thumb|240px|Mateo Cerezo, Uznesenje Marijino Velika Gospa ili Vela GospaNajavljena proslava Vele Gospe na Trsatu mojarijeka.hr, objavljeno 10. kolovoza 2010. je svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije (lat. Assumptio Beatae Mariae Virginis) koja se slavi 15. kolovoza. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj, kao i u nizu drugih država svijeta.
Svetkovina i štovanje Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenoga 1950. godine. U apostolskoj konstituciji Munificentissimus Deus (Silno darežljivi Bog) iznio je razloge proglašenja dogme.Munificentissimus Deus, www.vatican.va, arhivirano 22. studenoga 2021., pristupljeno 1. siječnja 2022. Darko Grden, Uz 70. obljetnicu proglašenja dogme o Marijinu uznesenju : »Uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu«, Glas Koncila 33-34/2020. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalima, kršćanski autori sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Antun Padovanski i drugi. Ostavljeno je otvoreno pitanje je li Marija umrla pa uznesena na nebo ili je u vječni život uznesena bez tjelesne smrti.Collinge, William J. (2012). Historical Dictionary of Catholicism. Scarecrow Press. ISBN 978-0810879799.
Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi "uznesenje".
U Hrvatskoj 240px|mini|desno|Slika Čudotvorne Gospe Sinjske Velika Gospa najveći je marijanski blagdan, a ujedno je i državni blagdan, koji se tradicionalno obilježava 15. kolovoza i diljem Hrvatske mnoštvo vjernika hodočasti u velik broj marijanskih svetišta
U Mariji Bistrici smjestilo se najveće marijansko svetište u Hrvatskoj. U Sinju, Čudotvorna Gospa Sinjska postala je zaštitnicom grada, a njezina slika, donesena iz RameČudotvorna Gospa Sinjska - tekst fra Jeronima Šetke gospa-sinjska.hr Preuzeto 14. kolovoza 2025., središte je jednog od najvećih hodočašća u Hrvatskoj. Svetište Majke Božje Trsatske također je jedno od najvažnijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Ostala značajna svetišta su: Aljmaš, Voćin, Krasno, Vepric, Remete, Pleternica, Nin, Molve, Nova Rača i mnoga druga.
Najvažniji dio proslave Velike Gospe u Hrvatskoj su hodočašća. Vjernici iz svih krajeva zemlje, ali i inozemstva, dolaze u marijanska svetišta kako bi prisustvovali svetim misama i procesijama. Proslava Velike Gospe u Hrvatskoj uključuje bogatu kombinaciju vjerskih obreda, kulturnih manifestacija i tradicionalnih običaja. Velika Gospa se smatra zaštitnicom mnogih mjesta, a vjernici joj se obraćaju za pomoć i zagovor u teškim vremenima.
Biblijska osnova Apostolska konstitucija Munificentissimus Deus spominje nekoliko svetih otaca, teologa i crkvenih naučitelja koji su zastupali Marijino uznesenje, među njima su: papa Hadrijan I., papa Sergije I., papa Lav IV., Ivan Damaščanski, Amadej Lausannski, Modest Jeruzalemski, Antun Padovanski, Albert Veliki, Toma Akvinski (anđeoski naučitelj), Bonaventura (serafski naučitelj), Bernardin Sijenski, Robert Bellarmin, Franjo Saleški, Petar Kanizije, Francisco Suárez, među ostalima.Pius XII (1950). Munificentissimus Deus. Holy See. Apostolska konstitucija dodaje: „Svi ovi dokazi i razmatranja svetih otaca i teologa temelje se na Svetim spisima kao svom krajnjem temelju.”
Otac Jugie izrazio je mišljenje da je Otkrivenje (Otk 12,1-2) glavni biblijski svjedok uznesenja:O'Carroll, Michael (2000). Theotokos: A Theological Encyclopedia of the Blessed Virgin Mary. Wipf and Stock. ISBN 978-1579104542. „I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.”
240px|mini|lijevo|Peter Paul Rubens: Uznesenje Djevice Marije Ovaj odlomak, pretpostavlja Epifanije, može ukazivati na to da Djevica Marija nije umrla kao druga ljudska bića, već je nekako ostala besmrtna, iako jasno daje do znanja svoju nesigurnost i suzdržava se od zagovaranja ovog stava. U konačnici Epifanije zaključuje: „[Ne] kažem da je ostala besmrtna. Ali ne tvrdim, ni da je umrla.”Shoemaker, Stephen J. (2002). Ancient Traditions of the Virgin Mary's Dormition and Assumption. Oxford University Press. ISBN 978-0199250752.
Od vremena ranih crkvenih otaca, ova slika „žene odjevene u sunce” imala je trostruku simboliku: drevni narod Izraela, Crkvu i Mariju. Saunder, William (2004). „Woman Clothed with the Sun”. Arlington Catholic Herald. Catholic Education Resource Center.
Mnogi biskupi citirali su Knjigi postanka (Post 3,15), u kojem se Bog obraća zmiji u Edenskom vrtu, kao primarnu potvrdu Marijinog uznesenja:Knjiga Postanka, poglavlje 3 biblija.ks.hr Preuzeto 11. kolovoza 2025. „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
Mnogi učenjaci povezuju Isusovu upotrebu riječi „žena” kako bi nazvao Mariju umjesto „majkom” kao potvrdu da je Marija „žena” opisana u Knjigi postanka (Post 3,15). Marija se često smatra „Novom Evom”, koja je zdrobila zmijinu glavu prilikom Navještenja poslušavši arkanđela Gabriela kada je rekao da će roditi Mesiju (Lk 1,38).Taylor, Edward K. (1961). "The Woman of Cana". The Furrow. 12 (5): 304–310. ISSN 0016-3120. JSTOR 27658099.
Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje da izvještaj o padu u Knjigi postanka 3 koristi figurativni jezik i da pad čovječanstva, zavodljivim glasom zmije u Bibliji, predstavlja đavla. Slično tome, veliki zmaj u Otkrivenju 12 je prikaz đavla, identificiranog sa zmijom iz vrta koja ima neprijateljstvo sa ženom.Williamson, Peter (2015). Catholic Christian Commentary on Sacred Scripture: Revelation. Grand Rapids, Michigan: Baker Academic. pp. 205–220. ISBN 978-0801036507. Stoga, u katoličkoj misli, postoji povezanost između ove žene i Marijinog Uznesenja.
Među mnogim drugim odlomcima koje je zabilježio papa Pio XII. bili su sljedeći:Miravalle, Mark I. (2006). Introduction to Mary: The Heart of Marian Doctrine and Devotion. Queenship Publishing. ISBN 9781882972067.
Psalam 132 (Ps 132,8), koji pozdravlja povratak Kovčega Saveza u Jeruzalem („Ustani, Gospodine, na svoje počivalište, ti i Kovčeg koji si posvetio!“), gdje se Kovčeg uzima kao proročki „tip“ Marije; Otkrivenje (Otk 11,19), u kojem Ivan vidi Kovčeg Saveza na nebu (ovaj stih neposredno prethodi viziji žene odjevene u sunce); Evanđelje po Luki (Lk 1,28), u kojem arkanđeo Gabriel pozdravlja Mariju riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna“, budući da je Marijino tjelesno uznesenje prirodna posljedica toga što je puna milosti; Prva poslanica Korinćanima 15 (1Kor 15,23) i Matej 27 (Mt 27, 52–53), koji se odnose na sigurnost tjelesnog uskrsnuća za sve koji imaju vjeru u Isusa.
Biblija spominje dvije istaknute osobe, Henoka i Iliju, koji su uzneseni na nebo, kao važni prethodnici za Marijino uznesenje. Henok, spomenut u Knjizi Postanka, poznat je po svom bliskom odnosu s Bogom i opisan je kao da ga je Bog „uzeo” (Post 5,24), događaj koji je također zabilježen u Poslanici Hebrejima (Heb 11,5). Slično tome, Ilija, veliki prorok, uznesen je na nebo u vihoru, u pratnji vatrenih kola, kako je zabilježeno u Drugoj knjigi o Kraljevima (2Kr 2,11).
Tradicija 240px|mini|desno|Uznesenje Marijino, skulptura iz Poljske. U nekim verzijama pripovijesti o uznesenju, kaže se da se uznesenje dogodilo u Efezu, u kući Djevice Marije. Ovo je mnogo novija i lokaliziranija tradicija. Najranije predaje kažu da je Marijin život završio u Jeruzalemu.Meistermann, B. "Catholic Encyclopedia: Tomb of the Blessed Virgin Mary". www.newadvent.org. New York: Robert Appleton Company.
Prema „Preminuću Blažene Djevice Marije”, koja se pripisuje Josipu iz Arimateje, jedan od apostola, često identificiran kao apostol Toma, nije bio prisutan prilikom Marijine smrti, ali njegov kasni dolazak uzrokuje ponovno otvaranje Marijinog groba, koji se nalazi prazan osim njezine grobne odjeće. Nakon toga, Marija spušta svoj pojas apostolu s neba kao svjedočanstvo događaja.Ante-Nicene Fathers. The Writings of the Fathers Down to A.D. 325, vol. 8 p. 594 Ovaj događaj prikazan je na mnogim kasnijim slikama uznesenja.
Učenje o Marijinom uznesenju proširilo se diljem kršćanskog svijeta, slavljeno je već u 5. stoljeću, a na Istoku ga je uspostavio car Mauricije oko 600. godine.Alban Butler, Paul Burns (1998). Butler's Lives of the Saints. ISBN 0860122573. pp. 140–141 U propovijedi, sv. Ivan Damaščanski (675. – 749.), pozivajući se na treću knjigu Eutimijske povijesti, bilježi sljedeće: „Sveti Juvenal, jeruzalemski biskup, na Kalcedonskom saboru (451.) dao je na znanje caru Marcijanu i Pulheriji, koji su željeli posjedovati tijelo Majke Božje, da je Marija umrla u prisutnosti svih apostola, ali da je njezin grob, kada je otvoren na zahtjev svetog Tome, pronađen prazan; iz čega su apostoli zaključili da je tijelo uzneseno na nebo”.William Saunders (1996). "The Assumption of Mary". EWTN.
U zemljama njemačkog govornog područja običaj blagoslova (aromatičnog) bilja povezan je sa svetkovinom Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ovaj drevni običaj „povezao se s Blaženom Djevicom Marijom, dijelom zbog biblijskih slika koje su joj se pripisivale poput vinove loze, lavande, čempresa i ljiljana, dijelom zbog toga što se je zbog njezine vrline vidjelo kao mirisni cvijet”, te Izaijinog spominjanja izdanka koji je iznikao iz boka Jišajeva, a koji je donio Isusa Krista kao plod. Congregation for Divine Worship and the Discipline of the Sacraments, Directory on popular pietey and the liturgy, No. 181, Vatican City, 2001 Običaj je također povezan s tradicijom „Frauendreißiger” (što znači otprilike „trideset dana žena”), razdobljem koje traje do 8. rujna, blagdana Rođenja Marijina. Ova seoska tradicija seže do činjenice da bilje sadrži posebno visoke razine eteričnih ulja u ovo doba godine i posebno je zdravo.
Povijest Znanstvenici prate tradicije o Uznesenju do rane crkvene povijesti kroz apokrifne knjige. Najraniji narativ koji se bavi Marijinim zemaljskim završetkom je „Liber Requiei Mariae” („Knjiga o Marijinom pokoju”) iz 3. stoljeća, iako rukopisi datiraju iz 5. - 6. stoljeća s grčkim podrijetlom vjerojatno iz 4. stoljeća.
„Apokrif o Uznesenju u šest knjiga” datira iz sredine 4. stoljeća i pruža dokaze o ranom marijanskom kultu prije Efeškog sabora. Drugi rani izvori uključuju grčki „Rasprava o Uznesenju” i razne apokrifne traktate iz 4. -5. stoljeća.
Novi zavjet ne govori o Marijinom zemaljskom završetku. Ivan Damaščanski uspostavio je standardnu istočnu tradiciju: Marija je umrla među apostolima, ali njezin je grob pronađen prazan, što ih je navelo na zaključak da je njezino tijelo uzneseno na nebo.Jenkins, Philip (2015). The Many Faces of Christ. Hachette. ISBN 978-0465061617.
Blagdan Uznesenja stigao je na Zapad početkom 7. stoljeća, postajući Velika Gospa u kalendarima 9. stoljeća. Car Mauricije odredio je blagdan za Carigrad 600. godine, a u Rimu je uveden oko 650. godine.
Između 1849. i 1950. godine brojne su peticije tražile da se Uznesenje proglasi dogmom. Dana 1. studenog 1950. papa Pio XII. proglasio ju je službenom doktrinom, navodeći da je Marija „uznesena tijelom i dušom u nebesku slavu”.
Dogma ima za cilj ojačati kršćansko vjerovanje u uskrsnuće, a znanstvenici raspravljaju odražavaju li tradicije povijesne usmene izvještaje ili kasniji teološki razvoj.
Blagdan i povezano razdoblje posta Pravoslavna tradicija preporučuje post od četrnaest dana prije blagdana Marijinog Uznesenja. Post u pravoslavnim crkvama općenito se sastoji od apstinencije od određenih skupina hrane; tijekom posta radnim danima strogo se posti, s dopuštenim vinom i uljem vikendom, a uz to i ribom na Preobraženje Gospodinovo.