz 2010. godine, prema Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu brak nije bio temeljno ljudsko pravo. No prema presudi istog suda iz 2023. godine, sve države članice moraju postaviti pravni okvir za priznavanje istospolnih partnerstva prema članku 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Braku je posvećen članak 16. Opće deklaracije o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda.http://www.ohchr.org/EN/UDHR/Pages/Language.aspx?LangID=src2 Pristupljeno: 7. studenog 2013.

Znanstvena istraživanja pokazala su da istospolni brak povoljno utječe na financijsku, psihološku i fizičku dobrobit homoseksualnih osoba, te na djecu istospolnih parova koja odrastaju uz roditelje u pravno priznatoj bračnoj zajednici istospolnih parova.

Zapisi o brakovima među muškarcima postoje od prvog stoljeća. U suvremenoj povijesti, Michael McConnell i Jack Baker prvi su istospolni par koji su stupili u solemnizirani brak kojeg je pravno priznao neki moderni oblik vlade, što se dogodilo 3. rujna 1971. u američkoj saveznoj državi Minnesoti.

mini|Istospolni par

Povijest Kroz povijest su postojali razni tipovi istospolnih zajednica,Neill, James (2008.). The origins and role of same-sex relations in human societies. McFarland. . od neformalnih veza koje nisu bile službeno odobrene do izrazito ritualiziranih.Herdt, Gilbert H. (1993.). Ritualized Homosexuality in Melanesia. University of California Press. .

U južnoj kineskoj provinciji Fujian, u vrijeme dinastije Ming, žene bi se u razrađenim ceremonijama ugovorom vezivale za mlađe djevojke.The origins and role of same-sex relations in human societies, James Neill, McFarland (5. siječnja 2009.) . I muškarci su ulazili u slične odnose. Nešto slično susrećemo i u drevnoj europskoj povijesti.Hinsch, Bret (1990.). Passions of the Cut Sleeve: The Male Homosexual Tradition in China. Reed Business Information. .

Primjer egalitarnog muškog domaćeg partnerstva iz vremena rane dinastije Zhou u Kini zabilježen je u priči o Pan Zhangu i Wang Zhongxianu. Iz priče bi se dalo iščitati da je njihov odnos odobravala šira zajednica, no on nije uključivao (religioznu) ceremoniju kojom bi par bio vezan.Hinsch, Bret. (1990.). Passions of the Cut Sleeve. University of California Press. str. 24–25.

Prvi povijesni spomen sklapanja istospolnih brakova nalazimo u ranom Rimskom Carstvu. Primjerice, car Neron se navodno ceremonijalno vjenčao s jednim od svojih muških robova. Car Elagabal se vjenčao s karijskim robom koji se zvao Hijeroklo.Chris Scarre "Chronicles of the Roman Emperors" (London: Thames and Hudson Ltd, 1995.), str 151 . Međutim, važno je napomenuti da je conubium (dopuštenje za brak) postojalo isključivo za brakove između rimskog građanina i rimske građanke, tako da takozvani brak dvaju Rimljana muškaraca (ili brak s robom) u rimskom pravu nije bio moguć (osim, očigledno, kada se radilo o carskim prohtjevima iz dva prethodno navedena slučaja).Corbett, The Roman Law of Marriage (Oxford, 1969.), str. 24–28; Treggiari, Roman Marriage (Oxford, 1991.), str. 43–49. ; "Marriages where the partners had conubium were marriages valid in Roman law (iusta matrimonia)" [Treggiari, str. 49]. Usp. Ulpian (Tituli Ulpiani 5.3–5: "Conubium is the capacity to marry a wife in Roman law. Roman citizens have conubium with Roman citizens, but with Latins and foreigners only if the privilege was granted. There is no conubium with slaves"; compare also Gaius (Institutionum 1:55–56, 67, 76–80) . Nadalje, "matrimonium je institucija koja pretpostavlja majku (lat. mater). Ideja implicitna u riječi matrimonium je to da muškarac uzima ženu u brak, in matrimonium ducere, kako bi pomoću nje imao djecu."Treggiari, Roman Marriage (Oxford, 1991.), str. 5 . Među modernim povjesničarima vlada konsenzus da su istospolni odnosi postojali u starom Rimu, ali bez pravne valjanosti. Nije potpuno jasna egzaktna učestalost i narav "istospolnih zajednica" iz tog razdoblja.Eskridge, William N. (listopad 1993.). "A History of Same-Sex Marriage". Virginia Law Review 79 (7). "The Romans may have accorded some same-sex unions the legal or cultural status of marriage." . 342. n.e. kršćanski carevi Konstancije II. i Konstans I. izdali su zakon u Teodozijevom zakoniku (C. Th. 9.7.3) kojim se zabranjuje homoseksualnost u Rimu i naređuje smaknuće tako vjenčanih.Kuefler, Mathew (2007.). "The Marriage Revolution in Late Antiquity: The Theodosian Code and Later Roman Marriage Law". Journal of Family History 32 (4): 343–370. DOI:10.1177/0363199007304424 .

Istospolno vjenčanje dvaju muškaraca, Pedra Díaza i Muña Vandilaza u galicijskoj općini Rairiz de Veiga u Španjolskoj zbilo se 16. travnja 1061. Vjenčao ih je svećenik u jednoj kapelici. Povijesni dokumenti o tom crkvenom vjenčanju pronađeni su u samostanu San Salvador de Celanova.Carlos Callón. "Callón gaña o Vicente Risco de Ciencias Sociais cun ensaio sobre a homosexualidade na Idade Media" (na galicijskom). Preuzeto 1. ožujka 2011.

Nizozemska je 2001. postala prva država na svijetu koja je uvela istospolne brakove."Same-sex marriage around the world". CBC News (Toronto). 26. svibnja 2009. Preuzeto 6. listopada 2009. Također su uvedeni i međusobno priznati u: Belgiji (2003.), Španjolskoj (2005.), Kanadi (2005.), Južnoafričkoj Republici (2006.), Norveškoj (2009.), Švedskoj (2009.), Portugalu (2010.), Islandu (2010.), Argentini (2010.), Danskoj (2012.), Francuskoj (2013.) i drugima. U Meksiku je istospolni brak priznat u svim saveznim državama (njih 31), ali se može sklopiti samo u Gradu Meksiku i saveznoj državi Quintani Roo. Godine 2010. dvjesto pedeset milijuna ljudi u svijetu (ili 4% ukupnog svjetskog stanovništva) živi na područjima u kojima su priznati istospolni brakovi.Silver, Nate (15. srpanj 2010.). "Politics Done Right: Gay Marriage Chart-of-the-Day" . FiveThirtyEight. Preuzeto 5. studenog 2010.

Trenutačno stanje

Do 22. prosinca 2022. godine, Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Čile, Danska, Ekvador, Finska, Francuska, Island, Irska, Južnoafrička Republika, Kanada, Kolumbija, Kostarika, Kuba, Luksemburg, Malta, Meksiko, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Njemačka, Portugal, SAD, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Tajvan, Ujedinjeno Kraljevstvo i Urugvaj su ozakonili istospolne brakove. Neke države, savezne države i druga upravna područja koja ne dopuštaju sklapanje braka istospolnim parovima na svom području, priznaju istospolne brakove sklopljene negdje drugdje. To su Izrael, nizozemski posjedi u Karibima (Aruba, Curaçao i Sint Maarten) i meksičke savezne države koje nisu ozakonile istospolne brakove. Uvođenje istospolnih brakova trenutačno je u zakonodavnom postupku desetak drugih država, a primjena slijedi ovisno o području: u nekim nadležništvima do nje se dolazi izmjenom postojećih bračnih zakona, u drugima preko sudskih tužbi, a u trećima kombinacijom ovih dvaju pristupa. U nekim državama su uvođenjem istospolnih brakova zamijenjeni dotadašnji sustavi građanskih zajednica i registriranih partnerstava.

U nekim je državama institucija braka Ustavom propisana kao isključive zajednice muškarca i žene. Od država u Europi, to su Bjelorusija, Bugarska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Slovačka, Srbija i Ukrajina.

Hrvatska

Do 2014. godine, u Hrvatskoj je istospolnim parovima bila omogućena neregistrirana kohabitacija. Istospolnom braku u Hrvatskoj se usprotivila građanska inicijativa U ime obitelji, koja je 2013. pokrenula prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na kojem bi se građani RH izjasnili jesu li za to da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak zajednica jednog muškarca i jedne žene.U ime obitelji - građanska inicijativa prikupljanja potpisa za referendum Argument građanske inicijative je navod da istospolni parovi mogu ostvarivati svoja prava po drugim zakonima. Na tu je tvrdnju demantijem reagirala profesorica Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić, koja u svojem reagiranju navodi da istospolni parovi u Hrvatskoj ostvaruju tek dva prava od njih više desetaka koje proizlaze iz bračnog statusaProfesorica prava demantirala laži Željke Markić, pristupljeno 3. prosinca 2013. Donošenjem Zakona o životnom partnerstvu 15. srpnja 2014. godine istospolnim parovima je omogućeno sklapanje životnog partnerstva. Osobe u životnom partnerstvu imaju ista zakonska prava kao i osobe u braku, osim mogućnosti posvajanja djece. Od 2022. godine omogućeno je posvajanje djece.

Argentina Argentinski Senat je 15. srpnja 2010. potvrdio zakon kojim se pravo na sklapanje braka proširilo na istospolne brakove. Zakon je podržala vlada predsjednice Cristine Fernández de Kirchner, a protivila mu se Katolička crkva.Barrionuevo, Alexei (16. srpanj 2010.). "Argentina Approves Gay Marriage, in a First for Region". The New York Times. Preuzeto 9. veljače 2012. Neke ankete su tvrdile da skoro 70% Argentinaca podupire davanje jednakih bračnih prava homoseksualnim osobama.Barrionuevo, Alexei (13. srpnja 2010.). "Argentina Senate to Vote on Gay Marriage". The New York Times .

Belgija Belgija je postala druga država na svijetu koja je uvela istospolne brakove. Zakon je stupio na snagu 1. lipnja 2003., nakon što je prošao u belgijskom saveznom parlamentu. Belgija je prvotno dopuštala sklapanje istospolnog braka strancima samo pod uvjetom da njihova država podrijetla također dopušta sklapanje istospolnog braka. Međutim, zakoni koji su stupili na snagu u listopadu 2004. dopuštaju svakom paru da sklopi brak ako je barem jedan od supružnika u zemlji živio najmanje tri mjeseca. Zakonom iz 2006. istospolnim supružnicima je dopušteno posvajanje djece.

Brazil

Brazilski Vrhovni sud odlučio je u svibnju 2011. da istospolni parovi mogu sklapati građanske zajednice. Istospolni parovi su svoje građanske zajednice preinačili u brakove u nekoliko brazilskih saveznih država uz odobrenje sudca iz dotične savezne države. Ako je odobren, takav brak biva priznat na čitavom državnom teritoriju.. The Washington Post. 27. lipanj 2011. Arhivirano s original 2. srpnja 2011. Preuzeto 2. srpnja 2011. Dana 14. svibnja 2013. Nacionalno vijeće pravde je, uz 14 glasa za i jedan protiv, odredilo da svi matični uredi moraju dopuštati sklapanje istospolnih brakova, čime su istospolni brakovi ozakonjeni na nacionalnoj razini.Globo Política Mariana Oliveira: "Decisão do CNJ obriga cartórios a fazer casamento homossexual", 14. svibnja 2013. (pristupljeno 22. listopada 2016.)

Danska